22/Lis/2013, 22:54
- Agropolitika
Povodom alarmantnog stanja u sektoru proizvodnje mlijeka u zadnje vrijeme se održavaju kojekakve sjednice i okrugli stolovi.I što dobivamo? Puste konstatacije, prividnu zabrinutost i klimave zaključke tih niškorisnih seansi.
A stanje je vrlo teško i svakim danom sve teže.
Kao puki seljak-proizvođač mlijeka, mogao bih štošta napisati kako i zašto, ali
bih kao takav okvalificiran kao subjektivan i nestručan diskutant, stoga prenosim dio jednog članka iz Mljekarskog lista (listopad 2013.)
Prof. dr. sc. Zoran Grgić
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
------------
Danas je više nego prije izrazito važno aktivno upravljati troškovima farme, kako bismo se proizvodnjom pozicionirali u područje kretanja troškova u kojem su oni ispod prodajne cijene mlijeka, odnosno po kilogramu proizvedenog mlijeka, po muznom grlu i za cijelo poslovanje farme daju određeni dohodak. Nažalost, u analizi ranju gospodarskog položaja proizvodnje mlijeka u nas mogli smo u posljednje tri godine utvrditi kako po dohotku zaostajemo za razvijenim zemljama EUa, budući da se nakon ekonomske krize u mljekarstvu prihodi od prodaje mlijeka i troškovi kod nas ne izjednačavaju s njihovim primjerima.
Što se dogodilo?
Po vrijednosti proizvodnje vrlo smo se brzo izjednačili s europskim prosjekom. Dakle, za kilogram mlijeka otkupna je cijena vrlo brzo nakon svjetske krize u mljekarstvu postala izjednačena.
Međutim, negativno je što se troškovna strana nije vratila na europsku razinu, nego smo zadržali visoku cijenu inputa (sjemena, zaštitnih sredstava, gnojiva i goriva). Zbog takvih kretanja, dohodak u mljekarstvu EUa smanjen je s najprije sa 150 na oko 80, te ispod 50 € po muznom grlu.
Kako su na to reagirali kreatori agrarne politike, a gospodarski sustav proveo njihove mjere?
Mjerama utjecaja na tržište (ponuda, fiskalna rasterećenja, porezi) cijene inputa vraćene su u realne okvire i danas su od 15 do 25% niže nego kod nas.
Na prihodovnoj strani, osim prodajne cijene mlijeka koja određuje vrijednost proizvodnje, važni su i poticaji koji pridonose prihodu od proizvodnje mlijeka od 17 do više od 22%. Tako su proizvođačima s višom proizvodnjom mlijeka ponovno osigurali određeni dohodak, makar i niži nego u vrijeme prije krize. Kod nas su poticaji gledano po muznom grlu u širem rasponu od 150 do 250 € niži nego u razvijenim zemljama EUa.
To izravno djeluje na gubitke po muznom grlu unatoč činjenici da neki naši proizvođači i premašuju prosječne proizvodnje u EU. Tako se kod nas bilježe gubici po muznom grlu od 50 do gotovo 200 €, što bi prava zaštita domaće proizvodnje trebala pokriti poticajima, ako već ne može iz povećane maloprodajne cijene mlijeka djelovati na porast otkupne cijene.