Novosti online

- klikni na foto za povećanje -

 

Online novosti (420)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka



<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 [14] 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 > >>

04-11-2016

Potpuno odustajem od mljekarstva. Žalosno, ali istinito!


Dugo je razmišljao i ipak, teška srca, odlučio staviti točku na “i”, spasiti što se spasiti može, jer voda mu je, kako kaže, došla do grla i ne želi srljati u propast. Mati Gregoroviću (48) iz Babine Grede nije bilo nimalo lako nakon dugogodišnjeg bavljenja mljekarstvom, od kojega je obitelj nekada pristojno živjela i imala pune staje, donijeti odluku o rasprodaji muznih krava. Ali dalje ne ide i, što je najgore, ne postoje nikakve naznake da će biti bolje.
Posao robija
- Potpuno odustajem od mljekarstva. Žalosno, ali istinito! Ja sam seljačko dijete i borio sam se za ovu državu. Radio sam u Austriji i, čim se zaratilo, vratio sam se u Hrvatsku da pomognem u obrani domovine, bio sam u policiji, gardi i evo što sam dočekao… Prisiljen sam odustati od posla koji sam godinama pošteno i vrijedno radio jer te država jednostavno tjera na socijalnu pomoć, što je doista poražavajuće. Da sam znao, nikada se iz Austrije ne bih vratio. Obitelj bi mi bar imala sigurnu egzistenciju. A ovako ne preostaje drugo nego ići nadničariti i biti tuđi sluga jer djecu treba iškolovati - kaže Mato.
Početkom ove godine Gregorovići su imali 20 muznih krava, devet su u međuvremenu prodali, sada su oglasili prodaju i preostalih deset, a jedna će zbog problema s nogama morati u klaonicu. Mlijeko isporučuju Meggleu, a prošlog su im mjeseca, kaže Mato, plaćali 1,26 kuna za litru, što je nedovoljno za podmirenje svih obveza i troškova života.
- Radi se od jutra do mraka, nemamo ni svetka ni petka. Ovo je postala prava robija. I zato je bolje na vrijeme povući ručnu. Ja sam u sustavu PDV-a i ne želim postati podstanar u svojoj kući, kakva je, takva je, ali je naša. Vidim da je vrag odnio šalu, jer država nam je postala maćeha. Bolje svaki dan i suhog kruha jesti nego da nam uzmu kuću. Imam prijatelja koji muku muči jer nije mogao platiti PDV i s bankom se nikako ne uspijeva nagoditi, izlaza nema, a kuća mu je na bubnju - ustvrdio je.
Supruga morala u Austriju
Mato i supruga Romana imaju troje djece, starija kći je nakon škole otišla u Švicarsku, sin je srednjoškolac, a mlađa je kći krenula u predškolu.
- Supruga je preko jedne osječke agencije otišla raditi u Austriju. I, uza sve probleme u mljekarstvu, sada imamo i razdvojen život, što nam jako teško pada. Sam sam u kući, sve je sada na meni, radim na njivi, oko stoke, posao ne može čekati, a dijete traži svoje. Trčim iz štale da se okupam jer kćerku moram voditi u predškolu, u igraonicu, a onda opet u štalu, pa ići po nju, vratiti se poslu… Previše je obveza i teško mi je sve uskladiti. Supruga u Austriji služi jednu baku i brine se je li kod kuće sve u redu, nedostaju joj djeca. Djeci, posebice kćerkici, jako nedostaje majka, meni supruga, i što da vam kažem... Nije nimalo lako. Ustajem ranom zorom, u 4.30, a liježem nakon 23 sata, i to mi je život - ispričao nam je.
- Tužno je to što se danas događa po našim selima. I kako su obitelji prisiljene patiti zbog razdvojenosti. Ali život teče dalje, neka nam Bog da zdravlja i snage da izdržimo i da ovo brzo prođe. A iskreno se nadam da će naša sela ponovno oživjeti i da se obitelji više neće morati razdvajati radi osiguranja egzistencije - poručuje Romana.

