Online novosti (486)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 [27] 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 > >>

18-09-2016

Ne žele preko granice, no cijena mlijeka ih tjera?

Ima završenu srednju poljoprivrednu školu, ali u poljoprivredu i stočarstvo je ušao posve slučajno i to u vrijeme kada je otkupna cijena mlijeka bila puno prihvatljivija nego je to danas.
Nije imao ništa i kupio prvi traktor, a polako i ostale strojeve i mehanizaciju i sada kada je to sve otplatio misli da je njegovu bavljenju poljoprivredom i proizvodnjom mlijeka došao kraj jer se jednostavno, kako ističe, više ne isplati proizvoditi mlijeko.
Priča u kojoj se mnogi prepoznaju mnogi stočari
Priča je to u kojoj bi se zacijelo mogli prepoznati mnogi mali hrvatski proizvođači mlijeka. Glavi akter ove pripovjesti o još jednom hrvatskom proizvođaču koji je spreman staviti ključ u bravu vlastitog OPG-a je Nenad Iljazović, vlasnik istoimenog OPG-a u Babinoj Gredi. A priča je posve jednostavna. Nešto proizvedete po jednoj cijeni, a prisiljeni ste proizvod prodati ispod cijene. Jedno vrijeme gurate, ali kad tad shvatite da imate omču oko vrata koja vas sve više guši.

Ulazni troškovi tri puta veći, a cijena manja
"Kada sam počeo, cijena mlijeka s državnom premijom je bila gotovo 4 kune, a ulazni troškovi po hektaru su bili i tri puta manji nego danas. Cijena mlijeka je danas 2 kune. Kada gledate, da bi proizveli hektar kukuruza za ishranu krava treba vam 7 do 8 tisuća kuna, a nekad je to bilo da ste mogli proći i za 2 tisuće kuna. Proizvodna cijena mlijeka je veća od prodajne i nema su tu šta reći", kaže ovaj OPG-ovac, otac četvero djece od kojih još dvoje mora izvesti na životni put.

Prema njegovim riječima, stanje u poljoprivredi i stočarstvu općenito je teško. Neto cijena mlijeka je ispod dvije kune, živu stoku ne možete prodati ni približno po povoljnoj cijeni tako da se dobit koja se očekuje svela na minimum, tek da se tek preživi, priča dodajući kako nema smisla prozvodnja u kojoj je cijena mlijeka manja nego ulazni troškovi.

Pokušali živjeti od proizvodnje mlijeka
"Supruga i ja smo pokušali živjeti od proizvodnje mlijeka, ali više ne ide. Možete zaraditi za hranu i piće, ali za sve drugo nema. Ja sam prošli mjesec dobio 2,06 lipa s PDV-om. Kada izbijem PDV to je 1,95 i dok platim državi i knjigovođi ne ostane mi puno. Prošle godine sam imao 2,90 kuna po litri i funkcionirao sam bez problema. Realna otkupna cijena mlijeka bi trebala biti 3 kune i kada bi tako bilo male farme se sigurno ne bi gasile", mišljena je Iljazović dok prolazimo njegovim OPG-om u Savskoj ulici, s onu stranu Babine Grede odvojene autocestom od ostatka sela.
Razmišlja o odlasku preko granice
Kako bi što bolje ilustrirao svoj gubitak navodi kako je prošle godine za mlijeko dobivao oko 19.000, sada tek oko 12.000 kuna, a uvjeti proizvodnje su mu isti. "Još uvijek rastežem i pokušavam da sve ne zatvorim ali ako ovako i dalje ostane bojim se da nam u Babinoj Gredi u budućnosti neće trebati niti škola, niti vrtić, niti učitelji", zaključuje ogorčeno.
Nenad radi 20 hektara zemlje od koje polovicu u zakupu. Trenutačno u staji ima 10 krava koje mjesečno daju između 5 i 7 tisuća litara mlijeka, a znao ih je imati i više od 20, ali unazad godinu dana, priznaje, sve mu je teže održati i ovu proizvodnju. Stoga sve više, kako kaže, razmišlja o odlasku trbuhom za kruhom preko granice, pa što dragi Bog da.
Ratari prolaze bolje od stočara
"I poticaji su sve manji. Koliko sam ja razumio priče o poticajima bilo je da su poticaj po litri mlijeka koji su morali ukinuti zbog EU prebacili u osnovna plaćanja po hektaru pa ta osnovna plaćanja se do 2020. moraju svesti na nivo EU, što je nekih 170 eura po hektaru tako da ćemo u biti, kada se sve zbroji i oduzme, izgubiti poticaj koji je bio po litri mlijeka. Ne znam kako će se opstati. Možda se prebacim samo na ratarstvo jer se pokazalo da bolje prolaze ratari od stočara.
Sve što smo proizveli na 20 hektara trošili smo za proizvodnju mlijeka. Cijena ječma i kukuruza u proljeće i ljeto dosegne 1,50 do 1,70 kuna po kilogramu. Ako ga možete sačuvati do tada, imate dobru cijenu žitarica, a cijena mlijeka je stalno, sada već skoro godinu dana, 2 kune", navodi.
Od nečega moramo živjeti
Na pitanje, kako žive ostali Babogredci koji se bave proizvodnjom mlijeka, odgovara kako ljudi uglavnom preživljavaju i misle da će biti bolje i ne žele otići od svoje kuće. "To želim i ja, ali od nečega moram živjeti. Da biste radili ono što volite morate od nečega živjeti, a ako nemate od čega živjeti onda ne možete raditi ono što volite već ono što morate", zaključuje Nenad Iljazović.
IZVOR

