EU zatražila od članica da odobre uzgoj drugog genetski modificiranog kukuruza u Europi. Kakva su moja razmišljanja glede?

EU sve teže podnosi pritisak, a nije u pitanju samo politika, moć i profit multinacionalki - sve teže je ostati konkurentan na svjetskom poljoprivrednom tržištu sa nogmo.

Gmo ionako na mala vrata ulazi u eu prehrambeni lanac jer npr. iluzorno je očekivati da je baš sva uvozna soja, kukuruz, svinjetina, govedina korektno klasirana kad je poznato da velike prekomorske države u izrazitom postotku rabe gmo.

Ukoliko se ne desi nekakav radikalni zaokret u saznanjima o gmo, jači otpor potrošača i agronomske struke itd., gmo će do nas dospijeti prije ili kasnije.

Ne možemo se mi poljoprivrednici u ovom slučaju praviti nevinašca iliti nekakova alternativna avangarda jer zna se da su isto tako naših ruku djela i neke druge pošasti: duhan, alkohol, opijumi...

Moj point je u tome da mislim da mi poljoprivrednici ne možemo i ne smijemo biti prva protivna barijera. U prvom redu to treba biti legislativa temeljena na znanstvenim spoznajama, a zatim potrošači svojim kupovnim stavom. Ok, potrošačima se dade manipulirati, ali što ćeš, nitko nije savršen.
Zbog toga bi mi ipak bilo žao da EU dozvoli američku praksu nejasnog označavanja gmo proizvoda na trgovačkim policama, praktički uskraćivanje mogućnosti izbora.