Potpore za gašenje proizvodnje - neshvatljive
Potpore za gašenje proizvodnje za Matu su, ističe, nepojmljive. “Nisam naučio da se od nerada može živjeti, da ne radiš, a netko ti za to plaća. Mi smo naučili svoj kruh pošteno zarađivati”, kaže. Dodaje da je u selu sada sve teže pronaći nekoga tko otkupljivačima predaje mlijeko, a krave je nekada imala gotovo svaka kuća u Babinoj Gredi. “Sjećam se da su moji roditelji imali četiri krave i četiri krmače. Skromno smo živjeli, ali četvero djece su školovali, uspjeli sve poplaćati i moglo se. A ja danas s 20 krava ne mogu sastaviti kraj s krajem. Nažalost, nisam jedini koji rasprodaje krave, sve je više štala prazno. A kada se jednom razočarate i prestanete baviti mljekarstvom, nikada više i ne pomišljate ući u taj posao. Susjed mi kaže da se više nikada ne bi vratio na mljekarstvo pa taman da mu za litru mlijeka plaćaju i 20 kuna”, zaključuje.
IZVOR

23-09-2016

Stara zgrada Babogredske kumpanije postaje muzej


Općina Babina Greda pokrenula je akciju prikupljanja etnograđe radi osnivanja muzeja koji bi trebao niknuti u staroj zgradi Babogredske kumpanije, koja je pod zaštitom Ministarstva kulture, gdje je trenutačno smještena općinska uprava. Cilj je akcije prikupljanje predmeta tradicijskog karaktera, a riječ je o nošnjama i drugom tekstilu, starinskom namještaju, alatu, starim fotografijama, razglednicama, slikama i dokumentima te ostalim predmetima. Akcija će trajati do kraja godine, pa iz Općine pozivaju sve sumještane da se odazovu i svojim donacijama pomognu osnivanje muzeja te vrijedne predmete sačuvaju za buduće naraštaje. Projekt je pokrenut u suradnji sa Zavičajnim muzejom Stjepana Grubera u Županji.
- Imamo kapacitete i vrijednu imovinu koju treba staviti u funkciju građana, da se ne zaboravi naša povijest, prošlost i tradicijski način života. To je bogatstvo jedne sredine, jednog naroda. Osnivanje muzeja zanimljiv je projekt koji će znatno obogatiti kulturnu i turističku ponudu Babine Grede. Dio muzeja obuhvaćao bi doba Vojne krajine i druge eksponate, a dio planiramo urediti u gastromuzej i muzejskom građom predstaviti povijest gastronomije našeg kraja - pojašnjava načelnik Babine Grede Josip Krnić.
Tako se želi od zaborava otrgnuti autohtona jela, po kojima je to selo nadaleko poznato. Na Stanarskim susretima već se kuhaju starinska jela i općinski čelnici tomu žele dati novu dimenziju. Muzej bi, napominje Krnić, trebao imati svoju priču, ali na neki način biti i gospodarski pokretač Babine Grede.
Uz postavljanje povijesnih predmeta koji obilježavaju Babinu Gredu, u sklopu muzeja namjerava se urediti i virtualna soba u kojoj bi se uz pomoć suvremenih tehnologija prikazala povijest Babine Grede, ali i ono što se u tome selu planira u budućnosti.
- U sljedećoj godini taj će projekt već biti uvršten u općinski proračun jer namjeravamo ići u osnivanje muzeja kao institucije, imenovat ćemo v.d. ravnatelja koji će preuzeti posao i voditi daljnje aktivnosti - zaključuje Krnić.

Vratit će stare zanate
- Kroz muzej bismo vratili stare zanate, kovače, štrikere i druge. Namjeravamo školovati i obučiti mlade ljude da preko tih zanata izrađuju suvenire i starinske proizvode. A cijelu priču upotpunit će i naši OPG-ovi i mislim da će u turističkom smislu, uz Interpretacijski centar konjogojstva s jahaonicom, restoranom, multimedijalnom dvoranom i drugim brojnim sadržajima, Babina Greda doista imati što ponuditi i u pravom smislu riječi postati kulturna seoska metropola Slavonije - kaže Krnić.
IZVOR

20-09-2016

U Babinoj Gredi 300 učenika zbog sigurnosnih razloga mora u druge škole


Više od 300 učenika iz Osnovne škole u Babinoj Gredi zbog sigurnosnih razloga prisiljeno je putovati u druge škole. Učenici viših razreda u Županju, a nižih u Cernu. U Babinoj Gredi tvrde da su barem prvašići mogli ostati u nekom od ponuđenih prostora.

Mogli su prvašići u Babinoj Gredi imati nastavu u nekoliko različitih prostora, no Povjerenstvo Ministarstva obrazovanja utvrdilo je kako ne udovoljavaju pedagoškim standardima. Zato se sada voze autobusima u drugu školu.

