Online novosti (593) 
- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka
<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 [
28]
29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 > >> 24-03-2018
VATRENI BABOGREDAC
Tko ikad poželi upoznati živopisne osobe, neka se uputi na gostovanja hrvatske reprezentacije. I ne mora razbijati glavu gdje će ih naći. Vatreni su magnet za Hrvate na svim meridijanima i paralelama...
Na treningu u srijedu čovjek s kubanskim šeširom obojenim u hrvatsko i natpisom “Babina Greda. U osamdesetima bi legendarni radijski reporter Ivo Tomić, kad je netko zapucao šansu kliknuo: “Ode lopta u Babinu Gredu.” Godinama su se javljali ljudi iz raznih krajeva: “Mislio sam da je to stilska figura, a onda sam se vozio kroz Slavoniju i vidio ploču ‘Babina Greda’. Pa to mjesto zaista postoji.”
Nakon nekoliko fotografija s Čopom, Ćorlukom… neposredan i glasan, našao je ciljanu metu - Mandžukića.
- Mandžo, može jedna fotka za Babinu Gredu?
- Ja sam iz Broda - odgovorio uz smijeh.
- Dođi, ti si moj, samo pedeset kilometara - dva škljocaja aparata i bilo je gotovo.
- Vida, fotka za Babinu Gredu - zove i smije se Mandžukić te uđe u autobus, a gospodin vadi boci iz torbe:
- Šljivovica, Mandžo, vrati se na šljivovicu - u tom času počne lupanje po prozoru s unutarnje strane autobusa.
- To je sigurno Mandžo, ne vidim jer su zatamnjena stakla, ali mora biti on. Mandžoooo, čekam te sa šljivovicom… - diže je u zrak i natjera na smijeh sve okolo. Amerikance, Peruance, Meksikance… Valjaju se.
- Što je to, viski? - odvaži se potom jedan s pitanjem.
- Kakav viski, daleko bolje, hrvatska šljivovica, najbolja na svijetu - rezolutan je.
Momčad ode…
- Idemo ti i ja u grad - okrene se prema ovom novinaru.
- Zovem se Marijan Lucić, rodom iz Babine Grede, od 1974. živim u Torontu, trideset godina vozio sam limuzinu, političare, glumce, pjevače, sportaše, poslovne ljude, eh koga sve poznajem u Kanadi i kod nas...
Za Miami je odavno rečeno da je centar Latinske Amerike. Gotovo u centru grada je Mala Havana, ulica u kojoj je živa Kuba, kao odsječeni otok od američke stvarnosti. Marijan vozi izravno tamo…
- Kuba je moja zemlja. Otkako sam u mirovini, tamo živim pola godine, ne odgovara mi zima u Kanadi. Imam nevjenčanu ženu kojoj su 32 godine. Kad se sredi, izgleda kao djevojka od milijun dolara. Jedva čeka da dođem jer dolje je bijeda. Nisu baš za nogomet, više baseball.
Naš restoran je pun, pjevač s gitarom i “Despacito”, na stolu novine na čijoj je naslovnici oglas na dnu “Peru - Hrvatska”. Njegov šešir privlači pozornost.
- Mi smo Argentinci, pobijedit ćemo vas 3:0 na Svjetskom prvenstvu. Sva tri gola zabit će Messi - ubacila se elokventna gospođa srednjih godina, odmah se vidi glava obitelji.
Marijan pojačava glas:
- Dobit ćemo vas 3:1, bit ćemo prvaci svijeta, neće vas spasiti ni Messi.
Dečko se buni:
- Ma, nemate šanse. Ali da znate, cijenimo hrvatski sport. Recimo tenisače, Marin Čilić, Ivo Karlović… - počeo je nabrajati.
- Imate sjajne nogometaše, Modrić, Rakitić, Mandžukić, za njih znaju i ovdje u Miamiju. skoro svi. I u Americi se prati nogomet.
Tek u četvrtak navečer fanovi u “kockastom” počeli su masovnije stizati. I Ocean Drive na Miami Beachu vidjet će što to znači... Oprostili smo se s Marijanom pred American Airlines Arenom. Sat vremena prije utakmice Heatsa i Knicksa. Publika se već slijevala...