---

11-09-2016

Tu sam zadovoljan, posla ima koliko hoćeš, a upornost se isplati

"Nijemaca ima svakakvih, kao i svuda, dobrih i loših, hladnih i toplih. Uglavnom su zatvoreniji od naših ljudi. Ovdje se ne priča tko koliko zarađuje, tko što ima, ne pokazuju toliko osjećaje kao mi, ali su društveni, fer i jako tolerantni. Većina njih posao shvaća ozbiljno, točni su, precizni i korektni kao radne kolege, tu im se stvarno gotovo ne može pronaći mane. Svatko tko želi i hoće raditi cijenjen je i poštovan", govori nam Davor Omazić, 28-godišnjak iz Babine Grede, koji je kao prvostupnik fizioterapije svoj posao u struci pronašao u Munchenu.

- U Hrvatskoj sam odradio samo pripravnički staž od godinu dana, u Lipiku. Položio sam državni ispit i odmah poslije toga sam se počeo pripremati za odlazak kod tadašnje djevojke, a današnje supruge Slavice. Tako da mogu reći da nisam ja odabrao München i Njemačku nego je on odabrao mene. Otišao sam prije više od 3 godine, a supruga mi je bila jedini razlog za odlazak iz Hrvatske jer da nisam nju upoznao, teško bih ikada otišao iz svoje zemlje. Naravno, o tome je sada teško pričati jer se stanje u zadnjih nekoliko godina nije ništa promijenilo, čak štoviše, još je više mladih ljudi otišlo izvan granica Lijepe naše.

- Ja sam imao tu sreću da mi je supruga odmah pronašla posao tako da sam odmah po dolasku počeo raditi kod našeg čovjeka u praksi za fizioterapiju. Sam početak posla je bio jako težak za mene zbog jezika jer sam puno radio s Nijemcima, a s jezikom sam bio na samom početku pa je to bio moj najveći problem. Moram priznati da su Nijemci bili jako tolerantni prema meni zbog toga, tako da se nekako ipak funkcioniralo. S gradom kao gradom nisam imao previše problema jer je javni prijevoz u Münchenu jako dobar i vrlo lako se dolazi s jednog dijela grada na drugi, ali evo, opet moram spomenuti suprugu koja mi je sve ovdje jakooo jakoo olakšala i uvela me u svijet Nijemaca i Münchena pa je moja prilagodba uz nju bila laka i jednostavna.

