Novosti online

- klikni na foto za povećanje -

 

Online novosti (436)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka



<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 > >>

03-01-2018

BABINA GREDA UPISALA SE NA KARTU USPJEŠNIH INVESTICIJA


Slavonsko mjestašce Babina Greda kroz povijest je bila poznata po mnogočemu, među ostalim i kao rodno mjesto omiljene mesne delicije - u jednom tamošnjem drevnom spisu prvi je zabilježeni zapis riječi “kulen”. Ipak, u 21. stoljeću Babina Greda bi u Hrvatskoj najpoznatija mogla biti po svojoj elektrani.

A ta elektrana, koju će zapaziti svaki vozač najistočnijih dionica najprometnije hrvatske autoceste, po mnogočemu je posebna. I po svojoj snazi, i po tehnologiji na kojoj se temelji, i po modelu kojim je realizirana i - na koncu - po efektima koje je izazvala u sredini gdje je podignuta. Ili, kako će reći načelnik općine Babina Greda Josip Krnić: “Ovaj je projekt našu općinu i našu gospodarsku zonu stavio na mapu. Kad je elektrana realizirana, investitori su dobili potvrdu kako je ovdje moguće ostvariti takve projekte.

Sad smo na korak do ostvarenja nove velike investicije - gradnje tvornice autodijelova koja bi zaposlila sto ljudi”. Elektrana, objekt u koji je tvrtka Uni Viridas - konzorcij velike turske energetske kompanije Unit i domaće poduzetnice Sunčice Lalić - uložila pedesetak milijuna eura, izravno zapošljava oko trideset ljudi, a neizravno u komplementarnim sušionicama drva i kooperantskim tvrtkama još barem pedesetak, no njezino značenje znatno premašuje te gabarite. Pa, po čemu je tako važna Uni Viridasova elektrana? Postoji barem tri odgovora na to pitanje.

Prvi je svakako njezina snaga. Radi se o uvjerljivo najjačoj elektrani na drvnu biomasu u Hrvatskoj. Njezinih instaliranih 9,7 megavata (električne) snage, uz visoki stupanj efikasnosti, znači da elektrana godišnje proizvodi oko 77,6 tisuća megavatsati električne energije godišnje, što je između 50 i 70 posto ukupne potrošnje struje u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Da bi takva značajna količina energije mogla biti proizvedena, potrebno je oko 80 tisuća tona drvne sječke - usitnjenog drvnog materijala koji ne može biti korišten kao tehničko drvo. Opet, u prijevodu, to znači da baš svakog dana u elektranu treba dostaviti oko 220 tona tog materijala. Radi se o golemom logističkom izazovu.

Finska tehnologija

Drugi veliki izazov koji proizlazi iz tako snažne elektrane jest zbrinjavanje topline. Naime, kako je toplinska energija nusproizvod energetskog korištenja drva, domaća regulativa uvjetuje kako ukupna efikasnost elektrana na biomasu koje država subvencionira poticajnom otkupnom cijenom za električnu energiju mora biti veća od pedeset posto. Smisao tog pravila je da se ostvari maksimalna dodana vrijednost iz drvnog resursa, no problem je bio što su se pravila oko toga tijekom posljednjih desetak godina više puta mijenjala.

Utoliko, mijenjale su se i studije izvodivosti projekata, a u Babinoj Gredi famozni toplinski konzum osiguran je gradnjom sušionice drva, objekta sastavljenog od 32 komore za sušenje drva, ukupnog neto kapaciteta 5300 kubnih metara, zatim otvorene hale od 1500 četvornih metara te zatvorene hale i sortirnice od 2500 kvadrata. Radi se o investiciji od sedam milijuna eura, a pokazala se pogođenom s obzirom na recentnu zabranu izvoza nesušene drvne građe iz Hrvatske uzrokovanu željom da se istrijebi jedan nametnik.

