Za ovaj tjedan je najavljen početak isplata poljoprivrednih potpora. Iako su EU modusi i praksa prilično prihvaćeni, mi poljoprivrednici i dalje ne znamo kolika su nam jedinična prava i kako se ona zapravo izračunavaju.

Tračak transparentnosti se ipak pojavljuje obznanjenjem dinamike isplate i predviđena omotnica, mada ta omotnica (druga tranša isplate) uvelike ovisi o budućim rebalanskima državnog proračuna (daj bože da sam u krivu).

Najznačajnija isplatna stavka su izravna plaćanja poljoprivrednim proizvođačima. To su potpore po hektrima, a prema najavama konačni iznosi bi bili oko 1600 kn/ha obradivog zemljišta. Trećinu tog iznosa sponzorira EU.




Naravno, seljacima se cifre čine malenim, poreznim obveznicima velikim, no stvari su takve kakve jesu. Mi smo sami izabrali da budemo dio globalne politike i ako ih već ne možemo pobijediti, treba im se pridružiti.

Lijeva tablica predočava iznose izravnih plaćanja u zemljama EU. Hrvatska nije uvrštena, ali po mojem izračunu je - 89 €/ha (EU kontribucija...godišnja stopa povećanja je 5%, do 2022.g.)





Postoji još jedna velika potencijalna i dobitna stavka koja nam se smješka iz EU - Fond za ruralni razvoj, ali o njemu je zasad prerano govoriti jer početak iskorištenja uvelike ovisi o podkapacitetima naše državne administracije...

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ustvrdio je da se 95 posto vlasnika OPG-a poljoprivrednom proizvodnjom bavi na iskustvenoj razini, a obrazovanje im je jako nisko.

Oh, gospodine ministre, naravno da rabimo iskustveno znanje, tvoji rezultati bavljenja poljoprivredom (voćnjak, apoteka) su najbolji primjer da papir nije previše relevantan za uspjeh u poljoprivredi.

Štoviše, primjer Kaštelanskih staklenika, Dalmacijavina, Belja i cijeli niz opustošenih bivših PIK-ova, zorno potvrđuju moju gore navedenu tvrdnju.

Štoviše, slobodno neka me zapljuje onaj tko pronađe dokaz da je ikad ikojem OPG-u oprošten porezni ili bankarski dug.

Vraćam se sad na jezikovu juhu koju su nam jučer pružili saborski zastupnici. Dobili smo bijesne packe o upotrebi pesticida koje su temeljene na uvodnoj riječi dotičnog ministra. Problem je što te riječi nisu bile podastrte nikakvom relevantnom statistikom ili drugim odgovarajućim pokazateljima. Valjda je ministar rabio omraženu mu iskustvenu razinu.

Kad se već govori o pesticidima, stvarnost je malo drugačija.
Profesionalni poljoprivredni proizvođači su osiromašeni i konstantno prednapregnutog proračuna i ne pada im na pamet razbacivati se sa skupim pesticidima, uz to bespotrebno trošeći svoje vrijeme i mehanizaciju.

Druga pjesma su vikendaši i ostali 'slobodnjaci' gdje se doista može pronaći diskutabilnih slučajeva prekomjerne ili neodgovarajuće upotrebe pesticida. No njih novi pravilnici neće dirati, neće trebati stručna osposobljavanja i certifikacije.
Za razliku toga, mi profesionalaci dobivam dodatnu regulatornu i financijsku presiju, a što zapravo dobivamo? Papir.

HSS ocijenio: Zašto Jakovina mrzi seljake?

Vidjevši tko je autor ocjene, jasno je da se radi o politikanstvu.
Ako uzmemo u obzir da je dotočni gospodin najveće poslovne dosege (voćnjak, poljoprivredna apoteka) doživio zahvaljujući poljoprivredi, možda konstatacija iz gornjeg članka i nije bez vraga.
Za dijagnozu podsvjesnog svaljivanje krivice ipak su najmjerodavniji psiholozi.

