Sustav obrane bio je uvezan kroz aktivni i pričuvni sastav postrojbi
MUP-a, a formalno se 27. studenog 1990. ukidaju DOJCZ.
Naime, te maglovite jesenje noci jedan od županjskih poduzetmka izvršio
je dovoz kontingenta 900 komada pjesačkog oružja marke M70AB-2 jedne
od inačica automatske puške „kaljišnjikov“, s RAP-om i jednim b k. Iz
označenog kontingenta izvršena je raspodjela MTS-a na mobilizacijskim
lokacijama. Distribuciju su izvršili djelatnici Štaba TO Županja, a upis ratnog
rasporeda i evidentiranje osoba djelatnici Sekretarijata NO Županja.
Prvih pedeset dragovoljaca iz Babine Grede raspoređenih u pričuvni sastav
MUP-a neprijeporno se uključilo u zaštitu suvereniteta RH. U ustrojbenom
smislu to je bio samostalni vod u kojem je svaki pojedinac bio naoružan
automatskom puškom, RAP-om i jednim borbenim kompletom naboja.
Ta
borbena grupacija bila je subordinacijski putem Sekretarijata NO Zupanja
podčinjena, Ratnom predsjedništvu skupštine općine Zupanja odnosno
Kriznom stožeru, te će kasnije postati okosnica stvaranja 3. babogredske
satnije u sklopu 3. bojne 131. brigade Hrvatske vojske.
Osim navedenog,
pri Kriznom stozeru Mjesne zajednice Babina Greda postojala je i manja
grupa osoba naoružanih lovačkim i priručnim vatrenim naoružanjem, s ciljem
osiguranja i zaštite šireg teritorija same Mjesne zajednice.
Najveci broj navedenih domoljuba uvršten je u 131. brigadu HV.
Sama 3/3/131. brigade Hrvatske vojske popunjena je isključivo žiteljima
Babine Grede, primjerenim ratnicima koji su od početka do kraja Domovinskog
rata izvršavali bojne zadaće u zoni odgovornosti navedene postrojbe.
Valja
istaći doprinos Babogredaca angažiranih i u drugim postrojbama te brigade kao
što su topničke postrojbe, ali i postrojbe vojne i specijalne policije, pričuvnog i
djelatnog sastava MUP-a.
Neprijeporan je doprinos domovinske, ali i iseljene Hrvatske, gdje su
mnogi domoljubi podrijetlom iz Babine Grede skromno logistički pripomogli
u nametnutom ratu. Dakako, nismo svi bili sposobni za nošenje puške, ali treba
adekvatno valorizirati doprinos i ostalih struktura društva kao što su djelatnici
zdravstva, elektroprivrede, vatrogasci i drugi. Imajući u vidu učestalost
granatiranja užeg područja Babine Grede, svakako ne treba zaboraviti i doprinos
djelatnika OŠ „Mijat Stojanović" koji su tijekom rata 1991.-1996. provodili
školsku nastavu na improviziranim mjestima.
Ti lokaliteti uglavnom nisu imali
ni adekvatna skloništa za zaštitu ljudi, ali uz veliki rizik nastavnika i školske
djece život je normalno funkcionirao.
Moram napomenuti kako su u to ratno vrijeme ponovno oživjeli šokački
stanovi.
Malobrojni žitelji Babine Grede iz sigurnosnih razloga nisu ostali u samom naselju. Mnogobrojni stanovnici s putovnicom u džepu napustili su
svoja vjekovna ognjišta, boraveći u sigurnosti svekolike dobrodošlice zemalja
Europske Unije, te sa zebnjom u srcu slušali su vijesti iz Republike Hrvatske.
Sredinom travnja 1992. otpočinju borbena djelovanja u susjednoj Bosni i
Hercegovini, što je bitno utjecalo na sigurnost žitelja Županjske Posavine, tako da
su mnoga naselja koja su se naslanjala na lijevu obalu rijeke Save od Račinovaca,
Gunje. Rajeva Sela, Posavskih Podgajaca, Bošnjaka, Županje, Stitara i Babine
Grede, bila izložena dugotrajnom granatiranju iz prekosavskih agresorskih
uporišta.
U tim iznenadnim granatiranjima oštećene su mnoge ustanove i sakralni
objekti.
Novonastala situacija utjecala je i na restrukturiranje bojnog postroja
manjeg dijela postrojbi 131. brigade HV-a. Temeljem tih događanja bojni postroj
dijela postrojbi 131. brigade HV-a bio je usmjeren na zaštitu državne granice
Republike Hrvatske - Bosne i Hercegovine, ali i na zaštitu hrvatskog korpusa
s desne obale r. Save.
Operativna grupa istočna Posavina ustrojena je na širem
rajonu Derventa-Odžak-Samac, te hrvatskih naselja na desnoj obali r. Save od
Grebnica-Domaljevac i uskog pojasa oko Orašja.
Okosnicu obrane istočne Posavine činile su postrojbe HVO-a. Taj prostor
pod nazivom „Oraški džep“ koji se cijelom južnom dužinom naslanjao na
„koridor", uspješno su obranile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Zapažen
doprinos u obrani ove hrvatske enklave između ostalih imale su i postrojbe
Hrvatske vojske.
Samo manji dio pripadnika 131. brigade HV-a, te dragovoljaca
3/3/131., iskazao je odlučnost i besprijekomost u izvršavanju svih bojnih
zadaća od travnja do studenog 1992. godine na bojišnicama istočne Posavine.
Najznačajniji doprinos Republike Hrvatske, pa u tom segmentu tadašnje
Općine Županja, iskazan je u zbrinjavanju velikog broja izbjeglica iz Bosanske
Posavine.
Ovaj dio povijesti nezaobilazan je u zaštiti hrvatskog entiteta, te
zaslužuje adekvatnu valorizaciju i sadržajniju znanstvenu obradu.
Poslije druge polovine studenog 1992., i nadalje, postrojbe 131. brigade nisu imale bojnih djelovanja. Aktivnosti su bile usmjerene na vojno-stručnu obuku i adekvatnu popunu gardijskih brigada sve do oslobađajućih akcija ..Bljesak i „Oluja . Značajan broj Babogredaca završio je postrojbama djelatnog sastava HV-a. Poslije 30. lipnja 1996. godine pristupa se demobiliziranju pričuvnih postrojbi i profesionalnom ustroju HV-a.
Postupak mirne reintegracije Hrvatskog
Podunavlja nije uključivao aktivno sudjelovanje HV-a tako da su mnoge
aktivnosti odradile diplomacija, MUP i civilni sektor MORH-a.
Od 1. rujna
1999. teritorij Republike Hrvatske ima svoju držano-pravni puninu, sukladno
sljedništvu Ustava iz 1974., te odrednicama Božičnog ustava iz 1990. godine
Tijekom Domovinskog rata 58 pripadnika 131. br. HV-a položilo je svoje
živote na oltar domovine. Materijalna i druga stradanja, kao i brojne ratne
traume i kalvarije žitelja dugo će biti inspiracija ovog dijela Slavonije u obrani
Republike Hrvatske.
izvor: Ivica Iljazović - "Babina Greda kroz povijest"