Nekad su naše Čitaonice sasvim opravdavale svoj naziv.

Knjižničar Čitaonice Čevatovo Verić Antun 1939. g. popisao je svih 519 naslova knjiga.
Čitaonica Berava 1936. g. navodi da u svom inventaru ima 470 knjiga, a jelaška Čitaonica u inventarnom izvještaju iz 1936.g. navodi da posjeduju 183 knjige.

Osim toga sve Čitaonice su bile pretplaćene na po nekoliko novina i časopisa.

Zbrinjavanje animalnog otpada u novije vrijeme se počelo dešavati tek 1998.g. pojavom trihineloze, a to je poprilično poražavajuće otkrivajući da su u selu davne 1912.g. uređena 4 mrcilišta: u Dorovu, Čokadinu, Lipovcima i "na Lucića".

Apotekar se u Babinoj Gredi prvi put spominje u dokumentu iz 1876. godine kada je F. Herzig, apotekar iz Babine Grede, od kotarskih vlasti zatražio dozvolu da otvori još jednu apoteku u Vinkovcima.
Da je postojala apoteka u Babinoj Gredi potvrđuje i jedan spis kotarskog liječnika iz 1876. u kojem se govori da apotekar u Babinoj Gredi nije bio nabavio medicinske tegove po novom sistemu.
Nakon 1879.g. apoteka iz Babine Grede se više ne spominje u farmaceutskim almanasima, vjerovatno je te godine prestala s radom.

Zgrada stoljetnje apoteke je izgrađena 1899.g. Iste godine August pl. Kovačić iz Vukovara dobiva dozvolu za apoteku u Babinoj Gredi. Apoteka se zvala "Kod Spasitelja".
1917. godine Kovačić prodaje apoteku (dozvolu, obrt, inventar i zakup) Rudolfu Mirtu iz Ivanić Grada. Nakon drugog rata apoteka je nacionalizirana (izvlaštena), a rad nastavlja kao "Narodna apoteka". g. Mirt u njoj ostaje službujući sve do svojeg umirovljenja 1955.g.

Do 1958.g. u apoteki službuje Nevenka Crtilo, a od tada g. Aleksandar Gruber koji narednih nekoliko desetljeća vrši tu službu u selu.

Neposredno nakon domovinskog rata zgrada apoteke je "čudesnim putevima" privatizirana, čak je i "Narodna apoteka" (u vlasništvu županjskog Doma zdravlja) bila prisiljena se iseliti i na koncu posve nestati iz sela...

Wikipedija navodi da je jedan od poznatih babogredaca i Huber Željko.

Huberovi su preko 150 g. živjeli u B. Gredi. Posljednji su do pred WWII bili gostioničari.

G. Huber nikad nije zaboravljao svoje porijeklo pa je tako doveo dva babogreca u NK Osijek i brojne druge zaposlio u poduzeću kojem je dugo godina bio direktor.

https://nk-osijek.hr/.../zeljko-huber-60-godina-u-nogometu/

Izgradnjom savskih nasipa zatvoreni su stari kanalski prilazi koji su gravitirali koritu Save, pa je veliki dio južnog i zapadnog dijela babogredskog atara bilo podložno čestom plavljenu.
Isti problem su imala i sela Kruševica, Šamac i Sikirevci čije vode su konfiguracijski otjecale prema Dubočici.

Stoga navedene Općine 1905.g. pokreću inicijativu za rješavanje tog problema.
Jedini način da se to izvede bio je da se napravi sliv na drugu stranu (prema Biđu i Bosutu).

Naručen je i urađen projekat, ali do realizacije nije došlo do 1921.g. Ponovno je uslijedio zastoj zbog snažnog protivljenja ceranske općine uslijed bojazni priliva novih voda na njihov atar. Proračun nadležnih službi je opovrgao ceranske predstavke i 1923. g. je počelo iskapanje.

U naredne tri godine je iskopana Istočna Berava, produbljeno i očišćeno staro korito Berave kroz selo, iskopan kanal Saonica, te ostali recepijenti Saonice u susjednim općinama.
Trasa istočne Berave je išla starim kanalima i privatnim livadama (isplaćivana je naknada za izvlaštenje) te kroz Banov dol.
Nosioci troškove radova su bile pojedine općine koje su razrezivale obavezu od 129 dinara po jutru svim zemljišnim posjednicima u selima.

Samo kopanje se obavljalo ručno na višefazan (skelski) način.