Novosti online

- klikni na foto za povećanje -

 

Online novosti (544)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka



<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 [89] 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 > >>

12-01-1998

OPLJAČKAN ŽUPNI URED U BABINOJ GREDI


Nepoznata dvojica napadača provalila su u noći od 10. na 11. siječnja u župni stan u Babinoj Gredi i pri tome nanijeli lakše tjelesne ozljede župniku Vjenćeslavu Hoščeku i njegovoj domaćici Katarini Biondić. Napadači su bili naoružani puškama i maskirani u vojne odore. Jedan od napadača ranio je župnika, udarivši ga po glavi kundakom puške. Napadači su potom svezali župnika i domaćicu i začepili im usta ljepljivom trakom. Opljačkali su župni ured, odnijevši sav nađeni novac. Zarobljeni župnik i domaćica uspjeli su se osloboditi tek oko 3 sata ujutro. Župnik je nazvao policijsku postaju u Županji, koja je izvršila uviđaj. Kako saznajemo iz te policijske postaje, pripadnici MUP-a nalaze se na terenu i očekuje se skoro uhićenje osoba koje se sumnjiče da su izvršile napad.
IZVOR

21-11-1997

Djeda gušio, njegova brata ubadao nožem


Vrhovni sud RH potvrdio je prvostupanjsku presudu vijeća Županijskog suda u Osijeku, kojom je Ivica Matoš (29) iz Babine Grede osuđen na četiri godine zatvora zbog pokušaja ubojstva svoga djeda Antuna Grahovca i djedova brata Ivana Grahovca.
Matoš je 15. studenoga 1995. u Babinoj Gredi, oko 20 sati najprije napao svoga djeda s kojim je živio u istoj kući. Smatrajući starca odgovornim za smrt svoje majke, prišao mu je s leđa dok je on sjedio na stolici i oko vrata prebacio vojnički vezicu dugačku 1.20 metara i široku 5 milimetara. Počeo mu je stezati vrat ali je djed uspio između vezice i vrata gurnuti ruku. pa je vezica puknuta. Unuk je djeda nastavio gušiti rukama, no starac se uspio othrvati.
Mladić je potom otišao u očevu kuću i rekao svome bratu da je zadavio djeda Antuna, uzeo bicikl i odvezao se u Kladavac gdje živi djedov brat Ivan. Napao ga je nožem, ali ga nije uspio umoriti jer se pri drugom ubodu u leđa oštrica kuhinjskog noža savinula.

Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je u vrijeme obaju napada Matoš bio bitno smanjeno uračunljiv. Na suđenju je izjavio kako nije namjeravo ubiti ni djeda niti njegova brala. Od djeda je želio doznati pravi razlog samoubojstva njegove majke, kaže, a od njegova brata zašto ga je trovao, odnosno upozoriti ga da mu više ne može činiti ono što je već činio.

Presuda Županijskog suda u Osijeku, kojom je Matoš bio osuđen na dvije i pol god ne zatvora, bila je ukinuta jer je Vrhovni sud uvažio žalbu Županijskoga državnog odvjetništva, koje je smatralo da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a nije bilo zadovoljno ni odlukom o kazni. No, nakon ponovljenog suđenja Vrhovni sud potvrdio je (novu) presudu Županijkog suda, pa je Matoš pravomoćno dobio četverogodišnju zatvorsku kaznu.
IZVOR

17-10-1997

Svečano otvorena cesta Babina Greda - Slavonski Šamac


U srijedu, 15. listopada u Babinoj Gredi na svečani način u promet je puštena cesta Babina Greda-
Slavonski Šamac. O značaju ove novoizgrađene
prometnice za cjelokupni razvoj gospodarstva ovoga
područja, koja povezuje dvije općine Babinu Gredu i
Slavonski Šamac, ali isto tako i dvije županije
Vukovarskc-srijemsku I Brodsko-posavsku govorili
su Đuro Bilonić, načelnik općine Babina Greda,
Andrija Matić, dožupan vukovarsko-srijemski, te
Mirko Tomac, župan brodsko-posavski. Svečanim
rezanjem vrpce cestu Babina Greda - Slavonski
Samac, otvorio je mr. Željko Lužavec, ministar
pomorstva, prometa i veza Vlade Republike Hrvatske,
ističući tom prigodom važnost ove prometnice, ali i
najavljujući otvorenje novih prometnica na ovom
području.
IZVOR

11-04-1997

INVESTICIJA VRIJEDNA 17 MILIJUNA KUNA


Saborski zastupnik Đuro Perica i vukovarsko-srijemski župan Vlado Ošust svečano su u srijedu, 9. travnja, pustili u promet novoizgradene cestovne prometnice Babina Greda -Cerna i Andrijaševci -Vođinci ukupne duljine 24 kilometra, simbolično prerazavši vrpcu na izlazu iz Babine Grede prema Cerni.

O investiciji vrijednoj ukupno 17 milijuna kuna okupljenim mještanima Babine Grede i nazočnim predstavnicima županijske uprave, Županijskog odbora HDZa i drugim uglednicima, govorio je novoimenovani ravnatelj Županijske uprave za ceste Josip Dujić, predsjednik Skupštine Vukovarsko-srijemske županije.