S obzirom na to, elektrana danas osjetno nadmašuje traženi prag od pedeset posto efikasnosti, a rade se i planovi za korištenje rezidualne topline iz rashladnog sustava za potrebe poljoprivredno proizvodnje u plastenicima. Dakako, taj doseg ne bi bio moguć bez adekvatne tehnologije, a to je druga točka po kojoj je ova elektrana značajna. Naime, za razliku od većine sličnih elektrana u Hrvatskoj koje se temelje na političkom procesu, elektrana u Babinoj Gredi temelji se na tehnologiji izgaranja u fluidiziranom sloju. Konkretno, primijenjeno je rješenje renomirane finske kompanije Valmet, a koje zbog niza detalja pokazuje iznimno kvalitetne performanse.

Pojednostavljeno rečeno, glavna značajka te tehnologije jest sloj vrlo specifičnog pijeska koji se nalazi na samom dnu kotla, a koji uz visoku temperaturu i dotok zraka kola po kotlu i tako pospješuje izgaranje. To rezultira s više prednosti. Kao prvo, takve elektrane vrlo su fleksibilne što se tiče kvalitete čvrstog goriva koje se koristi, te dobro podnose biomasu s višim stupnjem vlage kao što je riječ u Babinoj Gredi.

Kao drugo, efikasnost izgaranja je iznimno visoka, a goriva masa ne zahtijeva nikakvu dodatnu potpalu. Kao treće, takva tehnologija omogućava vrlo lako čišćenje i uklanjanje pepela, a kako je korištenje procesnih aditiva svedeno na minimum, pepeo zadovoljava kvalitete da bude korišten kao organsko gnojivo, odnosno dodatak za poboljšanje pH faktora tla. Na koncu, štetne emisije u ispušnim plinovima su vrlo niske. Također, elektrana funkcionira s visokim stupnjem efikasnosti rada. Kako kaže voditelj elektrane Zlatko Rašo, elektrana je godišnje u pogonu više od 6200 sati.

“Mogu reći kako je postrojenje izuzetno pouzdano, ali i fleksibilno u svom radu. Osim standardnog godišnjeg remonta koji radimo preko ljeta, obično radimo i jednu kraću pauzu radi tekućeg održavanja, no ukupno na razini godine uspijevamo i premašiti razine koje su definirane ugovorom”. Ugovor o kojem Rašo govori jest ugovor o projektiranju, nabavi i gradnji elektrane (EPC, eng.) temeljem kojeg je Uni Viridasovo postrojenje izgrađeno. Radi se o, pojednostavljeno rečeno, modelu “ključ u ruke”, gdje jedan entitet preuzima odgovornost za cjelokupno funkcioniranje elektrane od njezine gradnje do rada.

U slučaju babogredske elektrane, taj partner baš je finski Valmet, koji je isporučio ključnu opremu, upravljao procesom gradnje, a sada i upravlja elektranom u skladu s preuzetim obvezama. Radi se o ulagačkom modelu koji je u Hrvatskoj još uvijek vrlo rijedak, no osnovna mu je karakteristika da u značajnoj mjeri investitora oslobađa rizika realizacije projekta. A taj manji rizik, dakako, i košta.

“Ovaj model svakako je u startu skuplji nego klasični način razvoja projekta, no iskustvo koje imaju naši turski partneri ukazuje kako je to najbolji model. Nepotrebno je da se ulagač bavi gradnjom i upravljanjem elektranom, kad se taj posao može prepustiti tvrtkama koje su u tome specijalizirane. U našem slučaju, logično je da Valmet, koji je i isporučitelj tehnologije, upravlja elektranom, te je održava. Naši rezultati, a posebno visoka dostupnost rada elektrane, pokazuju kako je to bio dobar izbor”, kaže investitorica Sunčica Lalić, koja je inače u procesu gradnje sličnog, ali manjeg, objekta snage pet megavata u Grubišnom Polju.

