Nasip

Lovra (lukića) i đevojke (marinove)

Beograd 1937., šokice Franca čepretića i Franca čikića

Kneževića snaše (iz donje male)

Historija gradnje nasipa u svijetu vrlo je stara. Na ovom području vezana je tek s pojavom sređenih prilika nakon preustrojstva slavonske Vojne granice. Naime, težilo se što većem priraštaju stanovništva tj. vojništvu, pa se morao osigurati biološki i gospodarski opstanak i napredak.

Prvi nasip počeli su graditi u ovim krajevima već 1764. godine. Nasip je podizan, prelaman i popravljan besplatnim radom tj. rabotom graničara i graničarki. Visok vodostaj rijeke Save bio je 1770., 1775. i 1785. no nasip je odolio, jer su graničari vršili povišenje svake godine. Uslijed prejake erozije naročito na zavojima, pojedini dijelovi nasipa našli su se u toku vremena pored same obale, pa su i odnošeni. Zbog toga podizani su novi dijelovi nešto dalje. U 19. st. graničari stalno vrše navedene poslove, jer je bilo slučajeva da je Sava negdje nasip i provalila.

U Babinoj Gredi podizali su novi dio nasipa od 1820.-1822., između čardaka Struge i Brista. Dužina novog nasipa bila je 2 km. Radovi su počeli u svibnju. Oruđa za rad bila su: štihača (ašov), motika, tezgera, maljica ili tucalica. Ovaj puta kompanija naglašava da tucalice budu jake. Kuhalo se i spavalo na licu mjesta. Kompanija naređuje da se donesu još dvoja kola drva za kuhanje. Graničari, koji su radili u srpnju, pohvaljeni su, jer su bili gotovi pet dana ranije, da bi mogli još obaviti žetvu i pokositi travu. U kolovozu se pojačava broj rabotara od 100 na 200, te mjesto pet, radove nadgleda deset podoficira. Ovo se sve čini da bi nasip bio dovršen do jesenjih kiša. Kompanija opominje, da se nitko nije usudio poslati na podizanje nasipa stare žene i nejaku djecu, a i to se događalo. Naime, poljski radovi su trebali mnogo poslenika, pa graničari nisu znali gdje bi prije. Naročito se naglašava, da u rujnu nadolazi jesen, svaki dan je hladniji te može nastupiti i loše vrijeme. Da se nasip još za lijepog vremena "i bez velikog truda i muke" može svršiti, pojačava se rad do najvećeg stupnja, pa i na nagovore i želje graničara. Zbog toga mora se sva radna snaga uzeti iz svih kuća za rad na nasipu. Izuzimaju se oni, koji su neposredno potrebni na oranju, sijanju, kod marve ili za druge velike potrebe. Zbog toga su određena na nasip iz svake kuće po 2, 3 ili 4 poslenika. Bilo je i određeno iz svake kuće na taj rad polovinu muških, te polovinu ženskih članova. Pojedino lice je moralo svaki dan iskopati i na nasip iznijeti jedan hvat zemlje. Ova pojačana mjera, do najvišeg stupnja, opravdava se time, što se veli, da kod ovog lijepog vremena može jedan čovjek više i bolje uraditi, nego šest ljudi kod lošeg vremena.

Poslije podizanja nasipa između Struge i Brista, kompanija najavljuje 1822.-1823. da je nasip kod Dubočice tako slab da ne smije dočekati visok vodostaj. Tako se koncem listopada određuju graničari na daljnje radove. Treba da ponesu maljice i tezgere, a to znači da će se zemlja nasipati i nabijati. Sastav radnih jedinica činio je kućni starješina sa svojim odraslim muškim i ženskim članovima. Sastav radnih grupa činili su podoficiri u okviru svojih kapralija.

Savski nasip je do danas imao nekoliko nadogradnji i mjestimično, prostornih premještaja. Zahvaljujući toj građevini, selo preko 100 g. ne pamti savske poplave.