Jedanaest kilometara duga dionica ceste između Babine Grede i Cerne cijelom dužinom predstavlja novu kvalitetniju vezu s privremenim sjedištem Županije. Cesta je široka šest metara, a stajala je 9 milijuna kuna.

Kroz četverogodišnji rad Županijske skupštine izborili smo se za područnu organizaciju javnih poduzeća na razini županija, rekao je Dujić te dodao kako danas svaka kuna izdvojena za ceste, brže i kvalitetnije biva uložena u razvitak prometnica na području Vukovarsko-srijemske županije. Tome su dokaz i dvije iznimno značajne prometnice koje su upravo predane na uporabu, zaključio je Dujić.

Saborski zastupnik Đuro Perica napomenuo je važnost novoizgradenih cesta za Babogredce koji su čak dvojili o izdvajanju iz Vukovarsko-srijemske županije.

Dožupan Rudolf Knig istaknuo je kako je izgradnja novih prometnica financirana sredstvima iz državnog, ali djelomice i županijskog proračuna, a župan Vlado Ošust poručio je žiteljima Babine Grede neka razmisle koja je to stranka koja obećanja ispunjava, a koje su stranke što samo obećaju i vrlo rijetko danu riječ provode u djelo.
IZVOR

16-06-1996

UBIJENOG SMJESTIO U KALUP I ZALIO BETONOM


Babina Greda mirno je šokačko selo nedaleko od Županje, čuveno po konjima i marljivim ljudima, pa je vijest o nesvakidašnjem ubojstvu među mještanima izazvala iznenađenje. Oba sudionika tragičnog događaja - i ubojica i ubijeni - doseljenici su, pa Babogredci nerado pričaju o svemu što se dogodilo jer, eto, »nisu oni naši već su izbjeglice iz Bosne«. I najiskusniji policajci Policijske uprave vukovarko-srijemske ne pamte da je ubojica tragove ubojstva pokušao prikriti kako je to učinio u Babinoj Gredi. Policajce je također iznenadio motiv, ali sve to nije utjecalo na tijek očevida i istrage - sve prikupljene indicije upućivale su na to da je ubojica devetnaestogodišnji I. B.. izbjeglica iz Donjih Hamića u Bosni i Hercegovini, koji je vrlo brzo i priznao ubojstvo iz koristoljublja.

I. B. podmeće požar
Ubojstvo je otkriveno gotovo slučajno. Naime, u noći od subote na nedjelju, od 8. na 9. lipnja izbio je požar u skromnoj vuklanizerskoj radionici Ediba Smailhodžića uz autocestu Zagreb - Bajakovo, u kojemu je ozlijeđen I. B. Taj detalj nije promaknuo iskusnim policajcima, pa su se zainteresirali što je I. B. radio u radionici i za vrijeme požara i klupko se počelo odmotavati. Ubrzo je, pritiješnjen dokazima, I. B. priznao da je ubio Ediba Smailhodžića (42), a podmetanjem požara pokušao je prikriti tragove zločina. Inspektori za krvne delikte PU vukovarsko-srijemske Miodrag Matičić i Niko Džinić, koji su obavili očevid, ističu kako samo ubojstvo nije neuobičajeno, ali nesvakidašnji je način na koji je ubojica pokušao prikriti tragove. Naime, leš je zacementirao u prostoriji pokraj radionice'
- lako u policiji radim već 22 godine, nisam do sada naišao na ovakav slučaj, a i patolog koji je obavio obdukciju kaže kako u svom iskustvu nije imao sličan slučaj - kaže Niko Džinić.

Smrt u mukama
Sve je počelo u četvrtak, 6. lipnja oko 21 sat, kad je I. B. došao u radionicu, u kojoj je vlasnik i stanovao u skromnoj sobici, te usnulog Ediba željeznom šipkom dva puta udario u glavu, a šipku bacio u Savu. Budući da nije bio siguran je li vlasnika vulkanizerske radionice doista ubio, najlonskim užetom svezao mu je ruke na leđa jer se bojao da će korpulentni Edib pružiti otpor ako dođe k svijesti. Pokazat će se da je oprez I. B. bio potreban jer je nakon nekog vremena Edib umro u mukama, pokušavajući se osloboditi užeta.
I B. je nakon ubojstva otišao kuci u strossmayerovu 27, gdje je živio s majkom, i vjerojatno razmišljao što učiniti s lešom. Sutradan, u petak, I B je kupio tri vreće cementa i vratio se na mjesto zločina. Odvukao je Ediba u prostoriju koja je služila kao kupaonica, polegao ga na trbuh, umotao u deku, pokrio ga kartonom i napravio neku vrstu kalupa, načinio smjesu od cementa i vode te time »zalijevao« pokojnika. Ustanovio je da neće imati dovoljno cementa pa je kupio još dvije vreće kako bi okončao ovaj morbidni posao.
U subotu oko 23 sata otišao je na obližnju benzinsku postaju, kupio deset litara benzina, vratio se u vulkanizersku radionicu, zalio benzinom ležaj na kojemu je ubijen Edib Smailhodžić i gdje je još bilo tragova krvi, ali i cijelu prostoriju, te podmetnuo požar kako bi uništio tragove.
- Mladić je bio neiskusan pa nije znao da benzin ne gori već gore njegove pare. te kad je upalio šibicu ili upaljač, naglo je buknuo požar u cijeloj prostoriji - rekao je inspektor Miodrag Matičić.
- U panici nije mogao pronaći ključ da bi izišao iz prostorije i pritom je i sam ozlijeđen.