- Za mene osobno je Munchen veliki grad iako sam često od ljudi koji ovdje žive čuo da to i nije baš tako, no dobro. Ako ga usporedimo s ostalim hrvatskim gradovima velik je, u njemu živi otprilike 1,5 milijuna ljudi, sad možda čak već i oko 1,6 milijuna svih svjetskih nacija. Zaista ne znam postoji li neka nacija, a da je nema u Münchenu. Najviše izbjeglica ima u centru grada i tamo ih se zaista u zadnje vrijeme može puno vidjeti, gotovo da više nema Nijemaca nego su sve oni. München kao grad ima sve što je potrebno i teško se ovdje nešto ne može pronaći, a da čovjeku treba. Posao može svatko imati, tko god želi može raditi. Ako hoćeš, možeš raditi dan i noć i to je ono dobro u Münchenu, ali nažalost postoji i ružna strana grada, a to su stanovi!!! Dobiti stan, odnosno pronaći stan je kao dobiti na lutriji. To je stvarno katastrofa i druga stvar, strašno su skupi. München je statistički najskuplji grad Njemačke i jedan od najskupljih gradova Europe, ali je pun posla, industrija mu je jaka, pun je zelenila i prekrasnih parkova i to je razlog takvih cijena.



- Za noćni život, München je pun kafića i restorana. U ljetu, kad je vrijeme lijepo Biergarteni (pivski vrtovi) su puni. Noćnih klubova također ima tako da onaj tko želi partijati i izlaziti ima stvarno jako puno mogućnosti.

- Do posla se relativno lako dolazi, ali ne do svih naravno. Konkretno, naše struke (medicinari) se puno traži, ali je uvjet jezik koji se mora jako dobro poznavati kako bi se moglo komunicirati s pacijentima. Priznanje diplome se mora napraviti ovdje u Njemačkoj jer naša s fakulteta nije priznata. To je stvarno bilo teško i tu sam se dosta napatio, ali eto, Bogu hvala, uspio sam nakon dvije godine i to riješiti i sada sam bez brige osim što mi titula nije priznata, degradirali su me na srednju školu što me malo ljuti, ali dobro, nadam se da ću i to uspjeti riješiti kroz izvjesno vrijeme.



- O birokraciji mogu reći da je ovdje sve uređenije nego kod nas, ali to zaista i nije teško jer je kod nas trenutno i oduvijek bio kaos. Iako sam i ovdje nekoliko puta naišao na ljude koji rade po uredima i nisu super ljubazni, ne znaju svoj posao i znali su biti neugodni, ali bilo je i drugačijih slučajeva kad si pomisliš "hvala Bogu da sam ovdje, a ne u Hrvatskoj". Neke stvari se puno brže rješavaju nego kod nas, ali evo lošeg primjera. To je priznavanje diplome koje je bilo čisto katastrofi, trajalo je predugo, nitko ništa nije znao što i kako trebam, ali i to je iza mene i završeno je nekako.

- Porezni sustav funkcionira vrlo dobro, puno se uzima na plaći, ali zato i funkcionira sve kako treba i gotovo svake godine budu neke olakšice jer je nezaposlenost relativno mala, tako da s moje strane je to ok, samo neka ovako ostane. Postoje i klase u poreznom sustavu tako da tu igra ulogu jesi li samac, oženjen, razveden itd.

- Nije mi žao što sam otišao jer si ovdje s mojom plaćom koja dolazi s mojim zanimanjem mogu puno više priuštiti nego u Hrvatskoj. Jednostavno se lagodnije i ugodnije živi kad znaš da ćeš biti plaćen za ono što radiš i što se ne moraš bojati za posao jer ga ovdje ima na pretek. Trenutno se ovdje vidim i u budućnosti, ali što će život donijeti, to nitko ne zna. Naravno da me ponekad pati nostalgija, ipak sam proveo prve 24 godine života u Hrvatskoj. Ondje su mi ostali roditelji, brat, stari prijatelji i sjećanja, ali ovdje sam osnovao svoju novu obitelj, imam nove prijatelje, radne kolege i sretan sam zbog toga. Ja, hvala Bogu, nisam daleko od doma (800 km) tako da često i "zapalim" kući, napunim baterije i vratim se nazad. Sve u svemu sam zadovoljan i sretan odlaskom i svima koji žele doći i pokušati mogu reći - samo naprijed, upornost se isplati!
IZVOR