Poticane cijene

S obzirom na pozitivna iskustva, ali i naučene lekcije iz Babine Grede, ne treba sumnjati kako će i taj projekt biti uspješan, barem tijekom sljedećih četrnaest godina koliko traje subvencionirano razdoblje. Što će biti nakon, još nitko ne zna. Uz aktualnu cijenu sječke na koju i dalje otpada dominantni dio troškova, bez poticane cijene ovakvi objekti ne mogu operativno pozitivno poslovati. Državi jamačno nije u interesu izgubiti bazne proizvođače sposobne da još barem deset godina stabilno proizvode, no da bi to bilo moguće, novi tržišni model morat će biti razvijen...
IZVOR

04-12-2017

Mjesto u kojem se zaboravilo na demografsku obnovu: Prvi vrtić će dobiti za najranije tri godine


Oko 40 posto hrvatske djece ne ide u vrtić jer ga u svojim sredinama nemaju. Naime, svaki treći hrvatski grad ili općina nema vrtić. Jedno od takvih mjesta je Babina Greda. Upravo je zbog toga jedan od mještana u rubrici Vaš glas napisao da je "Babina Greda još jedno u nizu mjesto iz kojeg se ljudi iseljavaju." Nakon nekoliko pokušaja i obećanja iz Općine, mještani još uvijek nisu uspjeli dobiti vrtić.

Lucija živi u Babinoj Gredi, selu pokraj Županje s tri i pol tisuće stanovnika. Ona ne ide u vrtić jer ga u Babinoj Gredi i okolici nema. Najbliži vrtić udaljen je 20 kilometara.

"Radim u Vinkovcima. Svako jutro sam ju po svakakvom vremenu vozila. Cesta ceranska pa se ledi i jako je loša", rekla je Lucijina mama Marija Stojanović.

Marija se za dva mjeseca vraća s porodiljnog na posao. Kamo će s Lucijom i njezinim mlađim bratom još uvijek ne zna. "Muževa obitelj ima OPG, zvog čega imaju jako puno posla. Roditelji mi žive u Zagrebu", rekla je Marija.

U najboljem slučaju vrtić će dobiti za tri godine

Općina namjerava graditi vrtić, ali uz uz pomoć europskoga novca. "Iduće godine ide projektna dokumentacija. Prvi natječaj koji će nam dozvoliti da kandidiramo dječji vrtić, računamo na mjeru 7.4.", rekao je Josip Krnić, načelnik Babine Grede.

U najboljem slučaju, da sve ide glatko, u Babinoj Gredi još tri godine neće biti izgrađen dječji vrtić. Zaposlene majke iz Babine Grede nude rješenje. Pronašle su privatnog koncesionara koji je voljan otvoriti vrtić za najmanje 40 djece, uz uvjet da općina uredi dvije prostorije za vrtić.

Međutim, općina nije uspjela pronaći prostor kojeg bi preuredila u vrtić. "Moramo znati da se dječiji vrtić ne može otvoriti kako mi to mislimo. S obzirom da je to specifična djelatnost, imaju točno zakonski uvjeti koji se moraju ispuniti da bi bio dječiji vrtić", rekao je Krnić.

Majke su ogorčene, jer se u isto se vrijeme gradi nova općinska zgrada.

"Mislimo da ni naš načelnik i svi ostali koji su u vrhu ne bi trebali imati ništa protiv toga da se prvo napravi vrtić, a da se onda završi ta zgrada općine", rekla je Barica Gavrić, jedna od majki.


IZVOR

30-11-2017

Promrzla djeca autobus čekaju na cesti, pod otvorenim nebom


Učenici koji žive na kraju sela, udaljeni i do osam kilometara od središta Babine Grede, izloženi su stalnoj opasnosti, jer školski autobus čekaju pod otvorenim nebom i uz rub prometne ceste kojom prolaze brojna vozila i tegljači.
Riječ je o dionici županijske ceste koja od Babine Grede vodi prema Cerni i Vinkovcima, a koja nema obilježenih niti postavljenih autobusnih stajališta. Najveći problemi nastaju kada nastupe loše vremenske prilike i smanjena vidljivost. Djeca kisnu, a zimi se smrzavaju na snijegu i studeni čekajući autobus. U školu nerijetko dolaze u mokroj odjeći i obući, često promrzla, nakon čega slijede prehlade i izostanci s nastave. Natkrivena autobusna stajališta bila su postavljena 2008. godine, ali ih je nova općinska vlast prema naputku Županijske uprave za ceste morala ukloniti, jer za njih nisu ishođene potrebne suglasnosti i dozvole.

