- 31 -
možebit jedan jedini u svemkolikom učiteljstvu u Krajini vojničkoj.
Nemajte dakle brige, doživit ćete doskora lijepu priliku, gdje ćete
moći u potpunoj mjeri ispunjavati uzvišeno svoje zvanje, za koje
ste, rekao bih rođeni".
Te divne riječi izrečene o Mijatu Stojanoviću krasan su
dokaz, kakvim su radom nastojali vrli krajiški školnici polučiti
unapređivanje u svome staležu. Ovdje mi je istaknuti još i to, da
je Stjepan Pejaković bio činovnik kod ministarstva u Beču god.
1850., kad su se prvaci naši sastali na dogovor u pogledu pravo-
pisa, bio je u njihovu društvu i Pejaković. A kakvo je to društvo
bilo, dosta je, da spomenem Mažuranića, Vuka Karadžića, Miklo-
šića i Daničića.
Nekoliko godina prije krajiškoga školskog propisa od god.
1871. radilo se o tome da se priredi materijal za te propise, pa
su u tu svrhu bili nekoji pozvani na osnovi reskripta od 12. pro-
sinca 1868., odio 10. br. 6364, da izjave svoje mišljenje o unapre-
đenju krajiškoga školstva. Među ta odlična lica pripadao je i
zemunski nadučitelj Stojanović. Njegov elaborat o tome našao sam
u Beču u arhivu vojnoga ministarstva, gdje je i danas među ta-
mošnjim spisima pohranjen. On sam veli, da je na sva ta pitanja
za osam dana napisao 21 arak. Izjavio je svoje mišljenje, do ko-
jega je došao mnogogodišnjim iskustvom. Između ostaloga istakao
je, da se četverorazredne glavne škole, koje su opstojale samo u
štopskim pukovnijskim mjestima i nekim vojnim komunitetima,
prošire u šestororazredene škole, i to u prvom redu u onim mje-
stima, gdje nema srednjih škola; da se osnuju četvororazredne
djevojačke škole, a u svakom generalatu, da se osnuje bar jedna
viša djevojačka škola; da sposobnost za polaženje škole počinje s
navršenom 7. godinom; jednomu učitelju da se dade 60 učenika
za obučavanje, u nuždi najviše 80 učenika; da siromašni učenici
dobivaju na račun općina sve za školu potrebne stvari, a popis
tih učenika treba da sastavi općinsko zastupstvo itd.
U Zemunu je ostao kao nadučitelj do konca škol. godine
1871. a onda bude imenovan na osnovi krajiškoga školskog pro-
pisa od g. 1871. c. kr. kotarskim školskim nadzornikom u slunj-
skoj krajiškoj pukovniji sa sjedištem u Karlovcu i s plaćom od
1000 for. na godinu, ali je do prvoga siječnja 1872. vršio tu
službu s plaćom nadučitelja, a ta je iznosila 630 for. na godinu.
Znamenita je bila za njega god. 1871. stoga, što je po-
stao nadzornikom u slunjskoj pukovniji, a sin Jure postao je pu-