Novosti online

- klikni na foto za povećanje -

 

Online novosti (591)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka



<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 [118] 119 > >>

14-11-1897

Kradja


Žitelju Šimi Babiću iz Babinegrede ukradjeno je iz zatvorenog kućarca patvorenim ključem: crne hlače, sivi kaput, 2 para mužkih obojaka, 2 ponjave, 4 ručnika i 5 ključeva u vriedn. 52 for. 50 nč. Na licu mjesta ostavio je kradljivac jednu vreću i jedan od drveta napravljen ključ, s kojim je kućar otvorio.
IZVOR

20-10-1885

Kradja u crkvi


Dne 10. listopada ove g. dobila je oružnička patrola u Babinojgredi prijavu, da je prošlu noć u tamošnju crkvu uljegao neki zlikovac, razbio ormar i u njom nalazeću se malu blagajnicu i odnio iz nje do 5 for.
Tražeć zlikovca, doznali su oružnici, da je istu noć bila nekakova zabava kod Roka Kneževića, kojoj je izmedju drugih prisustvovao i župnikov sluga Ivan Kasza, te da je od Kneževića odnio ključ, a u jutro ga opet povratio.
Na odgovornost pozvani Ivan Kasza uplašio so tako oružnikah, da je počinjenu kradju bez okolišanja priznao, stoga je odmah predan sudu.
IZVOR

19-05-1884

Grabež


Gregorović Martin, učitelj u Babinoigredi, bio je 25 travnja na večer sa prijatelji u tamošnjoj krčmi, kad je u noći izašao sam iz sobe na ulicu, pograbi ga pred vrati seljak Josip Kopić i baci u grabu. Gregorović prestrašen, stao je lupeža moliti i zaklinjati, da ga pusti, ali ovaj kleknu učitelju na prsi, izvadi mu iz džepa knjižicu sa 20 for. i pobježe. Lupež je već uhvaćen.
IZVOR

27-06-1883

Preuzv. g. biskup Strossmayer na krizmi u kotarih: kopaničkom i županjskom.


Oko 5 sati projuri biskupska kočija kroz oba jur spomenuta slavoluka, kroz dvored školske djece, držeće u rukama male trobojnice, te kroz redove mnogobrojnog klečećeg i blagoslov čekajućeg naroda, put Babinegrede. Pratnju biskupovu sačinjavala povorka od kakovih 15 kola. Kad se kočije ganule, poče burno klicanje naroda i školske mladeži, kojem nebjo ni kraja ni konca. Tek što iz sela izašli, poče i kiša pomalo se spuštati, koja putnike pratila tja do cilja putovanja — Babinegrede.

Na medji babogredako— gundinačkoj dočeka visokog gosta banderium i izaslanici obćine babogredske, sa činovnici i sa honoracijori te velike i bogate obćine. Načelnik paku obćine pozdravi u ime svijuh preuzvišenog g. biskupa sa srdačnom dobrodošlicom. Na to konjanici, kojih bijaše veliki broj, a na čelu ima dva domobranca i jedan husar u vojničkom odielu, obkoliše odmah biskupske kočije i prednja kola pratnje, te duga povorka nastavi put svoj dalje.

Jer je put mjestimice krivudast i uzan, a konji jahača nevjesti urednu jahanju, mogla se lahko kakova nesreća dogoditi. Tako se konj jadnog domobranca oskliznuo na jednom mostu i posrnuo, te ima samo vještini svojoj jahač zahvaliti, da se izbavio iz očite i velike pogibelji. Jednom opet jahaču konj posrnuo, te ga s ledja na zemlju bacio, a konj poplašen, počeo se plesti medju konje prednjih kola, te bi se i opet moglo lahlo nesreća dogoditi, da nije od ustalili jahača u brzo uhvaćen. Iz toga sliedi, da nikako nijo umjestno da pri sličnih sgodah banderium obkoli kola odlikovanoga, jer se pri tom može lahko i nehotice pripetiti kakova nesreća. S toga mislimo, da bi bilo najprikladnije i najsigurnije, kad bi u buduće sličnom prilikom banderium jašio pred kolima odlikovanoga, a to bi imalo i puno više smisla, jer ovako više izgleda da ga eskortiraju, nego da mu počast iskazuju.

