Domovinski rat

Sustav obrane bio je uvezan kroz aktivni i pričuvni sastav postrojbi MUP-a, a formalno se 27. studenog 1990. ukidaju DOJCZ.
Naime, te maglovite jesenje noci jedan od županjskih poduzetmka izvršio je dovoz kontingenta 900 komada pjesačkog oružja marke M70AB-2 jedne od inačica automatske puške „kaljišnjikov“, s RAP-om i jednim b k. Iz označenog kontingenta izvršena je raspodjela MTS-a na mobilizacijskim lokacijama. Distribuciju su izvršili djelatnici Štaba TO Županja, a upis ratnog rasporeda i evidentiranje osoba djelatnici Sekretarijata NO Županja.

Prvih pedeset dragovoljaca iz Babine Grede raspoređenih u pričuvni sastav MUP-a neprijeporno se uključilo u zaštitu suvereniteta RH. U ustrojbenom smislu to je bio samostalni vod u kojem je svaki pojedinac bio naoružan automatskom puškom, RAP-om i jednim borbenim kompletom naboja.
Ta borbena grupacija bila je subordinacijski putem Sekretarijata NO Zupanja podčinjena, Ratnom predsjedništvu skupštine općine Zupanja odnosno Kriznom stožeru, te će kasnije postati okosnica stvaranja 3. babogredske satnije u sklopu 3. bojne 131. brigade Hrvatske vojske.
Osim navedenog, pri Kriznom stozeru Mjesne zajednice Babina Greda postojala je i manja grupa osoba naoružanih lovačkim i priručnim vatrenim naoružanjem, s ciljem osiguranja i zaštite šireg teritorija same Mjesne zajednice.

Najveci broj navedenih domoljuba uvršten je u 131. brigadu HV.
Sama 3/3/131. brigade Hrvatske vojske popunjena je isključivo žiteljima Babine Grede, primjerenim ratnicima koji su od početka do kraja Domovinskog rata izvršavali bojne zadaće u zoni odgovornosti navedene postrojbe.
Valja istaći doprinos Babogredaca angažiranih i u drugim postrojbama te brigade kao što su topničke postrojbe, ali i postrojbe vojne i specijalne policije, pričuvnog i djelatnog sastava MUP-a.

Neprijeporan je doprinos domovinske, ali i iseljene Hrvatske, gdje su mnogi domoljubi podrijetlom iz Babine Grede skromno logistički pripomogli u nametnutom ratu. Dakako, nismo svi bili sposobni za nošenje puške, ali treba adekvatno valorizirati doprinos i ostalih struktura društva kao što su djelatnici zdravstva, elektroprivrede, vatrogasci i drugi. Imajući u vidu učestalost granatiranja užeg područja Babine Grede, svakako ne treba zaboraviti i doprinos djelatnika OŠ „Mijat Stojanović" koji su tijekom rata 1991.-1996. provodili školsku nastavu na improviziranim mjestima.
Ti lokaliteti uglavnom nisu imali ni adekvatna skloništa za zaštitu ljudi, ali uz veliki rizik nastavnika i školske djece život je normalno funkcionirao. Moram napomenuti kako su u to ratno vrijeme ponovno oživjeli šokački stanovi.
Malobrojni žitelji Babine Grede iz sigurnosnih razloga nisu ostali u samom naselju. Mnogobrojni stanovnici s putovnicom u džepu napustili su svoja vjekovna ognjišta, boraveći u sigurnosti svekolike dobrodošlice zemalja Europske Unije, te sa zebnjom u srcu slušali su vijesti iz Republike Hrvatske.

Sredinom travnja 1992. otpočinju borbena djelovanja u susjednoj Bosni i Hercegovini, što je bitno utjecalo na sigurnost žitelja Županjske Posavine, tako da su mnoga naselja koja su se naslanjala na lijevu obalu rijeke Save od Račinovaca, Gunje. Rajeva Sela, Posavskih Podgajaca, Bošnjaka, Županje, Stitara i Babine Grede, bila izložena dugotrajnom granatiranju iz prekosavskih agresorskih uporišta.
U tim iznenadnim granatiranjima oštećene su mnoge ustanove i sakralni objekti.
Novonastala situacija utjecala je i na restrukturiranje bojnog postroja manjeg dijela postrojbi 131. brigade HV-a. Temeljem tih događanja bojni postroj dijela postrojbi 131. brigade HV-a bio je usmjeren na zaštitu državne granice Republike Hrvatske - Bosne i Hercegovine, ali i na zaštitu hrvatskog korpusa s desne obale r. Save.
Operativna grupa istočna Posavina ustrojena je na širem rajonu Derventa-Odžak-Samac, te hrvatskih naselja na desnoj obali r. Save od Grebnica-Domaljevac i uskog pojasa oko Orašja. Okosnicu obrane istočne Posavine činile su postrojbe HVO-a. Taj prostor pod nazivom „Oraški džep“ koji se cijelom južnom dužinom naslanjao na „koridor", uspješno su obranile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Zapažen doprinos u obrani ove hrvatske enklave između ostalih imale su i postrojbe Hrvatske vojske.

Samo manji dio pripadnika 131. brigade HV-a, te dragovoljaca 3/3/131., iskazao je odlučnost i besprijekomost u izvršavanju svih bojnih zadaća od travnja do studenog 1992. godine na bojišnicama istočne Posavine. Najznačajniji doprinos Republike Hrvatske, pa u tom segmentu tadašnje Općine Županja, iskazan je u zbrinjavanju velikog broja izbjeglica iz Bosanske Posavine.
Ovaj dio povijesti nezaobilazan je u zaštiti hrvatskog entiteta, te zaslužuje adekvatnu valorizaciju i sadržajniju znanstvenu obradu.

Poslije druge polovine studenog 1992., i nadalje, postrojbe 131. brigade nisu imale bojnih djelovanja. Aktivnosti su bile usmjerene na vojno-stručnu obuku i adekvatnu popunu gardijskih brigada sve do oslobađajućih akcija ..Bljesak i „Oluja . Značajan broj Babogredaca završio je postrojbama djelatnog sastava HV-a. Poslije 30. lipnja 1996. godine pristupa se demobiliziranju pričuvnih postrojbi i profesionalnom ustroju HV-a.

Postupak mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja nije uključivao aktivno sudjelovanje HV-a tako da su mnoge aktivnosti odradile diplomacija, MUP i civilni sektor MORH-a.
Od 1. rujna 1999. teritorij Republike Hrvatske ima svoju držano-pravni puninu, sukladno sljedništvu Ustava iz 1974., te odrednicama Božičnog ustava iz 1990. godine Tijekom Domovinskog rata 58 pripadnika 131. br. HV-a položilo je svoje živote na oltar domovine. Materijalna i druga stradanja, kao i brojne ratne traume i kalvarije žitelja dugo će biti inspiracija ovog dijela Slavonije u obrani Republike Hrvatske.

izvor: Ivica Iljazović - "Babina Greda kroz povijest"