- 23 -
ravljenju u Zagrebu kao narodni zastupnik napisao je dosta za-
nimljivih crtica.
Kao narodni zastupnik napisao je 8. lipnja 1848. članak,
koji je štampan u "Novinama" 24. lipnja t. g. pod natpisom:
"Nekoliko reci bratji Slavoncem". Poziva Slavonce, da vojuju za
narodnu samostalnost, za savez Jugoslavena. Vrijeme je sada, da
narodi moraju biti jednaki, ne smije se jedan nad drugim uzdi-
zati, ne smije tražiti jedan nad drugim prvenstvo, inače su riječi
sloboda, jednakost i bratimstvo samo goli prazni zveči. Tako je
eto govorio Mijat kao narodni zastupnik prije sedamdest godina.
Završio je taj članak riječima: "Nesloga je stara ljaga
našega naroda, koju sad valja da operemo živom vodom bra-
timske ljubavi i sloge, sjedinjenja i sdruženja, inače ne ćemo
nikada postati narod velik duhom i mišicom, kamo li slobodan,
nezavisan i srećan. Birajte: ili volite biti narod samostalan ili pod
repima, prišipetlje tuđega naroda."
Dne 17. kolovoza 1848. sakupiše se krajišnici brodske pu-
kovnije u velikom broju u štopskom mjestu te pukovnije, u Vin-
kovcima, da pred odaslanikom bana Jelačića izjave želje sviju
svojih domorodaca. Mijata je zapala odlična čast, da pred odasla-
nikom generalom Neustadterom bude tumač želja svojih domo-
rodaca. On kao njemački općinski učitelj; on kao školnik bio je
zato izabran, a toliki su bili veći od njega u časti u pukov-
nijskom području. To je najbolji dokaz, kako su ga njegovi zem-
ljaci visoko štovali i cijenili. Tom prigodom izjaviše Brođani izme-
đu ostaloga, da počevši od 17. kolovoza t. g. uskraćuju svaku
poslušnost zapovjedajućemu generalu c. kr. glavnog zapovjedništva
u Petrovaradinu Hrabovskomu i da se podlažu c. kr. vojnom
zapovjedništvu u Zagrebu, kojemu je bio na čelu ban Jelačić.
Dne 8. rujna 1848. bijaše predao Mijat svoju molbenicu,
da ga ban primi u svoju vojsku. Veli: "Tko bi mogao kao sin
Slave ostati - kod kuće u zapećku, kad se bije sveti boj za na-
rodna prava, za narodnu slobodu?" Ele po savjetu drugih, ostao
je kod kuće kod svoga zvanja, u kojem je kao i dotle mnogo
koristio miloj domovini i rodu svome. No kad 12. siječnja 1849.
bijaše proglašen općeni ustanak na susjedne neprijatelje, tad pođe
i on baš u ljutoj zimi s poručnikom Jankovićem preko Vinkovaca
u Nuštar i dalje, ali se brzo vratiše kući, jer nigdje ne nađoše
neprijatelja Mađara.
U duhu pomirenja i sloge s jednokrvnom braćom Srbima,
pisao je, kako sam veli, puno članaka i pjesmica, u tom duhu