Roditelji nisu nimalo zadovoljni, bilo bi zanimljivo, kažu, da osobe iz Ministarstva pogledaju i opasnu prometnicu kojom djeca dolaze do autobusa. U školi u Cerni čeka ih druga učiteljica. Već odjevena za tjelesni da se ne gubi vrijeme. Ova djeca umjesto da provedu vrijeme u igri i učenju provode ga svaki dan u vožnji po 35 kilometara, kaže učiteljica.

I to nije sve. Prvašići, umjesto tri ili četiri sata - u školi ostaju šest, jer moraju čekati starije učenike i prijevoz. A sve to nije ni jeftino. Trošak prijevoza učenika je svaki mjesec 85 tisuća kuna.
IZVOR

18-09-2016

Ne žele preko granice, no cijena mlijeka ih tjera?


Ima završenu srednju poljoprivrednu školu, ali u poljoprivredu i stočarstvo je ušao posve slučajno i to u vrijeme kada je otkupna cijena mlijeka bila puno prihvatljivija nego je to danas.
Nije imao ništa i kupio prvi traktor, a polako i ostale strojeve i mehanizaciju i sada kada je to sve otplatio misli da je njegovu bavljenju poljoprivredom i proizvodnjom mlijeka došao kraj jer se jednostavno, kako ističe, više ne isplati proizvoditi mlijeko.
Priča u kojoj se mnogi prepoznaju mnogi stočari
Priča je to u kojoj bi se zacijelo mogli prepoznati mnogi mali hrvatski proizvođači mlijeka. Glavi akter ove pripovjesti o još jednom hrvatskom proizvođaču koji je spreman staviti ključ u bravu vlastitog OPG-a je Nenad Iljazović, vlasnik istoimenog OPG-a u Babinoj Gredi. A priča je posve jednostavna. Nešto proizvedete po jednoj cijeni, a prisiljeni ste proizvod prodati ispod cijene. Jedno vrijeme gurate, ali kad tad shvatite da imate omču oko vrata koja vas sve više guši.

Ulazni troškovi tri puta veći, a cijena manja
"Kada sam počeo, cijena mlijeka s državnom premijom je bila gotovo 4 kune, a ulazni troškovi po hektaru su bili i tri puta manji nego danas. Cijena mlijeka je danas 2 kune. Kada gledate, da bi proizveli hektar kukuruza za ishranu krava treba vam 7 do 8 tisuća kuna, a nekad je to bilo da ste mogli proći i za 2 tisuće kuna. Proizvodna cijena mlijeka je veća od prodajne i nema su tu šta reći", kaže ovaj OPG-ovac, otac četvero djece od kojih još dvoje mora izvesti na životni put.

Prema njegovim riječima, stanje u poljoprivredi i stočarstvu općenito je teško. Neto cijena mlijeka je ispod dvije kune, živu stoku ne možete prodati ni približno po povoljnoj cijeni tako da se dobit koja se očekuje svela na minimum, tek da se tek preživi, priča dodajući kako nema smisla prozvodnja u kojoj je cijena mlijeka manja nego ulazni troškovi.