IZVOR
16-03-2018
Nema novca za asfalt od Babine Grede do Prkovaca
Za asfaltiranje 14 kilometara duge ceste od Babine Grede do Prkovaca, uz koju je smješteno i naselje Kladavac, nema novca i za sada ne postoji mogućnost nalaženja izvora iz kojeg bi se osigurala potrebna sredstva, zaključak je radnog sastanka općinskog načelnika Babine Grede Josipa Krnića s ravnateljem Županijske uprave za ceste VSŽ-a Željkom Galićem.
- Cesta je u nadležnosti ŽUC-a, ali njezino asfaltiranje Županija ne može kandidirati, jer ne postoje EU fondovi koji prepoznaju i financiraju takve projekte. Općina tu ne može učiniti ništa, jer je riječ o iznosu od čak 27 milijuna kuna. Jednostavno nema instrumenata da taj projekt kandidiraju ni Županija, ni ŽUC, ni Općina - rekao je Krnić.
Zapostavljeno i prometno izolirano naselje Kladavac smješteno je na pola puta između općinskog središta Babine Grede i Prkovaca, u Općini Ivankovo. Loša makadamska cesta za više od 60 stanovnika najveći je problem. Ljeti se guše u prašini, a za loših vremenskih prilika zbog blata i kaljuže teško je prohodna. Kladavčani se smatraju građanima trećeg reda za koje je, kažu, u 21. stoljeću i asfalt luksuz. Makadamska cesta je dotrajala i puna udarnih rupa koje im uništavaju automobile, traktore i bicikle.
Izlaz na autocestu
Krnić napominje da je jedina moguća opcija kojom bi se uspjela namaknuti sredstva ona da asfaltiranje ceste od Babine Grede do Prkovaca kandidira Ministarstvo prometa kao prioritetni projekt. Ali u to polaže malo nade. Uvjeren je da su u Ministarstvu zatrpani s raznim zahtjevima iz cijele države i teško je nadati se pozitivnom rješenju, jer svatko ima svoj prioritet. Kaže da više nema snage ljudima obećavati nešto što se ne može napraviti, niti im govoriti o europskim sredstvima jer od toga zapravo nema ništa.
- Svaki put kada su lokalni izbori župan je odlazio tamo i ljudima obećavao asfalt i Kladavčani već godinama žive u lažnoj nadi. To se mora presjeći! Nećemo se više služiti lažima i treba reći istinu da se za sada ne moramo nadati asfaltiranju ceste u Kladavcu, jer je to surova stvarnost i jedina istina - zaključuje Krnić.
Podsjeća da je na temelju sporazuma potpisanog još prije 20 godina između općina Babina Greda i Ivankovo radi osiguranja bolje prometne povezanosti dobiven izlaz na autocestu A3, nedaleko od Babine Grede. Trebali su ga koristiti mještani Retkovaca, Prkovaca, Ivankova i tog dijela županije. To je bio jedan o važnih smjerova koji nikada nije zaživio, jer do danas nije asfaltiran ni kilometar te županijske ceste koju koriste i Hrvatske šume.
- Tražio sam od ravnatelja ŽUC-a da se makadamska cesta ovih dana bar naspe mljevenim asfaltom, da se pokrpaju rupe i ljudima omogući normalan prolazak, a hoće li se bar to napraviti, nisam siguran - kaže Krnić.
Bez veza s Općinom
Protivi se tomu što djeca s Kladavca idu u školu u Prkovce i Retkovce.
- Kladavac pripada Babinoj Gredi, imamo krasnu školu i stvarno mi nije jasno tko je i zbog čega nekada donio odluku da djeca ne idu u školu u svojoj matičnoj općini. I onda je ŽUC-u prioritet da se makadamska cesta nasipa od Kladavca prema Prkovcima, umjesto prema Babinoj Gredi. To nikako nije u redu - ljuti se Krnić.
Upozorava i na demografski problem.
