Online novosti (591)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 [93] 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 > >>

06-10-2001

In memoriam + MIRKO ŠTROK vrbički župnik u miru

u subotu, 6. listopada 2001. u Svećeničkom domu u Đakovu, umro je svećenik Mirko Štrok, vrbički župnik u miru. Rođen je 1. siječnja 1935. godine u Babinoj Gredi. Osnovnu školu završio ie u Babinoj Gredi i Županji, a srednju u Zagrebu i Đakovu gdje je i maturirao 1956. godine. Teološki studij pohađao je od 1956.-1962. na Visokoj bogoslovnoj Školi u Đakovu kao kandidat za svećenika đakovačke i srijemske biskupije. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1962. u Đakovu.
Svećeničku službu započeo je kao kapelan u Valpovu od 1962 do 1963., a nakon toga do 1977. bio je upravitelj nekoliko župa: Lipovac, Srijemska Kamenica, Rajevo Selo. Od 1977. do 1983. obnašao je službu župnika u Oprisavcima, a nakon toga do 1987. upravljao župama Šumeće i Kaniža. Ujesen 1987. godine preuzima službu župnika u Vrbici sve do 1995. godine, kada je zbog bolesti srca i općeg teškog zdravstvenog stanja umirovljen. Boravio je u Svećeničkom domu u Đakovu. Pod stalnim je nadzorom liječnika, ali je unatoč tomu rado ispomagao župnicima, napose prigodom božićnih i uskrsnih ispovijedi.
Iz svećeničkog doma oprostili su se od njega svećenici, časne sestre i rodbina u nedjelju, 7. listopada, a pokopan je u ponedjeljak, 8. listopada u 14 sati na đakovačkom groblju, po njegovoj želji, u svećeničku grobnicu. Ukopne obrede predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranič uz sudjelovanje dijecezanskog biskupa Marina i devedeset svećenika. Bili su prisutni i bogoslovi, časne sestre, pokojnikova rodbina i vjernici župa u kojima je službovao.
Nakon sprovodnih obreda svetoj misi zadušnici u katedrali predsjedao je dijecezanski biskup Marin. Koncelebrirali su biskup u miru čini, pomoćni biskup Đuro Hranić te četrdesetak svećenika. "Smrt svakoga čovjeka, smrt svećenika Mirka svima nama je opomena i poziv na budnost i spremnost" - istaknuo je biskup Marin. Svećenik Mirko bio je vedre naravi i od svojih bogoslovskih dana uvijek je među ljude koje je susretao i s kojima je surađivao unosio radost. Vjernici, kojima je bio pastir su ga cijenili, a svećenici rado pozivali na suradnju. U vjeri da ga je Gospodin primio u društvo svojih izabranika molimo sve svećenike da za pokojnog Mirka prikažu jednu svetu misu.
IZVOR

---

01-07-2001

Ljubav i brak pobijedili rak

Strašnu dijagnozu raka jetre, s kojom se 21-godišnja Branka Srša iz Babine Grede suočila u trenucima planiranja zajedničkoga života sa svojim mladićem Zdravkom, zamijenila je sreća. Dva mjeseca nakon Sto joj je, u travnju, dr. sc. Mate Skegro, kirurg Zavoda za abdominalnu kirurgiju i transplantaciju KBC-a Rebro, ultrazvučnim nožem, bez kapi krvi, uspješno uklonio lijevu polovicu jetre, Branka ima odlične krvne nalaze, jetra joj je narasla do prijašnje veličine i u kolovozu će ljubav prema Zdravku okruniti brakom.

- Presretna sam. Imam novi život, koji dugujem isključivo dr. Škegri, mladića koji me voli i velika mi je potpora u svemu, divnu obitelj. Imati ljubav bližnjih najveći je dar. Samo tri tjedna nakon operacije Zdravko me zaprosio, uskoro ćemo se vjenčati. A samo nekoliko mjeseci prije moj je život visio o koncu, Kad sam čula da imam tumor na jetri, bila sam u transu. U glavi mi je zvonilo: rak, rak! Mo, zahvaljujem Bogu što sam. pukim slučajem. došla do dr. Škegre jer da njega nije bilo, to sve ne bih mogla psihički podnijeti. Nikad nas u životu nije vidio, ali nas je srdačno primio. Objasnio mi je o čemu je riječ, ohrabrio me i ulio snagu da izdržim dijagnostički šok, a kasnije i operaciju. Velikje liječnik i pravi prijatelj pacijentu. Za nj smo održali zdravicu na mojim zarukama - priča Branka, koja je na kontrolnom pregledu u KBC-u Rebro bila prije desetak dana. kad joj je potvrđeno odlično stanje organizma.