Pokušali živjeti od proizvodnje mlijeka
"Supruga i ja smo pokušali živjeti od proizvodnje mlijeka, ali više ne ide. Možete zaraditi za hranu i piće, ali za sve drugo nema. Ja sam prošli mjesec dobio 2,06 lipa s PDV-om. Kada izbijem PDV to je 1,95 i dok platim državi i knjigovođi ne ostane mi puno. Prošle godine sam imao 2,90 kuna po litri i funkcionirao sam bez problema. Realna otkupna cijena mlijeka bi trebala biti 3 kune i kada bi tako bilo male farme se sigurno ne bi gasile", mišljena je Iljazović dok prolazimo njegovim OPG-om u Savskoj ulici, s onu stranu Babine Grede odvojene autocestom od ostatka sela.
Razmišlja o odlasku preko granice
Kako bi što bolje ilustrirao svoj gubitak navodi kako je prošle godine za mlijeko dobivao oko 19.000, sada tek oko 12.000 kuna, a uvjeti proizvodnje su mu isti. "Još uvijek rastežem i pokušavam da sve ne zatvorim ali ako ovako i dalje ostane bojim se da nam u Babinoj Gredi u budućnosti neće trebati niti škola, niti vrtić, niti učitelji", zaključuje ogorčeno.
Nenad radi 20 hektara zemlje od koje polovicu u zakupu. Trenutačno u staji ima 10 krava koje mjesečno daju između 5 i 7 tisuća litara mlijeka, a znao ih je imati i više od 20, ali unazad godinu dana, priznaje, sve mu je teže održati i ovu proizvodnju. Stoga sve više, kako kaže, razmišlja o odlasku trbuhom za kruhom preko granice, pa što dragi Bog da.
Ratari prolaze bolje od stočara
"I poticaji su sve manji. Koliko sam ja razumio priče o poticajima bilo je da su poticaj po litri mlijeka koji su morali ukinuti zbog EU prebacili u osnovna plaćanja po hektaru pa ta osnovna plaćanja se do 2020. moraju svesti na nivo EU, što je nekih 170 eura po hektaru tako da ćemo u biti, kada se sve zbroji i oduzme, izgubiti poticaj koji je bio po litri mlijeka. Ne znam kako će se opstati. Možda se prebacim samo na ratarstvo jer se pokazalo da bolje prolaze ratari od stočara.
Sve što smo proizveli na 20 hektara trošili smo za proizvodnju mlijeka. Cijena ječma i kukuruza u proljeće i ljeto dosegne 1,50 do 1,70 kuna po kilogramu. Ako ga možete sačuvati do tada, imate dobru cijenu žitarica, a cijena mlijeka je stalno, sada već skoro godinu dana, 2 kune", navodi.
Od nečega moramo živjeti
Na pitanje, kako žive ostali Babogredci koji se bave proizvodnjom mlijeka, odgovara kako ljudi uglavnom preživljavaju i misle da će biti bolje i ne žele otići od svoje kuće. "To želim i ja, ali od nečega moram živjeti. Da biste radili ono što volite morate od nečega živjeti, a ako nemate od čega živjeti onda ne možete raditi ono što volite već ono što morate", zaključuje Nenad Iljazović.
IZVOR

11-09-2016

Tu sam zadovoljan, posla ima koliko hoćeš, a upornost se isplati


"Nijemaca ima svakakvih, kao i svuda, dobrih i loših, hladnih i toplih. Uglavnom su zatvoreniji od naših ljudi. Ovdje se ne priča tko koliko zarađuje, tko što ima, ne pokazuju toliko osjećaje kao mi, ali su društveni, fer i jako tolerantni. Većina njih posao shvaća ozbiljno, točni su, precizni i korektni kao radne kolege, tu im se stvarno gotovo ne može pronaći mane. Svatko tko želi i hoće raditi cijenjen je i poštovan", govori nam Davor Omazić, 28-godišnjak iz Babine Grede, koji je kao prvostupnik fizioterapije svoj posao u struci pronašao u Munchenu.

- U Hrvatskoj sam odradio samo pripravnički staž od godinu dana, u Lipiku. Položio sam državni ispit i odmah poslije toga sam se počeo pripremati za odlazak kod tadašnje djevojke, a današnje supruge Slavice. Tako da mogu reći da nisam ja odabrao München i Njemačku nego je on odabrao mene. Otišao sam prije više od 3 godine, a supruga mi je bila jedini razlog za odlazak iz Hrvatske jer da nisam nju upoznao, teško bih ikada otišao iz svoje zemlje. Naravno, o tome je sada teško pričati jer se stanje u zadnjih nekoliko godina nije ništa promijenilo, čak štoviše, još je više mladih ljudi otišlo izvan granica Lijepe naše.

- Ja sam imao tu sreću da mi je supruga odmah pronašla posao tako da sam odmah po dolasku počeo raditi kod našeg čovjeka u praksi za fizioterapiju. Sam početak posla je bio jako težak za mene zbog jezika jer sam puno radio s Nijemcima, a s jezikom sam bio na samom početku pa je to bio moj najveći problem. Moram priznati da su Nijemci bili jako tolerantni prema meni zbog toga, tako da se nekako ipak funkcioniralo. S gradom kao gradom nisam imao previše problema jer je javni prijevoz u Münchenu jako dobar i vrlo lako se dolazi s jednog dijela grada na drugi, ali evo, opet moram spomenuti suprugu koja mi je sve ovdje jakooo jakoo olakšala i uvela me u svijet Nijemaca i Münchena pa je moja prilagodba uz nju bila laka i jednostavna.