- Djeca koja idu u školu u Prkovce i Retkovce ne mogu se asimilirati s Babinom Gredom zato što ovdje nemaju prijatelje, ne poznaju svoje vršnjake iz sela, jer su orijentirani prema susjednim naseljima. Generacije djece s Kladavca već su se tamo školovale i svi su oni izgubili osjećaj pripadnosti Babinoj Gredi, jer ih s matičnom općinom ništa ne veže, osim na papiru. To mi jako smeta. Znam najmanje deset mladih obitelji koje su se odselile u Prkovce, Retkovce, otišle su na tu stranu, a nisu došle u Babinu Gredu - negoduje Krnić.
Više od 60 Kladavčana lani je potpisalo peticiju koju su s apelom za pomoć naslovljenim “Dvanaest i pet za raj koji umire”, poslali premijeru Andreju Plenkoviću, ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću, predsjedniku Uprave Hrvatskih šuma… Odlučili su ih upoznati s katastrofalnim uvjetima u kojima žive i činjenicom da nemaju ni cestu kao osnovnu vezu sa svijetom, a njihova djeca ni prohodan put do škole, a kamoli internet i druge stvari poput njihovih vršnjaka. Roditelji tamošnjih učenika poručuju da je to sramota za Hrvatsku koja se voli nazivati zemljom znanja, jer i njihova djeca zaslužuju uvjete života i školovanja dostojne 21. stoljeća. Napominju i da je iz Kladavca u Domovinskom ratu sudjelovalo 27 branitelja.
NI ĐACI NE MOGU IĆI U ŠKOLU, NI HITNA I POGREBNIK DOĆI U SELO
Dvadesetak učenika od 1. do 4. razreda nastavu pohađaju u Prkovcima, a od 5. do 8. u Retkovcima. Srednjoškolci idu u Vinkovce. A nakon svake kiše i snijega cesta se pretvara u kaljužu i njome se samo traktorom može proći. Autobus tada ne može do Kladavca i djeca izostaju iz škole sve dok se blato ne osuši. Mljekarima, kao što je Adam Stojanović, zbog toga ne dolaze ni otkupljivači pa mlijeko svakodnevno mora voziti u Retkovce i prevaljivati 23 kilometra. Za lošeg vremena ondje ne mogu ni kola Hitne pomoći, a ni pogrebnici. Kladavčanin Nedjeljko Blažanović prisjetio se smrtnog slučaja kada su jednu baku uz pomoć dva traktora jedva uspjeli prevesti do Babina Grede da bi ju na vrijeme pokopali.
IZVOR
09-03-2018
Umjesto trodijelne, Babinoj
Gredi dvodijelna dvorana
U prostorijama Općine Babina Greda održan je radni sastanak na kojem su dogovorene aktivnosti oko nastavka gradnje sportske dvorane OŠ Mijata Stojanovića. Uz vukovarsko-srijemskog župana Božu Galića i načelnika Babine Grede Josipa Krnića, nazočili su mu pročelnica Upravnog odjela za školstvo VSŽ-a Jadranka Mustapić-Karlić, pročelnik Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša VSŽ Hrvoje Čuljak, voditelj projekta Vjekoslav Krstić, ovlašteni građevinski sudski vještak Ivan Jukić, ravnateljica škole Đurđica Babić i općinski vijećnici. Razmotreno je pet ponuđenih opcija, a zajednički je donesena odluka o gradnji dvodijelne dvorane, s borilištem dimenzija trodijelne dvorane 27 x 45 metara, na čemu su Babogredci inzistirali.
Još novca
Gradnja takve dvorane sa zatrpavanjem postojeće šest metara duboke jame stajat će 18.484.400 kuna (bez PDV-a). Za zatvaranje financijske konstrukcije za realizaciju navedenog projekta zadužen je vukovarsko-srijemski župan jer sredstva će, kako stvari stoje, premašiti iznose koji su osigurani Sporazumom o sufinanciranju između Ministarstva, Županije i Općine. Naime, za gradnju dvorane u Babinoj Gredi resorno ministarstvo osiguralo je 11,5 milijuna kuna, a po tri milijuna kuna Županija i Općina.
