Vojna krajina

- klikni na foto za više -

 

Nakon oslobađanja slavonske Posavine od Turaka uspostavita je vojna granica na rijeci Savi, tako je 1697.god. vojna komisija o brojnom stanju vojske u Babinoj Gredi zabilježila 50 konjanika (husara) i 150 pješaka graničara (hajduka). Tada je zapovjednik u Babinoj Gredi bio kapetan Daniel Gottfried. U vrijeme ustroja Vojne krajine 1702.godine zabilježeno da Babina Greda ima 65 kuća, dva selišta staro kod opkopa na Savi 30 kuća, te novo na Beravi sa 35 kuća.

U proljeće 1702.godine započeli su prvi premjeri i raspodijela seoskih hatara i novačenje, pa je do rujna iste godine Vojna granica bila uspostavljena. Svi su unovačeni graničari bili dobro poučeni u kojem mjestu i stražarnici (čardaku) obavljaju vojnu službu, i da neizostavno moraju doći u određeni dan i sat na vojnu vježbu. Svi su stanovnici u vrijeme Turaka bili seljaci (raja), a sada su vojnici, katoličke vjere. Svaki treći mora stražariti u Brodu i besplatno obavljati straže u Posavskim čardacima (Posavski Cserdaci). Zbog nedostatka ljudstva bilo je popunjavanje iz središnje Slavonije i Srijema u Posavinu. Tako se navodi; ''da iz sela Tordinci (Tordincz) su stanovnici seljaci, osim trojice vojnika koji po odluci Visoke komisije određeni preseliti se uz granicu na Savi.''

Iz dokumenata zapis ; Najprije se bila smjestila vojnička posada u šančeve porušene utvrde Jarki (Arky), te 1702. godine u Schantze bei Szikirevatz (Sikirevci) postoji straža od 1 haranbaše (zapovjednika), 1 zastavnika, 11 kaplara i 74 vojnika graničara.

Najranije čardake gradilo se u četvrtastom obliku drvenim materijalom i postavljalo na četiri ili više debljih stupova. Stupove čardaka postavljalo se na visinu oko 3 metra iznad okolnog zemljišta, da bi se sa njih moglo bolje osmatrati, zaštiti od poplave, jer tada sve do 1762.godine nisu bili izgrađeni nasipi. Za izgradnju čardaka znalo se koristiti i ostatke srušenih kula, crkava ili utvrda.

Funkcija čardaka je bila najčešće uzbunjivanju naselja i stanovništva o provali Turaka preko rijeke Save. Uzbuna se koristila i za zaštitu od poplave. Posade na čardaku su bile vrlo požrtvovne, ali zbog malobrojnosti (6 - 12 stražara graničara) rijetko se upuštalo u otvorene sukobe sa neprijateljem. S vremenom su ustanovljene tri vrste znakova uzbunjivanja (jedan svjetlosni i dva zvučna): signal vatrom, pucanjem i zvonjavom na crkvama. Svjetlosni signali uglavnom su korišteni noću, a zvučni kombinirano (po danu i noći). Svjetlosni signal sa vatrom: paljenjem vituljače (njem. Kreidfeuer), visoke duge drvene motke na koje se na vrhu vezalo suhe slame ili sijena, te se potpaljivalo vatrom. Signal pucanjem (Kreidschuss) davalo se opaljivanjem puške i mužarom koji se prenosio od čardaka do čardaka. Treći signal uzbunjivanja bio je signal zvonima prenošen zvonjavom po okolnim crkvama. Ustrojba čardaka se sastojala u tome, da se kod čardaka skupljala vojska na obranu i opominjalo stanovništvo na oprez. Međusobna udaljenost je na početku bila oko 3 sata, a kasnije se grade svakih nekoliko kilometara razmaka. Najraniji sačuvani planovi prvog tipa čardaka potječu iz 1713.god., a prvi popisi slavonskih čardaka u arhivskoj građi zabilježeni su 1701.godine.

Uspostavom Vojne krajine (Granice) uz rijeku Savu, koja je graničila prema Osmanskom carstvu, uz pomoć mjesnog stanovništva bile su obnovljene i podignute stražarnice -čardaci od Broda do Morovića. Udaljenost između stražarnica, zvanih inače kordonski čardaci (chardak), iznosila je približno 2 km. Tako nalazimo njihove nazive od Svilaja do Babine Grede : Cz. Svilay, Cz. Repchich, Cz. Mlini, Cz. Novigrad, Czart. Prud, Cz. Samacz, Cz. Verbania, Cz. Bukovi, Cz. Vuchajak, Cz. Seocze, Cz. Klenich, Cz. Dubocziza. Ovo su čardaci (chardak) - stražarnice, koje su pripadale Brodskoj graničarskoj pukovniji ( Brooder Grenz Regiment), tj. područje V. Kompagnie Sikirevcze, te VI. Kompagnie Babinagreda.