- Za mene osobno je Munchen veliki grad iako sam često od ljudi koji ovdje žive čuo da to i nije baš tako, no dobro. Ako ga usporedimo s ostalim hrvatskim gradovima velik je, u njemu živi otprilike 1,5 milijuna ljudi, sad možda čak već i oko 1,6 milijuna svih svjetskih nacija. Zaista ne znam postoji li neka nacija, a da je nema u Münchenu. Najviše izbjeglica ima u centru grada i tamo ih se zaista u zadnje vrijeme može puno vidjeti, gotovo da više nema Nijemaca nego su sve oni. München kao grad ima sve što je potrebno i teško se ovdje nešto ne može pronaći, a da čovjeku treba. Posao može svatko imati, tko god želi može raditi. Ako hoćeš, možeš raditi dan i noć i to je ono dobro u Münchenu, ali nažalost postoji i ružna strana grada, a to su stanovi!!! Dobiti stan, odnosno pronaći stan je kao dobiti na lutriji. To je stvarno katastrofa i druga stvar, strašno su skupi. München je statistički najskuplji grad Njemačke i jedan od najskupljih gradova Europe, ali je pun posla, industrija mu je jaka, pun je zelenila i prekrasnih parkova i to je razlog takvih cijena.



- Za noćni život, München je pun kafića i restorana. U ljetu, kad je vrijeme lijepo Biergarteni (pivski vrtovi) su puni. Noćnih klubova također ima tako da onaj tko želi partijati i izlaziti ima stvarno jako puno mogućnosti.

- Do posla se relativno lako dolazi, ali ne do svih naravno. Konkretno, naše struke (medicinari) se puno traži, ali je uvjet jezik koji se mora jako dobro poznavati kako bi se moglo komunicirati s pacijentima. Priznanje diplome se mora napraviti ovdje u Njemačkoj jer naša s fakulteta nije priznata. To je stvarno bilo teško i tu sam se dosta napatio, ali eto, Bogu hvala, uspio sam nakon dvije godine i to riješiti i sada sam bez brige osim što mi titula nije priznata, degradirali su me na srednju školu što me malo ljuti, ali dobro, nadam se da ću i to uspjeti riješiti kroz izvjesno vrijeme.



- O birokraciji mogu reći da je ovdje sve uređenije nego kod nas, ali to zaista i nije teško jer je kod nas trenutno i oduvijek bio kaos. Iako sam i ovdje nekoliko puta naišao na ljude koji rade po uredima i nisu super ljubazni, ne znaju svoj posao i znali su biti neugodni, ali bilo je i drugačijih slučajeva kad si pomisliš "hvala Bogu da sam ovdje, a ne u Hrvatskoj". Neke stvari se puno brže rješavaju nego kod nas, ali evo lošeg primjera. To je priznavanje diplome koje je bilo čisto katastrofi, trajalo je predugo, nitko ništa nije znao što i kako trebam, ali i to je iza mene i završeno je nekako.

- Porezni sustav funkcionira vrlo dobro, puno se uzima na plaći, ali zato i funkcionira sve kako treba i gotovo svake godine budu neke olakšice jer je nezaposlenost relativno mala, tako da s moje strane je to ok, samo neka ovako ostane. Postoje i klase u poreznom sustavu tako da tu igra ulogu jesi li samac, oženjen, razveden itd.

- Nije mi žao što sam otišao jer si ovdje s mojom plaćom koja dolazi s mojim zanimanjem mogu puno više priuštiti nego u Hrvatskoj. Jednostavno se lagodnije i ugodnije živi kad znaš da ćeš biti plaćen za ono što radiš i što se ne moraš bojati za posao jer ga ovdje ima na pretek. Trenutno se ovdje vidim i u budućnosti, ali što će život donijeti, to nitko ne zna. Naravno da me ponekad pati nostalgija, ipak sam proveo prve 24 godine života u Hrvatskoj. Ondje su mi ostali roditelji, brat, stari prijatelji i sjećanja, ali ovdje sam osnovao svoju novu obitelj, imam nove prijatelje, radne kolege i sretan sam zbog toga. Ja, hvala Bogu, nisam daleko od doma (800 km) tako da često i "zapalim" kući, napunim baterije i vratim se nazad. Sve u svemu sam zadovoljan i sretan odlaskom i svima koji žele doći i pokušati mogu reći - samo naprijed, upornost se isplati!
IZVOR

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 [14] 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 > >>