Prema procjenama i iznesenoj računici, gradnja dvorane prema započetom projektu, uključujući prethodnu sanaciju jame koja bi bila nužna za nastavak radova, stajala bi 32 milijuna kuna plus PDV. I upravo se zbog toga, pojašnjava Krnić, kako bi se troškovi smanjili, ide u revidiranje projekta.
- Odlučeno je da se ide u preprojektiranje dvorane koja će se graditi po fazama. Što se tiče rokova gradnje, na sastanku nam je rečeno da će za dvije godine dvorana biti gotova. Dogovoreno je da će Općina Babina Greda svojim udjelom financirati radove u ovoj godini, Županija u sljedećoj, a Ministarstvo ima osigurana sredstva i za ovu i za 2019. godinu - pojašnjava babogredski načelnik.
Žele jamstvo Županije
Županija će izraditi projektnu dokumentaciju za novu dvoranu, a Krnić vjeruje da će do ljeta jama biti zatrpana i očekuje da će se usporedno i projektirati i rješavati građevinske dozvole za izvođenje radova po etapama.
- Županu ću predložiti da Općina i Županija, kao vlasnik i osnivač škole, naprave sporazum kojim će se Županija uz bjanko-zadužnicu obvezati da će, ako se u utvrđenom roku dvorana ne završi, preuzeti obvezu vraćanja našeg kredita. Mi prvi plaćamo svoju tranšu, i tko mi jamči da se ponovno nešto neće iskomplicirati i da radovi neće stati, a mi potrošili svoja tri milijuna? Dužnost mi je kao načelniku zaštititi interese Općine - zaključuje Krnić.
Krnić: Plaćanje Općine presedan
Načelnik Krnić napominje da još nikada ni jedna općina u Hrvatskoj gdje se gradila školska sportska dvorana nije davala svoja sredstva.
- Ovo je presedan. Općina Babina Greda već je do sada dala više od dva milijuna kuna i onda se morala još kreditno zadužiti i osigurati dodatna sredstva za sufinanciranje, što je bio preduvjet za nastavak gradnje. Pa koja je to još općina morala napraviti? - pita se Krnić.
IZVOR
08-03-2018
Otkrivena spomen ploča Ani Verić
Slikarica, pučka književnica, skupljačica i čuvarica starina – sve je to bila Ana Verić, Babogretka koja je živjela umjetnost. Svjedoče tome i brojna djela postavljena u svakom kutku njezine rodne kuće, u kojoj je slikala dokle god su je ruke služile.
“Teta Ana, jaka i hrabra žena koju život nije mazio, sama ju je gradila 60-ih godina prošlog stoljeća. Bila je posebno emotivno vezana za nju, ovdje je naslikala nekoliko stotina slika. Prikupila je i muzeja vrijednu zbirku starina, koja je registrirana kao kulturno dobro Republike Hrvatske, a koju vidimo kao dio temeljne građe budućeg babogredskog muzeja”, priča njezin nećak Ivan Petričević.
Kao iznimno nadarena žena izdala je nekoliko knjiga poezije i proze. Brojna su objavljena, ali i neobjavljena djela. No, niti ona neće dugo ostati skrivena od očiju javnosti. “Nažalost, nije dočekala objavljivanje posljednje knjige, no, to ćemo učiniti posthumno, jer nas je teta Ana zadužila, imamo uistinu dovoljno materijala, a knjiga bi nosila naslov “Na mladima svijet ostaje”, dodaje Petričević.
Njeno izdavanje, uz fotomonografski dio, planirano je u okviru Mjeseca hrvatske knjige, u vremenu između listopada i studenog ove godine. Ana je preminula 29. siječnja prošle godine, a godinu i nešto poslije, upravo na Dan žena, obitelj je ovoj nevjerojatnoj ženi odlučila postaviti spomen ploču.
