Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ustvrdio je da se 95 posto vlasnika OPG-a poljoprivrednom proizvodnjom bavi na iskustvenoj razini, a obrazovanje im je jako nisko.

Oh, gospodine ministre, naravno da rabimo iskustveno znanje, tvoji rezultati bavljenja poljoprivredom (voćnjak, apoteka) su najbolji primjer da papir nije previše relevantan za uspjeh u poljoprivredi.

Štoviše, primjer Kaštelanskih staklenika, Dalmacijavina, Belja i cijeli niz opustošenih bivših PIK-ova, zorno potvrđuju moju gore navedenu tvrdnju.

Štoviše, slobodno neka me zapljuje onaj tko pronađe dokaz da je ikad ikojem OPG-u oprošten porezni ili bankarski dug.

Vraćam se sad na jezikovu juhu koju su nam jučer pružili saborski zastupnici. Dobili smo bijesne packe o upotrebi pesticida koje su temeljene na uvodnoj riječi dotičnog ministra. Problem je što te riječi nisu bile podastrte nikakvom relevantnom statistikom ili drugim odgovarajućim pokazateljima. Valjda je ministar rabio omraženu mu iskustvenu razinu.

Kad se već govori o pesticidima, stvarnost je malo drugačija.
Profesionalni poljoprivredni proizvođači su osiromašeni i konstantno prednapregnutog proračuna i ne pada im na pamet razbacivati se sa skupim pesticidima, uz to bespotrebno trošeći svoje vrijeme i mehanizaciju.

Druga pjesma su vikendaši i ostali 'slobodnjaci' gdje se doista može pronaći diskutabilnih slučajeva prekomjerne ili neodgovarajuće upotrebe pesticida. No njih novi pravilnici neće dirati, neće trebati stručna osposobljavanja i certifikacije.
Za razliku toga, mi profesionalaci dobivam dodatnu regulatornu i financijsku presiju, a što zapravo dobivamo? Papir.