- 16 -
Pančevo, gdje je bio poslije i ravnatelj tamošnje realke. U Panče-
vu je umro u službi 17. veljače 1860.
Kao neispitani učitelj vršio je Mijat službu u Samcu od
17. veljače 1832. do 24. lisopada 1834., a od toga vremena po-
čevši vršio je tu službu kao ispitani učitelj. Ali on se nije zado-
voljio tim ispitom, nego je nastojao, da svrši i pedagoški tečaj,
koji je bio propisan za obrazivanje narodnih učitelja, a trajao je
tri mjeseca pod upravom c. kr. krajiških školskih ravnatelja.
Uvjerivši se Hadžić, da Mijat rado prijanja uz knjigu, sav-
jetovao mu je, što treba da čita i uči, da mogne dalje na-
predovati u svome pedagogijskom i općem obrazovanju. Kad je
god. 1835. ravnatelj Hadžić bez višega dopuštenja otvorio u Vin-
kovcima pedagoški tečaj, eto i Mijata u Vinkovcima, da taj tečaj
svrši. Ravnatelj je predavao metodiku, njemački i hrvatski jezik, a
nadučitelj Kuss računstvo i krasnopis, a rado je kandidatima pri-
povijedao najglavnije crtice iz zemljopisa i povijesti. Ispit je po-
ložio s dobrim uspjehom, pa mu je sad bio otvoren put do mje-
sta c. kr. školskog pomoćnika.
Dne 6. studenoga 1835. odredi zemaljska školska komisija
u Vinkovcima, da šamački narodni učitelj Mijat Stojanović ide u
Veliku Kopanicu u pripomoć trivijalnomu učitelju Jovanovcu, koji
je bio star, bolešljiv i nemoćan. Dne 11. studenoga t. g. odveze
ga otac iz Samca u Veliku Kopanicu. Sav svoj imutak u odjeći i
knjigama strpao je u neki stari sanduk načinjen od lipovine, a
bez ključanice i ključa. Jovanovac ga primi ljubazno i dade mu
svaki dan ručak besplatno, a kod prvoga susjeda uz školu na-
stanio se, koji mu za stanovanje dade kiljer ili kućar. Poslije ne-
koliko nedjelja razboli se učitelj, a na neiskusnom i neuputnom
Stojanoviću ostade cijela škola sa 90 učenika u tri razreda, koje
je morao njemački obučavati u čitanju, pisanju, računanju, slovnici
i vjeronauku itd. Po noći se pripravljao, kako će valjano preda-
vati u školi. Ležeći u postelji učio je i puno čitao pri tankoj
svijeći lojanici.
Reskriptom c. kr. dvorskog vojnog vijeća u Beču od 18.
lipnja 1936. bude imenovan c. kr. školskim pomoćnikom u Gar-
činu, gdje je u ono doba služio kao trivijalni učitelj Ferdinand
Klaić, djed današnjega sveučilišnog profesora Vjekoslava Klaića.
Ali već 10. listopada t. g. bude određeno, da on i dalje ostane u
Velikoj Kopanici, a školski pomoćnik Marijan Šuvić, koji je prije
Mijata bio u Velikoj Kopanici ostao je i dalje u Garčinu.