“U 89. godini je preminula, a 9. ožujka ove godine bi punila 90. godina i tim povodom, najmanje što možemo učiniti je otkriti joj spomen obilježje”, poručila je obitelj. Spomen ploča trajna je uspomena na Anu, kao i njezina, prepuna umjetnosti, rodna kuća koju obitelj planira, uz podršku općine i Vukovarsko-srijemske županije, prenamijeniti u galeriju slika sa stalnim postavom, dostupnu javnosti. Želja je upoznati generacije koje dolaze s Aninom ostavštinom, jer kako je i sama za života poručila: “Kad ne budem među vama, gledajte me u slikama, u pjesmama, u starinama…”.
IZVOR
03-03-2018
POTRESNA PRIČA O TRANSSEKSUALNOJ DJEVOJCI IZ BABINE GREDE
Laura Babić, 19-godišnja djevojka iz Babine Grede postala je inspiracija za dokumentarni film koji su odlučili snimiti njezini kolege, županjski gimnazijalci.
Naime, Laura je rođena kao dječak Matej, i sa svojom životnom pričom idealno se uklopila u zadatak članova dramske skupine na engleskom jeziku, predvođenih profesoricom Katarinom Berać Vuić, koji će se u zagrebačkoj Privatnoj umjetničkoj gimnaziji na Festivalu drame, filma, debate i ostalih jezično-umjetničkih vještina na engleskom jeziku, susresti sa srednjoškolcima iz cijele Hrvatske i natjecati u kategoriji drame, kratke priče, prezentacije i filma.
Upravo posljednja kategorija festivala, tzv. movie challenge, sa zadanom temom - o identitetu, potaknula je učenike iz Županje da prihvate izazov i obrade zanimljivu priču o mladoj osobi iz Babine Grede, piše Glas Slavonije.
- Film naslova 'Laura' govori o djevojci Lauri Babić, koja je prije 19 godina rođena kao dječak. Petominutni dokumentarac tek grebe po površini složenosti života transrodne osobe u maloj sredini, ali se učenike Gimnazije Županja mora pohvaliti što su se usudili progovoriti o aktualnoj temi, diskriminaciji onih koji su drukčiji - objašnjava mentorica Katarina Berać Vuić.
Film počinje stihom iz Kancone talijanskog pjesnika Francesca Petrarce 'Tko može neka shvati, jer ja sebe razumijem'.
- Jako mi se svidjela priča o Francescu Petrarci i njegovoj ljubavi prema Lauri. Moje staro ime, kad sam rođena, bilo je Matej, Matthew na engleskom. Mojim starim imenom nazvala me moja sestra. Nakon što se promijenim, planirala sam uzeti žensku verziju moga imena - Matea. Ali sam shvatila da me to podsjeća na moj prošli život, a ja ga želim izbrisati, pa je Laura puno bolje rješenje - objašnjava vrlo hrabra 19-godišnjakinja u filmu u kojemu govori o sebi i o svome identitetu.
Laura, kaže, uživa gledati tutorijale šminkanja na YouTubeu, a omiljeni vizažisti su joj Jeffrey Star i Patrick Star.
- Većina mojih slika na Facebooku nije javna zbog negativnih komentara i uvreda ljudi koji ne znaju ništa o meni. Ali ja ne marim za to što ljudi misle ili što će reći. Jednom sam šetala ulicom u mome selu. Vidjela su me mala djeca, počela vikati i na mene bacati kamenje. To je bio užasan dan za mene, za moje tijelo. Bila sam zgrožena - ispričala je.
Laurina je želja otići u SAD, tamo živjeti i biti ono što jest.
Petominutni dokumentarni film završava Laurinom porukom cijelome svijetu: 'Ako želimo biti slobodni i ako želimo učiniti ovaj svijet sretnijim, moramo se boriti protiv stereotipa'.
Školski kolege daju joj potporu, piše Glas Slavonije.
- Trebala je ogromna snaga da se učini ono što je ona učinila... Čak i u maloj zajednici ona se pomirila s time što jest... Laura je jako hrabra i ne boji se pričati u svoje ime... Iako je ljudi jako osuđuju, ona se bori za sebe i ljude poput sebe...
IZVOR
<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 [
28]
29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 > >>