Roditelji su ogorčeni i kažu da ni sami više ne znaju koliko su se puta za pomoć obraćali općinskim čelnicima i tražili da se stajališta vrate, da se i njihovoj djeci osigura mjesto gdje će zaštićeni od kiše i vjetra čekati školski autobus. Upozoravaju da sigurnost djece kao najugroženijih sudionika u prometu svima treba biti prioritet, bez iznimke.

Nevidljivi u magli
Anica Babić majka je dvojice učenika putnika koji pohađaju sedmi razred osnovne škole u Babinoj Gredi i drugi razred srednje škole u Vinkovcima. I ona, kao i ostali roditelji više od 20 učenika iz toga dijela sela svakodnevno strepi za sigurnost svoje djece. Obiteljska kuća Babićevih udaljena je oko šest kilometara od središta sela, a neki učenici žive i dva kilometra dalje.
- Mi smo ovdje građani drugog reda. Ne samo da nemamo autobusna stajališta, nemamo ni pješačke staze, a najgore je to što smo uskraćeni i za javnu rasvjetu. Djeca nam u pola sedam navečer dolaze kući iz škole po mrklom mraku, a ista je situacija i ujutro u šest sati kada idu za Vinkovce. Neki dan je bus prošao pokraj njih i nije ih vidio zbog magle, a na cesti nema nikakvih oznaka. I zapravo je samo dobra volja vozača Poleta što u takvim okolnostima uopće i staju - priča Anica. Djeca idu cestom i najgore je, kaže, kad padne mrak.

- Moji, srećom, samo prijeđu cestu, no susjedova djeca moraju po nekoliko stotina metara po mrklom mraku pješačiti uz rub kolnika do kuće. Kad kiša pada, budu mokri kao miševi. Niti ih tko vidi, niti ih tko čuje! Roditelji ih moraju dočekivati, a prvašiće sami odvoze u školu i dolaze po njih. Ljudi se boje, u stalnom su strahu za svoju djecu - ogorčena je Anica.
Josip i Matija (na snimci), učenici sedmog razreda, jučer su nam, čekajući školski autobus, rekli da im je zapravo najveći problem što nema rasvjete, jer po mraku nije nimalo ugodno ići vijugavom cestom i boriti se s jurećim vozilima.

Pristupna staza
Negoduje i općinski načelnik Josip Krnić koji nam je rekao da je proteklih godina održao niz sastanaka sa županom, predstavnicima ŽUC-a i policijom kako bi se pronašlo rješenje za autobusna stajališta, što je veliki problem, ali pomaka nema.
- Sve smo dogovorili, odredili lokaciju, napravili idejno rješenje, Općina je naručila i nova stajališta, ali policija ne želi dati suglasnost za njihovo postavljanje. Nitko ne želi potpisati, jer nisu ispunjeni zakonski preduvjeti. Ondje nema pješačkih staza, a autobusna stajališta moraju imati uređenu pristupnu stazu - pojašnjava.
Napominje da su u tom dijelu Babine Grede kuće raštrkane, nisu sagrađene jedna pokraj druge i Općina jednostavno nije financijski u mogućnosti napraviti sedam kilometara staza. Ondje su, podsjeća, nekada bili babogredski stanovi, selo se širilo, ljudi su sagradili kuće, legalizirali ih i sada s pravom traže infrastrukturu. Napominje da se staze nemaju gdje ni postaviti, jer se privatne parcele protežu sve do kanala uz cestu.

Na moru može
- Ne znam više što napraviti, ne daju nam da obilježimo autobusna stajališta na cesti bez staza, a na moru ih postavljaju bez problema, na kolniku obilježe mjesto gdje autobusi mogu stati. Stajališta su postavljena i u naselju Topola kod Bošnjaka, ima još primjera u Cvelferiji, a kod nas ne može! Neki dan je auto zamalo zatepao učenika i dijete je još na kraju krivo što ide uz cestu. Revoltiran sam i pitam se što će biti ako neko dijete strada, kao što se dogodilo kod Gunje, kada je pregažen učenik nakon što je na cesti izišao iz autobusa. Zar se mora dogoditi tragedija da nam se dopusti postaviti autobusna stajališta - ogorčen je Krnić. Napominje da se nova cesta od Babine Grede prema Cerni radila prije nekoliko godina i da mu nikako nije jasno zašto prilikom projektiranja na toj dionici odmah nisu isprojektirana i autobusna stajališta i problem bi bio riješen.

