- 14 -
šećer, čaj, vino, pivo, poslastice itd., o čemu do svoje 17. godine
nije znao ništa. U neprilici je bio u Samcu više puta kao neisku-
san mladić, koji nije poznavao taj šareni svijet, nego je letio po
tom svijetu kao leptir po cvijetu, dok se nije na svijeći i na pla-
menu svojih i tuđih strasti ožegao, pak se lijepo opametio. Kao
bezazlen mladić vjerovao je svakoj riječi, dok je napokon iskusio
i uvjerio se, da ima i takvih ljudi na tome svijetu, koji nose u
ustima med, a u srcu otrov i jed; koji jedno govore, drugo misle,
a treće čine; koji, mogao bi čovjek pomisliti, ne služe se velikim
Božjim darom, jezikom, toliko za to, da očituju svojim bližnjima,
što misle, ćute i osjećaju u sebi, koliko za to, da sakriju i pri-
kriju pred drugima prave svoje misli i namjere. Veli, "Sam Bog
milostivi sačuvao me od skvarenja, hvala mu dovijeka!".
Za njegova službovanja u Samcu upoznao se s umirov-
ljenim kapetanom, koji se zvao Bulatović. Taj mu je kapetan
iskazao svoju očinsku ljubav tim, što ga je obučavao i savjetovao,
kako valja da se vlada u društvu i općenju s drugima, što da
slijedi i čega da se klone. Za svaki izgred, za svaku vjetrenost
karao bi ga kao svoje dijete. Davao mu je taj kapetan za čitanje
njemačke novine "Ofner Zeitung", pa bi ga često pitao, što je
čitao u novinama i tumačio mu je, ako je čitajući naišao na koju
nepoznatu riječ. Nikad mu nije smio doći pred oči kaljave odjeće,
neočišćenih cipela, nesknađen i neuglađen, nego uvijek po
"Adjustierungs-Reglementu", sve je na njemu trebalo da bude
čisto i uredno, ako i loše, staro i iskrpano. To mu pak nije ško-
dilo, priučio se na red, a to je bilo za njega poslije od velike
koristi.
Mijat je imao u Samcu više dobrih prijatelja i savjetnika,
a medu prve te prijatelje može se ubrojiti kapelan Adalbert Kne-
žević, koji je dolazio iz Babine Grede u šamačku školu na kate-
hizaciju. Po pripovijedanju Kneževićevu, koji je bio župnik u Šti-
taru, u mjestu moga rođenja, bio je Mijat vesele ćudi i rado se
družio sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama seljačkoga staleža.
Gdje je bio malo veći skup momaka i djevojaka, tamo je dolazio
i mladi meštar Stojanović, da s njima kolo zaigra, da se veseli i
raduje. Kapelan ga je upućivao na pravi školnički život, nagonio
ga na čitanje i davao mu je knjige za čitanje, što je Mijat
objeručke primio. Tako se po uputi starijega prijatelja kapelana,
već u Samcu okanio druženja s nedrugovima, ozbiljno se prihva-
tio knjige i sačuvao se od neugodnih posljedica. Dabome, da