Bavim se govedarstvom i proizvodnjom mlijeka. Valjda je bio i red da mi vozilo razbije kamion za prikupljanje mlijeka. Doduše kamion je bio iz konkurentske mljekare, a auto na parkingu i daleko od kuće, ali seljački automobil mu nije bilo teško "pronaći" jer se valjda pozna po smradu i starosti.

Osiguranje je proglasilo totalnu štetu (razbijena je i prednja strana) i nudi bijedni odštetni iznos. Sad se ja zbrajam koliko meni hektolitara mlijeka treba da se opet provezem...

Plasman domaćih proizvoda na naše tržište će se poboljšati tek kad bude ponude istih na tržištu. Pri tome mislim na onaj način na koji to tržište može i hoće apsorbirati.

Velekupcima (hotelima, prehrambenoj industriji, supermarketima itd.) nije zanimljiv jedan seljak sa 100 kila mrkve, a drugi sa 100 kila krastavaca...Oni zahtjevaju stabilnu opskrbu, količine, konkurentne cijene, jednostavnost transakcija i standardiziranu konfekcioniranost. No problem je taj što se oni nemaju kome obratiti.
Mi nemamo modernu veletrižnicu ili bilo kakvu drugu adekvatnu trgovačko-pravnu jedinicu koja to radi.
Da žalost bude još veća, postoji već puno seljaka koji mogu biti tržišno konkurentni, ali se jednostavno ne mogu etablirati kao takvi (danas je najlakše proizvesti).

Sad bi se lagodno moglo primjetiti da bi se seljaci trebali sami organizirati (zadruge...whatever), no to ipak nije rješenje. Ni na moćnom zapadu uglavnom to ne rade seljaci, nego poduzetnička inicijativa nekog drugogo levela, pitanje vlasništva je nebitno.

Ova država već dvadesetak godina čeka da se to dogodi, da to rješe seljaci ili neki drugi poduzetnici, no to se ne dešava. Razloga je puno i nije tema...
Uglavnom, poljoprivreda je slika i prilika stanja općeg poduzetništva, a ono je slika i prilika politike. Strukturno nije začarani krug, ali na neki način zapravo to jest.

Povodom alarmantnog stanja u sektoru proizvodnje mlijeka u zadnje vrijeme se održavaju kojekakve sjednice i okrugli stolovi.
I što dobivamo? Puste konstatacije, prividnu zabrinutost i klimave zaključke tih niškorisnih seansi.

A stanje je vrlo teško i svakim danom sve teže.

Kao puki seljak-proizvođač mlijeka, mogao bih štošta napisati kako i zašto, ali
...čitaj dalje...

Nije čudo što su seljaci zadnja rupa na svirali ministarsva poljoprivrede. Imaju ljudi prečeg posla...

Iz još jednog člaka u nizu Jakovinu napustila i šefica Agencije za poljoprivredno zemljište se fino razaznaje koji nered, nepotizam, nerad i nesposobnost tamo vlada.

Posljednjih se godina svake jeseni najavljuju "zime stoljeća", tako ni ove jeseni ne fali mudroslov raznoraznih prognostičara. Dodatnu zbunjenost već imamo upornim upozorenjima o globalnom zatopljenju, valjda se i te hladne zime uklapaju u ta katastrofična upozorenja.

Uglavnom, ako zima opet bude u nekim granicama normale, mudroslovi će se mudro pritajiti, a ako slučajno ubodu, konačno će dočekati svojih pet minuta slave. Nadam se da će se načekati.

Nitko živ nema precizne i vjerodostojne prognoze osim statističkih podataka o sve većoj nestabilnosti klime, a tome svakako pridonose i pokoje medijske informacije kao što su o ovogodišnjem preranom prvom snijegu u Alpama ili o jakoj snježnoj oluji u Sjevernoj Dakoti (SAD).

Gornje vijesti bi se ipak mogle pripisati već spominjanim ćudima klime, no slike vezane za drugu vijest ne mogu ostaviti ravnodušnim nijednog stočara. Po procjenama stradalo je do 75 000 glava stoke.
Pogledom na slike, gradske maćuhice će se zgroziti nesretnom sudbinom životinja, ja pak više suosjećam sa pogođenim stočarima...

Dovoljno upozorenje da nikad ne podcijenimo moć prirode, pogotovo mi kojima je profesija usko vezana za ćudi vremena.