---

10-09-2016

Šest mil. kuna bačeno u vjetar: u Babinoj Gredi iskopali rupu za gradnju dvorane pa odustali

Kada treba potrošiti novac na izgradnju, a gradnju ne dovršiti, Hrvatska je, čini se, odlikaš. Upravo se to događa u Babinoj Gredi

Više od dvije godine u Babinoj gredi, tik uz školu, umjesto sportske dvorane - rupa, žabokrečina i komarci. A čini se, dvorane neće ni biti.

Zadnja odluka koju će donijeti ministar u odlasku, ministar Predrag Šustar, mogla bi biti o zatrpavanju sportske dvorane u Babinoj gredi. Nekako sumnjamo da će upravo taj podatak ministar staviti u svoj novi životopis.

A zatrpavanje rupe, umjesto izgradnje dvorane, govori načelnik općine, nije ni po propisima.

"Ministar Šustar je poticao zagrtanje, a ovdje je projektant izgradnje tvrtka Capital inc. navela kako zatrpavanje nema projektnu dokumentaciju", rekao je načelnik općine Josip Krnić.

Na izgradnju nepostojeće dvorane utrošeno je već preko šest milijuna kuna. Zatrpavanje rupe također će koštati, kao i odvoženje 350 djece autobusima u druge škole, jer na početku školske godine, poruku dobrodošlice u školi, djeca u Babinoj gredi nisu ni vidjela.

Školske klupe u Babinoj gredi zjape prazne, đaka ovdje nema. Oni se odvoze u Cernu Županju. Jer škola zbog rupe nema uporabnu dozvolu. Djeca se bude u 4 ujutro kako bi stigli na prvi sat pa su i roditelji ogorčeni.

"Svi se kunu pred izbore, evo sad su izbori za boljitak. Ja vas pitam kakav boljitak. Evo čujete pumu kako ispumpava vodu. Radi 24 sata na dan evo sad već dvije godine", rekao je Marko, jedan od roditelja.

Stoga je i telefonska linija sa ministarstvom - užarena.

"Ne javljaju se ljudi na telefon jer vjerojatno ni sami nisu svjesni šta su zakomplicirali i šta su napravili", kaže Krnić.

Dok đaci autobusima idu za duge škole, njihovi roditelji sve češće razmišljaju o odlasku autobusima iz Babine grede. S kartom u jednom smjeru.
IZVOR

---

01-09-2016

Niži razredi u Cernu, viši u Županju

Inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nakon pregleda prostorija u vlasništvu Općine Babina Greda koje su roditelji predložili kao alternativne lokacije za održavanje nastave za učenike nižih razreda osnovne škole, ipak nije dala suglasnost da se one privremeno koriste kao učionice jer ne udovoljavaju propisanim uvjetima.
Ravnateljica škole Đurđica Babić za danas (petak) sazvala je zajednički informativni roditeljski sastanak koji će se u 10 sati održati u Hrvatskom domu kulture “Franjo Delić” u Babinoj Gredi. Odlučeno je, naime, da će učenici od 1. do 4. razreda nastavu pohađati u susjednoj Cerni, a učenici viših razreda putovat će u OŠ Mate Lovraka u Županji dok se školska zgrada u Babinoj Gredi ne dovede u stanje sigurnosti.
Učenicima će u ponedjeljak biti podijeljeni raspored sati, raspored i red vožnje do škola, a učenici su dužni razrednicima donijeti aktivne brojeve telefona i/ili mobitela na koje se može kontaktirati njihove roditelje.
IZVOR