Što se tiče javne rasvjete načelnik pojašnjava da su tek sada stvoreni preduvjeti, HEP je postavio novu električnu mrežu, postavljene su bandere i vjeruje da će do Nove godine i taj dio Babine Grede zasvijetliti. No Matija i Josip ipak su skeptični. Kažu da je već bilo mnogo raznih obećanja i da se više neće radovati sve dok se sami ne uvjere u to da je javna rasvjeta konačno obasjala i njihovo naselje.

Dogovora nema, policija se drži zakona: prilazi pa stajališta
Ravnatelj Županijske uprave za ceste VSŽ Željko Galić potvrdio nam je da se u suradnji s Općinom i policijom pokušalo naći rješenje, ali dogovor nije postignut jer se policija držala zakona koji jasno nalaže da moraju biti sagrađeni prilazi autobusnim stajalištima. Napominje da taj problem nije izražen samo u Babinoj Gredi i da ima još dosta lokacija na kojima treba postaviti autobusna stajališta, što zahtijeva mnogo financijskih sredstava. Rješavaju se parcijalno, u suradnji s općinama i uz sufinanciranje ŽUC-a.
- Nastojat ćemo Babinu Gredu uvrstiti u prioritete, pristupiti projektiranju autobusnih stajališta i ishoditi sve potrebne dozvole. Inicirat ću novi sastanak, sjest ćemo ponovno s općinskim načelnikom i policijom, odnosno sve tri zainteresirane strane i vidjeti na koji način krenuti u rješavanje pješačkih pristupa i stvoriti preduvjete za postavljanje autobusnih stajališta koji do sada nisu postojali - kaže Galić.

IZVOR

29-11-2017

Duhovna obnova u Babinoj Gredi


Od 24. do 26. studenoga 2017. u Župi sv. Lovre, đakona i mučenika u Babinoj Gredi održana je duhovna obnova. Odazvao se velik broj vjernika koji su imali priliku kroz te dane poslušati te produbiti svoju vjeru. Prvu večer, u petak, nazočile su sestre sv. Križa: s. Meri Gotovac, s. Snježana Kmet, koja je na početku svog poziva djelovala upravo u ovoj župi, s. Valerija Široki, s. Kristina Lovreković, koja je posvjedočila o svom pozivu te s. Rafaela Jozić. Okupljeni su se prisjetili svih sestara koje su rodom iz župe ili su djelovale u njoj.

Drugu večer, u subotu, misno slavlje predvodio je pater Sebastian Šujević iz Osijeka. Nakon sv. mise predvodio je duhovnu obnovu pod geslom „Ljubi i čini što hoćeš“. Naglasak je stavio na smjernice kako živjeti predbračni i bračni život. Poruku je posebno poslao mladima, s naglaskom na to pod kolikim su velikim pritiskom „danas“ u življenju kršćanstva. Govorio je i o preprekama koje stoje pred današnjim mladima, kako bi u duhu vjere mogli osnovati svoj budući bračni život.

U nedjelju, nakon sv. mise, okupljenima je govorila Đurđica Lucić, volonterka Marijinih obroka. Svojim svjedočanstvom i živopisnim fotografijama u mnogima je izazvala zahvalnost Bogu za sve što daje, te suosjećanje i želju za pomoć potrebitima. Inače, župa Babina Greda tijekom čitave godine prikuplja sredstva za pomoć onima o kojima je volonterka Đurđica govorila.
IZVOR

23-11-2017

Niki u Francuskoj uklonjen zloćudni tumor u mjehuru


Hrabra lavica Nika Grgić iz Babine Grede, o kojoj smo pisali sredinom lipnja, ovoga će vikenda proslaviti svoj drugi rođendan, mjesec dana nakon teške operacije kojom joj je uspješno uklonjen zloćudni tumor u mjehuru.
Operacija je obavljena u Francuskoj, u bolnici u mjestu Villejuif, u predgrađu Pariza.

