Humor 3

- klikni na foto za uvećanje -





Mudrost babogredska.

U Babinoj Gredi jedne godine navalili skakavci na polja. Babogredci odmah sa puškama odu da ih poubijaju.
Na jednog pao skakavac na prsa, a on zovuć druga sa puškom zavika pokazajuć prstom na skakavca: „Picaj driže evo skikavac“. Ovaj odape a drig se svali, pa ako te kadgod nanese sreća ili nesreća u Babinugredu, nereci to pod živu glavu „Picaj driže“, jer si ondak pokojni.

Babogredulje

Nestali Babogrecu konji. Tražio ih svuda, no konja nigdje.
Lutajuć tako po babogredskom hataru i tražeći već zdvojan svoje „konjeve“, naiđe jednom ćuprijicom preko Berave. Baš on na mostu, a jedna žabica se uskreketala: "U vrt, u vrt“.
„Au, zikon mu, možda su i zbilja u vrtu", udari se Babogredac dlanom po čelu pa se zaputi u vrt. Kad on u vrt, a konji i zbilja tamo (a da gdje bi bili, kad su uvijek tamo).
Razveselio se baja, pa vraćajući se istim putem, stane na onoj istoj ćuprijici da nagradi onu žabicu, koja je još uvijek u Beravi kreketala, pa će joj reći: „Baš ti fala drugo šta si me naputila, pa sam našo konjeve, evo ti škuda", pa izvadi srebrnu škudu i baci je žabici, te ju pogodi baš u glavu, a žabica se samo privrni naopako.
Nasmije se baja, pa će reći: „Ja sam ti platio škudu, pa sad il' ti pit il' papuče kupit“, i ode zadovoljan.

Od ajnc

Došao Babogredac u Vinkovce, pa među ostalim kupio i paklu od 10 kutija šibica, pa se zaputio pješke natrag u Babinu Gredu. Iza Lenija napunio lulu, pa će da zapali. E al bilo vjetrovito, pa mu se šibica za šibicom gasi i nikako da upali lulu.
Potrošio baja cijelu paklu šibica i već stigao do prvih babogredski kuća, te stane kod prve koće u zavjetrinu i zapali sa zadnjom šibicom lulu, pa će pobjedonosno: "Od ajnc".

Matematika

Snaša Kata L. špota svoju divu kako je danas sve to nečestito i pokvarito, ali...
- Mamo, koliko ja znam računat i ti si mene u trbuvu nosila u svatovima?
- Jest sinko, al' onda je to bilo drukče!

Babogredulje

Dojio babogredac kravu. Krava neprestano mavala repom pa sve baju po nosu. Razljuti se baja, pa sveže kravin rep za svoj svitnjak: „Nećeš ti mene, drugo, po nosu“, i doji mirno dalje.

Najednom ubode kravu obad, a ona se ritne pa „magla“ preko pašnjaka i povuče za sobom na repu baju. Kako ga je vukla, stego mu se svitnjak pa ga zabolilo, a on se uhvati kravi za rep pa kidaj za njom.
Taj utrkivalački prizor spazio njegov komšija iz svog pašnjaka, pa poviče preko ograde: „Kud si se ti to, druže, zaputio?“
„To Bog zna i krava“, odvikuje baja i utrkuje se dalje s kravom.

Spo' u Beravu

Poprilično pripiti, vraćaju se dado i sin iz birtije. Put ih vodi kraj same Berave. Nakon nekog vremena zastanu da se pomokre. U po posla dado se zatetura i spade u Beravu. Sin nastavi doma kod ništa nije bilo, a mrgodna mama već ih na kapije čeka.
- Sine ge je dado?
Sin odmahne rukom i odgovori:
- Eno ga spo' priko klinca u Beravu!


Nosati Tuna

Tuna Brnjakov, ispod Berave, bijo čojk velikog nosa. Jedan dob ćero goveda na pašnik prema Pridragovim koljebama, prama Save, a išle snaše s groblja.
Babogrecko je groblje isto iduć Save. Selo veliko, ne znaje se svi ljudi, pa i one nisu Tunu dotad vidle.
Stale se došaptavat i čudit njegovom nosu, već izdaleka spazile. Jedna će:
- Joj, drugo, kaki je to nosati?
Tuna je to opazijo i osjetijo daj' o njegovom nosu rič, pa kad su došle spram njeg, a on nos prstom navrni na jednu stranu, pa će snašama:
- Evo, sad morete proć!

Babogredulje

Vozi se babogredac na seljačkih kola, a na leđima mu ruksak!
- Što će ti taj ruksak na leđima? - upita ga jedan.
- Pa da je mojim konjevima lakše vući kola!



Kocka

Stari Kocka je volio popit više nego išta, ali nije mu uvijek moglo bit´. I tako jednom iduć` kolima na njivu on i njegova snaša naiđoše kraj Lojzinog dućana po cintarice, a u kanalu već spava jedan njegov "kolega".
Gleda ga Kocka i žalosno će: "E da mi je bit´ na tvom mjestu"!



Prašina

Debele ljetne naslage prašine u jesen su postajale žitko blato. Riješiti se blata, to je ipak teže išlo, ali za prašinu bilo je rješenja.
Kako to rade babogredci? Oni odu na rijeku Savu, na bogn kod Dubočice (a Sava je od Babine Grede dobrih tri kilometra daleko), gdje ustima svaki usrkne (zahvati) vode koliko god više može, ta obrazi im hoće popucati, i donesu vodu u ustima u selo, pa špricaju iz usta po prašnom drumu dok ga dovoljno ne nakvase. Pritom moraju šutjeti, no sporazumijevaju se rukama, nogama, očima, glavom, kako već koji umije.
Jedan može malo napraviti, ali Babina Grda je veliko selo pa kada se svi babogreci za ovo polijevanje sposobni slože, a njih je više tisuća, i prašine se u svim šorovima, sokacima i krstopućima riješe.