GRANIČARSKA SELA

Prilikom ustroja Vojne krajine 1702.god., zabilježena su popisana naselja;

CERNA ( Zerna) - 34 kuće, 31 graničar pješak,
DRENOVCI - 10 kuća, 31 graničar pješak,
PODGAJCI - 20 kuća, 28 graničara pješaka,
GUNJA (Guynia) - 10 kuća, 29 graničara pješaka,
ŽUPANJA Blato - 60 kuća, 1290 jutara ukupnozemljišta,
BABINA GREDA - 65 kuća u dva naselja: kod opkopa (šanca) 30 kuća i u selu (kod Berave) 35 kuća,
ŠTITAR (Schittar) - 20 kuća i 37 jutara pusta zemljišta (poplavna),
SIKIREVCI (Szekerovacz) - 28 kuća, te 24 unovačena graničara,
JARUGE (Jarussani) - 25 kuća i 20 pješaka graničara,
GUNDINCI (Gundincza) - 26 kuća, 136 oranica, 22 livade,
BERAVCI (Beraffski) - 12 kuća, 40 oranica, 20 livada,
KOPANICA (Copanicze)- 45 kuća, 35 graničara, 395 j.oranica,106 j. livada,
DIVOŠEVCI (Divosevcze) - 12 kuća, 12 pješaka, 160 j.oranica, 40 j. livada,
KUPINA i PRNJAVOR - 26 kuća, 20 graničara, 216 j. oranica, 43 j. livada,
SREDANCI,Dubočac i Stružani - 35 kuća, 31 graničar, 284 j.oranice, 62 j. livade,
NOVI GRAD - ..................... ( ? ) ..............109 j. oranica, 12 j. livada,
SVILAJ - ....................... 44 kuće, 31 graničar, 87 j. oranica, 8 j. livada,
OPRISAVCI (Opriszavcze) - 28 kuća, 26 pješaka, 315 j. oranica, 63 j. livada,
DONJA BEBRINA - 40 kuća, 31 graničar, 340 j. oranica, 122 j. livada,
KLAKAR ...................... 20 kuća, 18 pješaka, 171 j. oranice, 53 j. livada.

* Ive Mažuran, Osnivanje Vojne granice u Slavoniji 1702.god., Osijek, 2005.

Prvi zapovjednik Posavske krajine bio je pukovnik J.F.Kyba. Prvi ustroj su bile kapetanije, tako je jedna obuhvaćala prostor od Broda do Babine Grede. Sredinom 18.stoljeća se ustrojavaju kumpanije (satnije), te Brodska regimenta (pukovnija) sa sjedištem u Vinkovcima. U Brodskoj regimenti je bilo 12. kumpanija; 1.) Podvinje, 2.) Trnjani, 3.) Garčin, 4.) Donji Andrijevci, 5.) Sikirevci, 6.) Babina Greda, 7.) Ivankovo, 8.) Cerna, 9.) Vinkovci, 10.) Nijemci, 11.) Županja, 12.) Drenovci.

Naselja (sela) u slavonskoj Posavini sve do sredine 18.stoljeća su bila raširena u nekoliko selišta, a nakon odredbe pukovnika Donhofa, sela se ,,ušoravaju'' tj. stjerivanje kuća u red po ,,numeru'', (lat. brojevima). Stanovništvo naseljeno na tom području bilo je unovačeno prvo u neredovitu vojsku, zatim su raspoređeni duž granice, po čardacima. Nazivani su graničarima za razliku pravoslavni Vlasi koji su se nazivali krajišnici. Inače se to stanovništvo bavilo stočarstvom i poljodjelstvom kao glavnim zanimanjem.

U Babinoj Gredi bijaše zapovjedništvo šeste (6.) krajiške kumpanije, koju su činila samo dva velika sela : Babina Greda s 3.943 žitelja i Gundinci s 2.163 žitelja.Cijela je satnija imala 496 kuća u kojima je stanovalo 6.106 žitelja, od toga 6.057 rimokatolika, 48 pravoslavnih i 1 luteran. Za rimokatolike bijahu dvije župe (Gundinci i Babina Greda). U Gundincima je bila jedna, a u Babinoj Gredi dvije škole ( pučka i trivijalna).

(izvor: http://sokacgranicar.bloger.hr/)