Rekli su ml da se neću Izliječiti
Prve simptome, barem one na koje je obratila pažnju. Branka je osjetila prošloga ljeta, a u listopadu joj je lice naglo požutjelo.
- Istodobno s pojavom žutila osjetila sam jake bolove s desne strane u području jetre, izgubila sam apetit, krvna slika mi je bila jako loša, stalno sam bila umorna. Napipala sam izbočinu. Infektolozi u Vinkovcima rekli su mi da imam hepatitis C, da ultrazvučni nalaz potvrđuje da mi je jetra oštećena i da sam stoga sama kriva, jer sam je vjerojatno dodatno oštetila lijekovima. Upozorili su me na to da se nikada neću izlječiti. Osjećala sam se loše, no još jednom sam kod privatnoga liječnika htjela provjeriti je li ta dijagnoza točna. U siječnju mi je dr. Antun Matić rekao da imam 13 centimetara velik tumor, a kojeg je tipa utvrdit će liječnici u Zagrebu - prisjeća se Branka.
Sredinom ožujka dospjela je do dr. Škegre, a na operacijski stol došla je ujutro 6. travnja. Otac Marinko bdio je nad njom strepeći što će dogoditi s njegovom kćerkom
- Plakao je ispred operacijske dvorane jer je bio uvjeren u to da ću trebati drugu jetru. Vidjela sam ga prije ulaska u salu, potresle su me njegove suze, no izdržala sam zahvaljujući dr. Škegri, koji mi je umirujućim glasom neposredno prije zahvata rekao: Sad to moraš obaviti i sve će sigurno biti u redu. Kad sam se u 19 sati probudila, prvo sam ugledala njegovo lice. Znala sam da se brine i da sam sigurna priča Branka.

Otvorenost i hrabrost da se u presudnim trenucima ipak suoči s rizikom bile su odlučujuće za ishod bolesti. Optimizam i potpora bližnjih, osobito mladića Zdravka Malnara, koji je, tvrdi ona, uz nju bio cijelo vrijeme duhom i fizički, pomogli su |oj da izdrži najtežu epizodu u životu. To je potvrdio i dr. Skegro: Brankin tumor - jedan na milijun.

- Branka ima odlične izglede u budućnosti jer je u nje riječ o hepatocelularnom fibroiamelarnom karcinomu, zloćudnome tumoru koji ima najbolje prognoze. CT-nalaz pokazao j da |e imala tumor velik 12,5x8.5 centimetara, koji je zahvaćao cijelu lijevu polovicu jetre i pritiskao glavne krvne žile. Zahvaljujući našoj opremi, tj. UZV-nožu (kavitronu) i argon-koagulaciji, uspjeli smo ukloniti kompletnu lijevu stranu jetre bez krvarenja.
- Taj karcinom vrlo je rijedak, lavlja se jedan na milijun stanovnika. Ne zna se uzrok, vjerojatno je posrijedi genetska predispozicija. Budući da je najčešći u djece, Branka ga je zacijelo imala u djetinjstvu, i on postupno je rastao do veličine kad joj je počeo uzrokovati probleme. Vjerojatno je i godinama prije imala određenih simptoma (npr. umor), pa ih je možda ignorirala ili se tumor u nje razvijao bez izraženih znakova bolesti - objasnio je dr. Mate Škegro.

Branka je pobijedila zloćudnu bolest i to je njezin najveći životni trijumf, koji bi mogao biti i odličan predložak za film. Ljubav i skorašnji brak pobijedili su rak.
IZVOR