Ja pak mislim da se tu radi samo o neizmjernoj zahvalnosti prema partiji koja nikad nije ljubila seljake. Omogućila mu je ostvarenje karijernih snova, financijski spas, zaposlenje, ženidbu...
A zahvalnost je vrlina!

Tko se ruga seljaku, taj je iskusio nešto bolje, a kad je naglo prestalo, kriv je seljak.

Pogledajte gdje u Hrvatskoj žive najobrazovaniji, a gdje je najviše neobrazovanih

Ne treba biti doktor nauka za shvatiti zašto Slavonija nema doktora nauka.
Tko god stekne diplomicu i ima nešto više čuke u glavi, napušta ovu slavonsku pripizdinu bez pozdrava.
Da imam nešto škole i ja bih tako - bio u gradu ili...hm, na birou.

Za nepovjerovati: Ukrali četiri krave i ugurali ih u automobil!

Vijest iz Indije. Tako je i kod nas - krave sve sitnije, a limuzine sve veće, samo što u nas naprijed sjedi bik - utovljeni i zaštićene pasmine, da ne izumre (ne daj bože).

Ova godina je posljednja u kojoj važe EU pravila o mliječnim kvotama. Tehnički, mi se ne zamaramo previše sa tim jer nama dodijeljene kvote su bile više nego dovoljne. No krajnje konzekvence tog događaja itekako zaslužuju da budu predmet pažnje.

Mi smo dio EU, otvoreno globalno tržište i postoji realna opasnost da naše, ionako krhko mljekarstvo doživi još veću financijsku presiju.

Već pomalo začuđuje neartikuliranost domaće struke u vezi toga, izostaju čak i famozni stručni skupovi, radne grupe ili ostale slične ceremonije (barem retoričke) na kakve smo već navikli. Kad zagrmi čudit će se kao pura dreku i telasto slijegati ramenima.

EU već naširoko vodi rasprave, daje analize i smjernice, neke zemlje se već pripremaju i nabrijavaju (Irska, Italija, Nizozemska, Njemačka) za slobodno povećanje proizvodnje i tržišnu konkurentnost. Nijemci čak i naše malo tržište uzimaju u obzir u svojim analizama:



Ovih dana sam se malo pozabavio sa EU linkovima, da vidim što oni kažu i predviđaju i da budem iskren - ni oni nisu sasvim načistu što će se desiti sa cijenama, farmerima i tržištem. Barem je moj dojam takav. No svi su usaglašeni da je sazrelo vrijeme da kvote budu ukinute i da će sveobuhvatni i dugoročni benefiti biti pozitivni.



Ova preuzeta tablica je kalkulativni presjek prognoza iz prethodne rečenice. Vidljivo je da su svi na dobitku osim proizvođača mlijeka. Aferim!

Božić je, božić je, a u meni zima...parafraziram neke stihove naprosto jer se tako osjećam.

Moje selo je u gospodarskoj i demografskoj katastrofi.
Ovdje depresija obuzima i one koji još "funkcioniraju", a kako li je tek onim koji nemaju ni za kruh, kojima je isključena struja, koji su ostali sami...oni su očajni. Ti ljudi više nemaju snove, čak i svoju prošlost nastoje ne prizivati.

Mala smo sredina, ljudi tavore, gunđaju, ogovaraju, čak sam neki dan čuo kako jedan kaže da smo izgleda i 91. bili ko guske u magli. Ipak ne vjerujem da je mislio na pravo da imamo svoju državu, zasigurno je mislio na to da nismo znali da nemamo ljudske kapacitete za stabilnu državotvornost. To me posebno zaintrigriralo jer sam i sam, možda nastranog mišljenja, da smo mi najviše izgubili onda kad je austrija izgubila prvi rat. Ali to je već politika i ne bih...

Jednostavno, volio bih kad bi civilizacijski već bili u mogućnosti da barem za Božić nikome ne bude "zima".
Znam da je život okrutan i da se svatko mora za sebe brinuti, ali eto, to je moja čestitka