M.A.Reljković

XIII
OD GAZDALUKA

Jošte moja, Slavonce, odluka
govoriti jest od gazdaluka,
da ti kažem kako vi činite,
što od kuće i drugog scinite.
Najpri: tebi kuća ne valjade,
to vas svaki i od sebe znade;
jer iznutra niti baš izvana,
nije ona ničim umazana, neg izvana
kroz brvna se vidi
kako starac u zapećku sidi;
pak se ni ond' ne more ugridi
jer pendžeri nisu zatvoriti,
neg onako stoje odjazeni
čile zime i cile jeseni.
Pustu šumu zalud pokvariste
i na vatru kod kuće složiste.
Što u zimi ti drva navoziš,
polovicu da u hvati složiš,
mogao bi za novce prodati
i srčali-pendžere kupiti,
pak bi bolje kroz srču vidio
i u sobi u toplu sidio,
a ne bi se toliko mučio,
neg bi laglje drvaca skučio.
Drugo: nejmaš u sobi stolice
ni u kući čestite police,
nit je gdigcd viditi ormara,
gdi se krušac i drugo zatvara.
Neg po turski na zemlju sjedite
Pak onako na zemlji jedete
i toliko kruha izrižete,
pak ni polak vi ne pojidete,
već vam više zaludu otide
nego što se svaki dan pojide.
Treće: svinje tolike imate,
od kih hasne tolike nejmate,
jer vam polje širom porovaju,
marve pašu tako iskopaju
da ne ima gdi krava zagristi
nit se trave do sita najisti;
a u zimi pojidu vam žito,
pak kad bude i nastane lito,
i kad valja da se ispredaju,
onda one širom pocrkaju.
Što će mlogo gdi ne ima žira
i gdi čovek svoju hranu dira?
Što je fajda što svinje namiče
kada hranu iz žitnice smiče?
Drugoj marvi ti naspravljaš sina,
nemoj sumnjit, to je sve istina,
ali svinjam, koje sina neće,
mora čovikda kukuruz meće,
pak on kući u tomu ogazi
i do hrane druge ne dogazi,
neg za hranu opet novce dade,
a ne može da svinje prodade.
Drži svinja samo pored smoka,
a poviše od drugoga stoka
od kog veću znaš da fajdu primaš
i oko šta manju trudbu imaš
jerbo svagdi ne pristaje svašto,
gdi nij' mašta ni prilike na što.
A ond krava što ću govoriti,
s tobom ovdi zaludu zboriti
kad ti držiš sedam, osam krava,
to je, momče, sve istina prava;
al' u zimi da tribuješ lika,
ne bi našao ti u kući mlika.
Kako hoćeš da ti mlika dade,
kad ju nitko timarit ne znade,
neg joj metneš sina u šljiviku,
(ja ću tebi sad kazat priliku)
pak i ono preko srca ždere
jer po leđih snig i kiša dere.
Ako hoćeš ti krave držati
i još od njih ku hasnu imati,
svezi ti nju na uže u štali
pak joj podaj posija i soli,
musti ćeš ju baš i prez teleta,
ako toga i nije adeta.
Od četvrte govoriću stvari
koja mlogog domaćina kvari.
To je, druže, što kazani peku,
pak s njih mlogi baš ništa ne siteku;
jer on hranu u polju ostavi,
a kod kuće koitao nastavi,
pak mu hrana gine i izmiče,
a on često pod kazan potiče,
samo da se puste nje nažvoka,
ja se čudim da mu nije žoka!
Al' mu nije baš sasvim ni slatka,
jer u selu znade baba svaka
gdi je kazan, jer ih stoji vika,
zato ima dosta pomoćnika:
tkogod projde, svatko mu pomaže,
koji kapak, koji civ zamaže,
a sve gleda ima li bašice,
on bi hrgom kad nejma čašice.