---

19-02-2001

SPECIJALAC SE UBIO U PONOĆ IZMEĐU OČEVA I BRATOVA GROBA

Na Mjesnom groblju u Babinoj Gredi, nedaleko od Županje, oko ponoći u noći na četvrtak ubio se Damir Stojanović (20), pripadnik -Delti, Specijalne jedinice policije PU vukoarsko-srijemske. Usmrtio se hicem iz kubure ručne izrade, i to između grobova oca i brata, koji je kao hrvatski branitelj 1991. poginuo u Nuštru.
Kako se Damir Stojanović nije vraćao doma, a već je bilo kasno, potražio ga je njegov brat Željko. Nakon traženja po selu, uputio se i na groblje jer je znao da brat često svraća na grobove oca i brata. Ondje ga je našao u polusjedećem položaju, okruženog fotografijama pokojnog brata, supruge i trogodišnje kćeri. Oproštajno pismo nije ostavio.
Njegovi prijatelji o Damiru govore samo najljepše, a Martin Matković, do prije dvije godine zapovjednik Delti, još je bio u šoku kad smo s njim razgovarali jučer poslijepodne.
- S Damirom sam prošao cijeli rat, o njemu mogu reći sve najbolje - kazao nam je Matković, priznajući kako je od jučer kad je čuo vijest o smrti svoga suborca, potresen i još ne može doći k sebi.
- Bio je izniman i neporočan dečko, svaki je zadatak obavljao krajnje odgovorno, i za njega bili dao ruku u vatru da nikada ne bi počinio samoubojstvo. Sada shvaćam kako ne poznamo dovoljno ljude oko sebe. pa i kad mislimo da ih dobro poznajemo, i kako svakodnevni događaji mogu utjecati na čovjeka. Ipak, ne mogu zamisliti što je Damira natjeralo da se ubije na grobovima svoga oca i brata. Kao pripadnik specijalnih postrojbi, Damir je prošao akcije -Bljesak- i Oluju, za što je odlikovan s dva odlićja.

Ni supruga Damira Stojanovica, koja s trogodišnjom kćeri živi u maloj kući u Ulici braće Radić u Babinoj Gredi, ne zna što je bio povod samoubojstvu, ali i nije željela bilo Sto govoriti o ovom tragičnom događaju. Koliko smo uspjeli doznati od susjeda, Stojanovic se bavio sportom. najviše nogometom, i prijatelji ga znaju kao vrijednog mladića. Počeo je s gradnjom obiteljske kuće i najviše posla obavljao sam ili uz pomoćprijatelja i rodbine. Očito je imao planove za budućnost, nastojeći uljepšati život kćeri i supruzi, izbjeglici iz Bosne Zbog toga je njegovim najbližima zauvijek ostala tajna što je Stojanovića nagnalo da se ubije u ponoć, na grobovima svoga oca i brata.
IZVOR

---

19-01-2001

TRAŽE IZGRADNJU PJEŠAČKOG PRIJELAZA PREKO AUTOCESTE

Projektom izgradnje dionice autoce-ste od Velike Kopanice do Županje, pokraj Babine Grede planirana je gradnja čvorišta, ali ne i pješačkog prijelazu preko autoceste. Tako bi Babina Greda
ostala podijeljena na dva dijela. To je bila i tema konferencije za novinare Općinske organizacije SDP Babina
Greda, koja je održana u četvrtak. 11.siječnja, na gradilištu južnog traka autoceste. Babogredci ni sada nemaju
adekvatno uređen prijelaz preko auto-ceste, pa nekoliko učenika s velikim rizikom prelazi autocestu, a i mjesno
groblje je s druge strane. Prikupljeno je i 1.600 potpisa na peticiju, a od Ministarstva prometa, pomorstva i veza zahtijeva se gradnja montažnog pješačkog prijelaza prijeko autoceste. Ako im Ministarstvo ne udovolji, problem Će na
dnevni red Hrvatskog sabora staviti Branko Tušek saborski zastupnik SDP-a, koji je također bio n.i«.,m na
ovoj konferenciji za novinare.

IZVOR

---

25-10-2000

Tuđim automobilom htjeli u Jugoslaviju

Na međunarodnom graničnom prijelazu Dubočica, policija je zaustavila pasat njemačkih registracija ST-SW 94 koji je vozio Josip B (32), a suvozač mu je bio Ilija V (35), obojica iz Babine Grede. Provjerom je utvrđeno da je automobil ukraden, štoviše, pri kontroli osobnih dokumenata vozača i njegova suvozača Ilija V. se legitimirao službenom iskaznicom policije, te je utvrđeno da je dokumentacija automobila — krivotvorena.
Automobil je vlasništvo Antuna K. iz Zagreba zbog čega su vozač Josip B. i njegov suvozač Ilija V. prepraćeni u Policijsku upravu zagrebačku na daljnju kriminalističku obradu. Vlasniku Antunu K, vraćen je automobil.
IZVOR

---

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 [93] 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 > >>