Za ovaj tjedan je najavljen početak isplata poljoprivrednih potpora. Iako su EU modusi i praksa prilično prihvaćeni, mi poljoprivrednici i dalje ne znamo kolika su nam jedinična prava i kako se ona zapravo izračunavaju.

Tračak transparentnosti se ipak pojavljuje obznanjenjem dinamike isplate i predviđena omotnica, mada ta omotnica (druga tranša isplate) uvelike ovisi o budućim rebalanskima državnog proračuna (daj bože da sam u krivu).

Najznačajnija isplatna stavka su izravna plaćanja poljoprivrednim proizvođačima. To su potpore po hektrima, a prema najavama konačni iznosi bi bili oko 1600 kn/ha obradivog zemljišta. Trećinu tog iznosa sponzorira EU.




Naravno, seljacima se cifre čine malenim, poreznim obveznicima velikim, no stvari su takve kakve jesu. Mi smo sami izabrali da budemo dio globalne politike i ako ih već ne možemo pobijediti, treba im se pridružiti.

Lijeva tablica predočava iznose izravnih plaćanja u zemljama EU. Hrvatska nije uvrštena, ali po mojem izračunu je - 89 €/ha (EU kontribucija...godišnja stopa povećanja je 5%, do 2022.g.)





Postoji još jedna velika potencijalna i dobitna stavka koja nam se smješka iz EU - Fond za ruralni razvoj, ali o njemu je zasad prerano govoriti jer početak iskorištenja uvelike ovisi o podkapacitetima naše državne administracije...

Ova godina je posljednja u kojoj važe EU pravila o mliječnim kvotama. Tehnički, mi se ne zamaramo previše sa tim jer nama dodijeljene kvote su bile više nego dovoljne. No krajnje konzekvence tog događaja itekako zaslužuju da budu predmet pažnje.

Mi smo dio EU, otvoreno globalno tržište i postoji realna opasnost da naše, ionako krhko mljekarstvo doživi još veću financijsku presiju.

Već pomalo začuđuje neartikuliranost domaće struke u vezi toga, izostaju čak i famozni stručni skupovi, radne grupe ili ostale slične ceremonije (barem retoričke) na kakve smo već navikli. Kad zagrmi čudit će se kao pura dreku i telasto slijegati ramenima.

EU već naširoko vodi rasprave, daje analize i smjernice, neke zemlje se već pripremaju i nabrijavaju (Irska, Italija, Nizozemska, Njemačka) za slobodno povećanje proizvodnje i tržišnu konkurentnost. Nijemci čak i naše malo tržište uzimaju u obzir u svojim analizama:



Ovih dana sam se malo pozabavio sa EU linkovima, da vidim što oni kažu i predviđaju i da budem iskren - ni oni nisu sasvim načistu što će se desiti sa cijenama, farmerima i tržištem. Barem je moj dojam takav. No svi su usaglašeni da je sazrelo vrijeme da kvote budu ukinute i da će sveobuhvatni i dugoročni benefiti biti pozitivni.



Ova preuzeta tablica je kalkulativni presjek prognoza iz prethodne rečenice. Vidljivo je da su svi na dobitku osim proizvođača mlijeka. Aferim!

EU zatražila od članica da odobre uzgoj drugog genetski modificiranog kukuruza u Europi. Kakva su moja razmišljanja glede?

EU sve teže podnosi pritisak, a nije u pitanju samo politika, moć i profit multinacionalki - sve teže je ostati konkurentan na svjetskom poljoprivrednom tržištu sa nogmo.

Gmo ionako na mala vrata ulazi u eu prehrambeni lanac jer npr. iluzorno je očekivati da je baš sva uvozna soja, kukuruz, svinjetina, govedina korektno klasirana kad je poznato da velike prekomorske države u izrazitom postotku rabe gmo.

Ukoliko se ne desi nekakav radikalni zaokret u saznanjima o gmo, jači otpor potrošača i agronomske struke itd., gmo će do nas dospijeti prije ili kasnije.

Ne možemo se mi poljoprivrednici u ovom slučaju praviti nevinašca iliti nekakova alternativna avangarda jer zna se da su isto tako naših ruku djela i neke druge pošasti: duhan, alkohol, opijumi...

Moj point je u tome da mislim da mi poljoprivrednici ne možemo i ne smijemo biti prva protivna barijera. U prvom redu to treba biti legislativa temeljena na znanstvenim spoznajama, a zatim potrošači svojim kupovnim stavom. Ok, potrošačima se dade manipulirati, ali što ćeš, nitko nije savršen.
Zbog toga bi mi ipak bilo žao da EU dozvoli američku praksu nejasnog označavanja gmo proizvoda na trgovačkim policama, praktički uskraćivanje mogućnosti izbora.

Posljednjih se godina svake jeseni najavljuju "zime stoljeća", tako ni ove jeseni ne fali mudroslov raznoraznih prognostičara. Dodatnu zbunjenost već imamo upornim upozorenjima o globalnom zatopljenju, valjda se i te hladne zime uklapaju u ta katastrofična upozorenja.

Uglavnom, ako zima opet bude u nekim granicama normale, mudroslovi će se mudro pritajiti, a ako slučajno ubodu, konačno će dočekati svojih pet minuta slave. Nadam se da će se načekati.

Nitko živ nema precizne i vjerodostojne prognoze osim statističkih podataka o sve većoj nestabilnosti klime, a tome svakako pridonose i pokoje medijske informacije kao što su o ovogodišnjem preranom prvom snijegu u Alpama ili o jakoj snježnoj oluji u Sjevernoj Dakoti (SAD).

Gornje vijesti bi se ipak mogle pripisati već spominjanim ćudima klime, no slike vezane za drugu vijest ne mogu ostaviti ravnodušnim nijednog stočara. Po procjenama stradalo je do 75 000 glava stoke.
Pogledom na slike, gradske maćuhice će se zgroziti nesretnom sudbinom životinja, ja pak više suosjećam sa pogođenim stočarima...

Dovoljno upozorenje da nikad ne podcijenimo moć prirode, pogotovo mi kojima je profesija usko vezana za ćudi vremena.