U Babinojgredi učinjeno su velike pripreme za sjajni doček nadpastira, ali je to nepozvana kiša većim dielom osujetila.

Visoki gost unišo je u Babinugredu kroz krasno iskićeni slavoluk i u prkos kiši, čekao ga brezbroj naroda u svečanom ruhu, osobito oko crkve i oko župskog dvora. Burno klicanje svjetine postiglo je svoj vrhunac kad je biskupska kočija stala pred Župskim stanom, a u isti mah zasvira u Krajini čuvena guslačka banda štitarska: „ljubimo te naša diko.“ Tanki glasovi proizvadjani od vještih guslača, rek'bi da nadglasiše podmukli rik topovah.
Kiša jo sveudilj još padala, nu čim se je veliki svećenik poslije blagoslova iz crkve vratio u župski dom, obori se ona tolikom žestinom, da bi čovjek mislio oblak se provalio. To je potrajalo preko tri četvrta sata. Što je moglo, sklonulo se pod župske hodnike, a ostali narod udario listom u bieg kud koji mogao.

Rodoljubivi i gostoljubivi župnik vlč. g. Gj Gamprl dao izneti vina na šk-fovo, da so okriepe oni njegovi župljani, koji su se u njegovom domu od kiše zaklonili. Medjutim guslači guslahu i pjevahu rodoljubne pjesme hrvatsko, a kad bi oni umuknuli, prihvatile bi djevojke pjevajući svoje narodne pjesme. Čim je kiša malo prestala, pohrlila odmah sva mladež napolje na tratinu pred župski dvor, a za njimi guslači. Dok si udario dlan o dlan, savilo se veselo kolo, koje sve to više raslo i razvijalo se. Mladjarija ja veselo skakala po mokroj tratini, pripjevajuć si razno kolske poskočice. Narod so počeo opet skupljati, pridošao i jedan gajdaš, te udri onda oduševljeno kolo za kolom, sve do njeko doba noći. Sutradan teklo jo sve svojim redom, kao i u ostalih župah.

Po podne ostavi preuz. g. biskup Babinugredu, te uz veliku pratnju konjanika i kola, uz oduševljeno klicanje naroda, proveze se kroz drugi slavoluk put Štitara. Na granici Štitarskoj čekahu ga kotarski pristav g. Stenzi, župnik Gabro Babić u ime dekanata, obćinsko zastupstvo štitarsko sa mnogimi koli i konjanici. Tu ga pozdravi sa srdačnom dobrodošlicom u ime svećenstva dekanata županjskoga župnik G. Babić, a štitarski obćinski bilježnik u ime obćine štitarske. Tad se poredaše babogredski i štitarski konjanici pred biskupovom kočijom, u za njom nepregledna povorka babogredskih i štitarskih kolah — i sve se krene put Štitara.
IZVOR

01-01-1880

Iz Babine Grede


U novosagrađjenoj kući pod br. 750 u Babinojgredi dne 18. o. m. udova Mara Gregorović, sin njezin Ivan udovac 23 god. star i ciganče Luka Nikolić 13 god. star njihov sluga, jedini obitavaoci te kuće pošto su dobro radi velike studeni natrpali u peć drva — polegaše i tako čvrsto zaspaše kao da se neće više probuditi do sudnjega dana.
Kad je sutradan susjeda došla po nekakvom poslu u spomenutu kuću, otvori vrata, ali ih odmah i zatvori jer ju silni zagušljivi dim koji je iz sobe sukljao skoro onesvijestio.
Na njezinu viku strči se svjetina razlupa prozore, otvori vrata, uniđe u sobu, ali tu na krevetu nađu ležeću ženu i dječaka posve mrtve, Ivana onesviješćenja gdje se silno muči disanjem.

Zagušio ih je ugljik izveden time što se je zapalio stup u zidu koji je u neposrednom dodiru bio sa peću, a oblijepljen mazom nije mogao planuti.
Svi pokušaji mjesnoga i okružnoga liječnika, da Ivana osvijeste i životu privedu ostadoše bez uspjeha, ugljik mu otrovao posve pluća i on umre sutradan tj. 19. u desetoj uri u jutro.
IZVOR

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 [118] 119 > >>