Nika se svom snagom volje i golemom željom za životom uspjela othrvati i pobijediti opaku bolest. Uz svoju kćerkicu u Francuskoj su cijelo vrijeme bili i roditelji, a u njihovoj pratnji i liječnica s Klinike za tumore u Zagrebu. Ona je odradila najveći posao, pronašla bolnicu, dogovorila operaciju i mladim supružnicima mnogo pomogla prilikom smještaja, razgovora s francuskim liječnicima i oko rješavanja papirologije.

Nika je rođena kao zdrava beba, odlično je napredovala, bila vesela i razigrana, a onda se krajem svibnja sve u trenu urušilo i mlada obitelj počela je proživljavati svoje najteže dane pune očaja, strepnje i neizvjesnosti. Djevojčica se iznenada, kada je trebala vršiti nuždu, počela jako napinjati i grčiti i roditelji su u početku mislili da ima tvrdu stolicu. No, ubrzo se otkrilo da nije riječ o zatvoru, nego o opakoj bolesti u mokraćnom sustavu. Dok ju je majka presvlačila opazila je neku čudnu tvorbu koja je virila iz nje.
U bolnici joj je stavljen kateter jer više nije mogla piškiti.

I liječnici u Vinkovcima, ispričala nam je majka Manuela, prvi put su se sreli s nečim takvim, kontaktirali su profesoricu u Klinici za tumore u Zagrebu i proslijedili joj snimak. Odmah joj je bilo jasno o čemu je riječ. Nika je hitno prebačena u Zagreb gdje su napravljene sve pretrage kako bi se utvrdilo pravo stanje, veličina tumora i je li se i gdje proširio. Metastaze su pronađene na plućima i na kralješcima. Podvrgnuta je kemoterapiji. Jedina moguća opcija, pojasnila nam je majka, bila je da se Niki odstrani mjehur, što bi značilo da će cijeli život morati nositi kateter.
- Operacija kojim bi joj se sačuvao mjehur u Hrvatskoj nije bilo moguće izvesti. Liječnica u Zagrebu maksimalno se zauzela za našu kćerkicu, kontaktirala je liječnike u bolnici u Francuskoj koji izvode takvu vrstu zahvata koji je Niki bio potreban, sve je učinila da joj se pomogne, otputovala je s nama i u Francusku i nemamo riječi kojima bismo zahvalili toj divnoj ženi - kaže Manuela.

- Operacija je bila vrlo teška i složena, djelomice su joj otvorili mjehur, odstranili tumor i ugradili neke silikonske umetke. Imala je i tri katetera. Morali su joj dizati jajnike i uretere. Dva tjedna morala je strogo mirovati i ležati, nije smjela niti sjesti niti ustati. Prošla je zračenje i krenula je i s kemoterapijom. Bilo je jako teško, boljelo ju je, ali je izdržala. Sve smo to skupa proživljavali, bdjeli nad njom i, vjerujte mi, mi kao roditelji to ne bismo nikome poželjeli. Ali uspjeli smo, naše danonoćne molitve su uslišene.
Pretrage su pokazale da tumora više nema. Vjerujemo da će Nika ostati čista, da se tumor više neće vratiti, da će nastaviti normalno živjeti kao zdrava djevojčica. Neka nam dragi Bog bude u pomoći da se ovo više nikada ne ponovi - kaže majka. Nakon povratka iz Francuske Nika je s majkom u bolnici Zagrebu, dobro se osjeća, vesela je, može bez problema piškiti i kosica joj je ponovno počela rasti. Roditelji se nadaju da će rođendan proslaviti u Babinoj Gredi gdje malu lavicu s nestrpljenjem očekuju, posebice njezin stariji brat. Djevojčica će primiti još dvije kemoterapije u Zagrebu i onda slijedi razdoblje održavanja uz lijekove i redovne kontrole.

HVALA LIJEČNICIMA I DOBRIM LJUDIMA
Obitelj Grgić zahvaljuje liječnicima, medicinskom osoblju, svim ljudima dobre volje, svojim sumještanima i svojima onima koji su bili uz njih, pomogli im i financijski i molitvama, hrabrili ih i bili velika potpora u kalvariji koju su proživljavali.
IZVOR

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 > >>