1872.g. svećenik Domaćinović piše predstavku općinskoj vlasti jer se ne slaže sa dodijeljenim mu prakaturom:

Budući je služitelj crkve takozvani prakator u neposrednom doticaju s crkvom i župnikom, čast mi je javiti da novo određenog prakatora ni po jedan način za takvoga primiti ne mogu iz uzroka:

1. Jer je to čovjek jako posnibit i siromašan, tako da na sebi ništa ni odjeće ni obuće čitave nema. Kako će takvi po nediljama i svetkovinama poderan i cunjav u crkvi služiti, da se ovdašnji i strani puk ne osramoti. Pak osim toga, može li se od takvog s krajnom potrebom i bez ičega čovjeka pouzdano očekivati da će mu lemozina i druga crkvena dobra sveta biti? Odista jako dvojim, budući je isti A. V. poslužujući ovdašnjeg g.liječnika njemu njekoje stvari pronevjerio, dapače i u dućanu na ime njegovo dug pravio.

2. Jer je to čovjek tupoglav, srezan i svojećudan i zato za obnaku i crkvenu službu nesposoban.

3. Jer je to čovjek samac, dakle u slučaju njegove bolesti, morala bi crkva bez poslužitelja biti.

Uslijed navedenih uzroka prinuđen sam općinskom uredu Antuna Gregorovića br. 232 za prakatura predstaviti, koji crkvenu službu rado prima, a i red crkveni dobro znade jer je već prije Crkvi služio. Za povećanje njegove plaće možemo mu iz Crkvene kase, na 24 forinte, još 10 forinti pridodati. Pak ja od moje strane daću mu na godinu 20 forinti i svagdanju koštu ako bi kraj crkvene službe i kućavne poslove kod mene obavljat htjeo.

24. veljača 1954. je dugo pamćena po požaru na skoro 200 g. starom seoskom "magazinu". Zgrada je bila toliko oštećena da je morala biti posve porušena.

Službeno je bilo utvrđeno da je uzrok požaru bila žiška iz peći, ali još dugo su kružile priče da je požar namjerno postavljen zbog velikog manjka kojeg su neki drugovi počinili.

Najbolji i najuspješniji nogometaš u povijesti sela.

Početkom 70-tih i u selu stigla moda kratkih suknjica ("minica"). Bila je to velika modna promjena pa se čak i baba Eva, inače prilično slobodnog duha, požalila jednom babogrecu:

"0, lija, nebo ti štaj' 'vo? Danas ti nemoš više znat koj' pošten, a ko j.ben, to sve oda goli guzica i ko da zovu - 'ajde'. A to ni prije bilo. Znalo se koja je išla na Savu na lađu, kojoj su financi kupovali kožuse i delinke, ta je mladež zbiljam izluđela".

1914. g. se uvelike kuju planovi za dogradnju i adaptaciju školske zgrade. U planu su bila izgradnja dva sanitarna čvora, produženje školske zgrade prema Polovinjoj maloj i dogradnja tri učionice na prvom katu (po crtežima radi se o novom krovu i učionicama u tom povišenom potkrovlju).

Nezgodancija je bila u tome što se to desilo početkom prvog rata i sve je palo u vodu.

Iza rata se uvodi petogodišnje školovanje i time se problem nedostatka prostora samo produbljuje. Zbog toga se 1935. pristupa izgradnji dvije dodatne učionice u dvorištu (kasnije poznate kao učionice za tehnički i tjelesni).

1940. se uvodi šestogodišnje školovanje te se pristupa adaptaciji stare zgrade čime se dobiva jedna učionica (pored nekadašnjeg tajništva).

Daljnji porast stanovništva i uvođenje osmoljetke iza drugog rata, elegantno se rješava preuzimanjem četiri izdvojene učionice u tad novoizgrađenom Domu kulture.

Konačno ekipiranje školskog prostora i kapaciteta se rješava izgradnjom današnje škole To je skoro 100 godina nakon izgradnja prve škole i problema koji su zapravo i krenuli od samog početka - škola je 1899.g. izgrađena sa 3 učionice, a odmah potom uvedena četveroljetka i dalje se dešava konstantan rast stanovništva (učenika).

15-godišnja saga oko aktualne dvorane su mačji kašalj prema opisanih 100 godina. Imajmo malo strpljenja i obzira prema odgovornima.😁