Od 1940. g. "mali drumovi" pomalo postaju betonski. Dotad su bili prteni, tek ponegdje šljunčani. Prema priloženom dokumentu, betona nije bilo niti kod crkve, škole, ni općine.
Na drugoj fotografiji se vidi prtena staza na početku ul. V. Nazora.

Vjesnik Đakovačko-Osječke biskupije piše da je 1940. g. u selu bilo oko 650 krizmenika.
Nije to ništa čudno jer nas je tada bilo puno više i Krizme nisu održavane svake godine. Ali isti list piše da su već 1942. g. bila 773 krizmenika!

Početkom 19. st. u selo se doseljavaju Romi Radosavljevići, a nešto kasnije sa štitarskog atara pristižu i Nikolići. Obitavali su na općinskoj livadi u Čikića sokaku (danas ulica K. Tomislava). Do 1900.g. se bilježi da tamo u posjedu imaju četiri kućna broja (numera).

Kako su izvorno bili pravoslavne vjeroispovjesti, upisi u naše (katoličke) knjige krštenih su bili sporadični.
Popis stanovništva iz 1931. g. navodi 92 stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti od kojih su zasigurno velika većina bili upravo ti Romi.

Njihova sudbina je vrlo okrutna - kolektivno su prepraćeni na željezničku stanicu u Županji, te transportirani u logore Jasenovca, a o čemu svjedoči i priloženi logorski popis stradalih.

Razne babogredske spomenice nikad nisu spominjale taj događaj i zato ovim putem mala sugestija autorima najavljene babogredske monografije, da ne zaborave na postojanje "babogredskih cigana".

1. svibnja 1913. g. babogredski majstori održavaju osnivačku skupštinu Obrtničkog društva, što je za ono vrijeme bila prilično napredna inicijativa, uostalom kako već dolikuje babogrecima.

Selo i danas ima dosta registriranih aktivnih obrta (49), a javni državni registri kazuju da pored toga imamo i 16 jdoo, 28 doo i 27 udruga.