Prema Popisu iz 2011.g. u selu je bilo 590 stanovnika rođenih u Bosni.
U davna vremena prekosavske migracije su bivale obostrane, dok su od sredine prošlog stoljeća izrazito prema Slavoniji.
Iz tih vremena postoji zabilješka jednog babogreca:

Pored vodenica na Savi, za meljavu žitarica koristile su se i "potočare". Jedna je bila na Saonici, te po dvije na Beravi i na Kladavcu.

S obzirom na našu nizinsku konfiguraciju terena, vlasnici su morali raditi svojevrsne drvene brane (pregrade), ali je to pravilo velike štete u smislu plavljenja okolnih površina pa je bilo velikih pritužbi i prijepora među seljanima. Zbog toga su lokalne vlasti zabranjivale rad pojedinih potočara da bi 1823. g. razrušena i posljednja (na Saonici).
Kako smo bili veliko i relativno bogato selo, savske vodenice nisu mogle podmiriti sve potrebe te je sredinom 19. stoljeća švabski doseljenik Engel sagradio prvi mlin u selu. Lokacija mlina je bila na velikom numeru između današnje Veterinarske stanice i Agroploda.

Jedno kratko vrijeme su bila uporedo 3 mlina (Kutuzović, Dotterman, Engel). Tog najstarijeg mlina više nema ucrtanog na karti iz 1908.g.

Ovih dana se ruši nama poznati "Mihićev" mlin. Malo je poznato da je prvobitno bio nešto kraći, a produžio ga je prethodni vlasnik Ž. Kutuzović 1911.g.

Na fotografijama se može uočiti razlika.

Babogredske frizure, 1948. g.

Nekad su babogreci znali što je "egzicir" i gdje je. Naziv i zgradu (srušena prije desetak godina) pojelo vrime.