---

28-08-2016

Kuvačice kuhale stara jela, ponuđena i Šokačka viagra

Kako se nekada živjelo na šokačkim stanovima, imali su priliku vidjeti, okusiti tradiciju i starinski način života, svi oni koji su jučer posjetili Babinu Gredu. U organizaciji Udruge za promicanje i očuvanje šokačke baštine Šokadija, na farmi zadruge Salić održani su 15. Stanarski susreti radi očuvanja stanova, starih običaja, načina života, čobanskih igara, narodnih jela i govora. Od nekadašnjih 350 stanova u babogredskom ataru danas je ostalo samo dvadesetak, ali nisu svi u funkciji.
- Svaki posljednji vikend u kolovozu prikazujemo život na stanu, želimo ga sačuvati od zaborava jer stanovi su oduvijek bili bogatstvo Šokadije i Babine Grede. Organiziramo programe u kojima prezentiramo što se sve na stanu radilo - kaže predsjednik udruge Ilija Babić.
“Pravi” paprikaš
Stanari su vrsni kosci, orači, stolari, kolari, pčelari i govedari, a stanarice su bile prelje, vezilje i tkalje, ali ponajprije vrsne kuharice, što su pokazale i jučer. Devet ekipa stanarica kuvačica iz Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije pokazalo je svoje umijeće u pripremanju starinskih jela. Kuhale su ručak za četiri osobe i posluživale ga u starovinskim tanjurima i uz starovinski escajg.
Kata Vuković iz Babine Grede pripremala je paprikaš po receptu svojih baka i štrudle od sira i jabuke, koje je pekla u krušnoj peći.
- U današnji paprikaš stavljaju i vegete i mrkve, a onda toga nije bilo. Ako je pileći, onda se prodinsta luk i na luku pile, a potom se dodaje krompir i sve se zajedno dinsta. I tek se onda stavlja voda i na kraju začini s brašnom i vodom. I u štrudlu se nekada metalo više sira, a danas se stavlja manje jer nekako svi više volimo hrskavo - kaže.
Marija Karavidović iz Gundinaca odlučila se za supu od povrća i prženo meso, koje se nekada pravilo na svinjokoljama umjesto gulaša, žgance kao prilog, a za desert palačinke sa sirom, pekmezom i orasima te šape i savijanu piškotu. Pomagala joj je 78-godišnja Kata Kadić, koja nam se pohvalila da je redoviti sudionik Stanarskih susreta.
Tajna krofne
– Nakon 14 godina u kojima sam bila kuvarica, ove sam godine prvi put pomoćnica. I sve dok me noge budu služile, dolazit ću na Stanarske susrete - kazala je.
Marijana Radovanović i Marija Malnar iz Babine Grede pripremale su krofne. “Tajna dobre krofne je da se moraš dobro oznojiti dok je izradiš”, otkriva Marijana. Jadranka Petričević iz Babine Grede prvi se put natjecala, pripremivši pileći paprikaš.
A Babogretkinja Ljubica Sastić na svome je štandu nudila i - Šokačku viagru. “Poznato je da su med i orasi muška snaga, ali u kombinaciji sa suhom šljivom onda je to pun pogodak. Probaj!” stoji na etiketi malog pakiranja. A Ljubica priznaje da je ni jedan muški nije došao kupiti, valjda im je, kaže, nelagodno.
Babogredski načelnik Josip Krnić izrazio je zadovoljstvo velikim brojem sudionika i posjetitelja na 15. Stanarskim susretima.
- Malo tko zna da je prema analizama Babina Greda treća općina u Hrvatskoj po kulturnim tradicijskim manifestacijama koje se organiziraju. Biti treći u Hrvatskoj i ulagati u kulturnu tradicijsku baštinu, mislim da je nama u Babinoj Gredi posebna čast i veliko priznanje - kazao je Krnić.

Dubili kulake, cipali oblice
Stanari su se okušali u đelanju vinca, dubljenju i pravljenju kulaka, zađelivanju kolića za jabučice, cipanju jasenovih oblica maljem, sikerom i drvenim klinom te prirezivanju drva za šporet. U ranim zanimljivim disciplinama natjecali su se i čobani i čobanice. A posjetitelji su uživali i u nastupu kandžijaša iz Kruševice.
IZVOR

---

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 [27] 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 > >>