Samotnjak i koristoljublje
Budući da se cement stvrdnuo, policajci su imali muke dok su iz betona izvadili leš. Prema podacima kojima raspolaže policija, I. B. je izbjeglica koji se družio s ubijenim i povremeno radio u njegovoj radionici, pa je stekao njegovo povjerenje, a tu se krije i motiv ubojstva.
- Njih dvojica 25. svibnja potpisali su ugovor o najmu radionice kojim Edib daje I. B. radionicu na dvije godine u najam za 200 njemačkih maraka na mjesec - ističu inspektori Matičić i Džinić.
- I. B. se obvezao da će isplatiti najmodavcu 4800 njemačkih maraka i tek tada ima pravo koristiti radionicu.
Ubojstvom i skrivanjem leša u betonsku kocku vjerojatno se htio domoći radionice, a poznanicima bi rekao kako je Edib otišao u Brčko, što je sada malo teže provjeriti. I. B. je bio samotnjak, malo se s kim družio, a potječe iz poštene obitelji - tri brata sudjelovala su u obrani Posavine.

Mladić je u početku negirao ubojstvo, ali je ubrzo sve priznao jer je bio pod strahovitim pritiskom i nije mogao dugo prikrivati zločin.
I. B. oduzeo je ubijenome zlatni lančić, prsten i narukvicu i to sve prodao u Županji, a tim je novcem platio zaostale rate struje za vulkanizersku radionicu. Također je oduzeo Edibov automobil.

O Edibu Smailhodžiću malo se zna. Tek toliko da se dva puta ženio - jedna je žena s troje djece u Brčkom, a druga u Njemačkoj To potvrđuje i Matija Ćivić, prva susjeda koja tek površno poznaje Ediba.
- Ovdje nije imao rodbine i malo smo se družili, ali je s nama uvijek bio dobar - kaže baka Matija.
- Tek u nedjelju ujutro doznali smo što se dogodilo, prije toga nismo ništa neobično zamjećivali.

Sada je vuklanizerska radionica zapečaćena, a ispred nje je poluizgorjeli kauč s tragovima krvi na kojemu je ubijen Edib. Kroz razbijene prozore nazire se prostorija s ostacima betona gdje je I. B. zacementirao vlasnika. Devetnaestogodišnji I. B. u zatvoru je Istražnog centra u Osijeku, ima vremena za razmišljanje kako se zločin ne isplati.

Bio je pristojan i povučen

Majku I. B, Janju B, nismo pronašli kod kuće, ali su nam susjede rekle kako je s njom teško razgovarati jer ima govornu manu, a događaj je još pojačao bolest. Anka Marić, susjeda iz Strossmayerove ulice, ne može vjerovati da je miran mladić iz njihove ulice počinio takav zločin.
- L B. je iz dobre i poštene obitelji. Dva njegova brata bila su na ratištu. Često su posjećivali majku i radili na imanju sve što treba. Otac je umro, pa su oni pomagali majci. I. je bio jako povučen dečko. Jednom sam ga srela na ulici zagrlila ga, jer znam ga od malih nogu, I pitala: 'Kada ćeš se ženiti?, a on se samo nasmijao i prošao dalje - kaže Anka Marić.
- Netko je njega morao na to nagovoriti jer ne bi on to sam učinio.
Druga susjeda, koja nije željela reći svoje ime, također I.-a poznaje kao pristojnog mladića.
- Uvijek je pristojno pozdravljao, a sjećam se da sam ga viđala kako pomaže susjedima kupiti sijeno, cijepati drva i slično. Iznenadila sam se kad sam u novinama pročitala da ima 19 godina jer sam mislila da je mlađi. Nisam ga viđala s prijateljima, uvijek je hodao sam - kaže ta susjeda koja je površno poznavala i ubijenog Ediba Smailhodžiča, za kojega nema baš lijepih riječi.
- Dok je supruga živjela s njim u Babinoj Gredi, Edib ju je često tukao i, navodno, izbio oko.
Iako je benzinska crpka samo dvadesetak metara udaljena od vuklkanizerske radionice koju je zapalio, L B. je po benzin otišao na udaljeniju crpku na autocesti kako bi, vjerojatno, uklonio razlog za sumnju.
- Kad je oko 23 sata došao mladić s dva kanistra po deset litara benzina, nije nam bilo ništa čudno jer često se dogodi da netko ostane na cesti bez benzina. Tome nismo pridavali veću važnost - kažu prodavači na benznskoj crpki.

IZVOR

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 [89] 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 > >>