Land grabbing, pojam koji doskora nismo poznavali, s kojim ćemo se za koju godinu suočiti, a u svijetu je prilično aktualan.

Kina 'unajmljuje pet posto Ukrajine' je članak koji me zainteresirao za ovu tematiku. Posebno mi je tu bilo zanimljivo jer se radi o Ukrajini koja ima nepregledne površine gotovo djevičanskog poljoprivrednog zemljišta visokog boniteta. Da stvar bude još sočnija, ukrajinske cijene su debelo ispod prosjeka i kao takve vrlo primamljivo za razne akvizicije. Kad bih nekog trebao savjetovati gdje da uloži u poljoprivredu - svakako bih mu preporučio Ukrajinu.
Da se razmemo, nije u toj zemlji baš sve idealno - problematične su komunikacije, kvalificirana radna snaga, političke prilike itd. No sve to nije prevelik problem jer ulaganje u hranu i poljoprivredno zemljište nije profitna akvizicija na kratki rok, to je zasigurno i strateška igra moćnih igrača.

Siromašne države, države u tranzicijama i države opterećene koruptivnim režimima su naročito osjetljive na gubitak suvereniteta svog polj. zemljišta. S druge strane, bogate i jake zemlje koje se diče slobodnom trgovinom i ostalim liberarnim uzusima, kad je u pitanju zemlja naglo mijenjaju stajališta. OVAKO je to u SAD.

Gornji graf je preuzet sa Land Matrix stranice gdje, zahvaljujući zavidnim grafičkim prikazima, možete još bolje vidjeti o kojim se razmjerima radi.