 

KOMPANIJA KAPETANA RELJKOVIĆA
dr. Josip Matasović

Kad je Reljković 1782.god. došao u Babinu Gredu, u zadnju svoju kompaniju, jer je tu 1786.godine završio svoju aktivnu vojničku službu, on je za sobom imao već svu svoju oficirsku i literatorsku karijeru. Kao oficir Vojne Granice rijetko obrazovan, a velike prakse i u političkoj administraciji, možda baš zato, što je bio i ''domorodac'', nije mogao uza sve to u časti dalje dotjerati od kapetanskog čina; suviše, kao starcu, pred smrt mu je Kaiser Franz 1797. god. odbio molbu za majorski titul honoris causa. A ipak je on bio ne samo puki zaslužni i vrijedni oficir nego i uspiješan skribent, kako je književnomu njegovu talentu bio diktiran zbog svog političkoga centralizma prosvjetaški terezijanski i josefinski literarni program, štono ga je Reljković zdušno bio ostvario u svom individualnom području.

Imao je za predpostavljene, sa mnogo činova više, ljude kulturom sebi neravne, a za drugove od tih viših kud i kamo slabije. Pa svjednako je morao izdržavati kao najobičnija olina na položajima, koje su izvrsno zadovoljavali i ti i takovi prosječni kasarnski tipovi. Dašto, vrednote njegove kao književnika od cijene su u vezi samo s milieuom u kojem se razrađivao kao slavonski jedan Kačić, komu su versifikatorsku snagu svakog našeg rasnog čovjeka ratni pohodi ''u Europu'' naveli na primjenu plemenitih naprednjačkih tendencija kulture XVIII. stoljeća.
Izvršivši, dakle, takav svoj pensum kulturi, tako reći ,,privatno'' nuz redovnu službu i tolike seobe po gradiščanskoj i brodskoj pukovniji, završavao je 1782.-1786. ulogu vojno- administrativnog oficira u mjestu, o kom kolaju značajne smješice građom svojom baš iz doba Reljkovićeva života.
Službovanje kapetanovo, zanimljivo kao tip u pogonu graničarske jedne kompanije kao teritorijalne jedinice sa odrazima cijelog vojnog sustava, razabire se u skupu i iz jedne tzv. protokole, koja je danas sačuvana u Medvedovićevoj zbirci u Vinkovcima.

U tom protokolu nalaze se podaci značajni i za kulturne prilike puka u Vojnoj Granici, a iskaču i po gdje koje folklorne osobine. Dabogme, da je takav oblasni zapisnik pun gotovo samo negativnih strana društvenog života. Ali ogledanje ovakova tipa jedne graničarske teritorijalne jedinice daje uvid i u život samog Reljkovića zabavljena kapetanskom službom.

Babina Greda brojala je koncem 1782. godine u svemu 185 kuća (tj. numera) i 2.425 žitelja. Iskaz pređašnje godine nabrajaše 475 bračnih parova, 36 udovica i 76 udovaca, (dok su područne dvije štacije brojale; Gundinci 243 parova,15 udovica i 48 udovaca, a Štitar ; 154 parova, 12 udovica i 26 udovaca). Kompanija imađaše tri četiri ,,stranca'' (Češke,Camerale, Possessio Diacovar, Croatia). Bio je i jedan trgovac Simo Mišković, a Lovri Čiviću (kbr.34.) bilo je dopušteno od 1777.godine da i kao Granitz-Knab bez uštrba za ustrojstvo i korist Granice studira latinske škole u Zagrebu. Sedam do osam kompanijskih super numeriranih graničara moralo je ići u Češku u ciglane (2 pođoše dobrovoljno). A šesnajstogodišnji Marijan Babić No. 68 Charge: Waffenfahiger Nachwuchs, 5 stopa i 5 coli visok, znajući njemački i ,,slavonski'' jezik bijaše preodređen da služi u jednoj njemačkoj pukovniji, da tako izuči Dienst-Recht i onda valjda postane časnik iz zadruge, koja je imala 14 i pol jutra zemlje i potrebnu marvu, pa dosta muških glava, te je Marijan mogao otići. Kapetan i Fahnrich stanovali su u Babinoj Gredi. U štaciji Gundincima bijaše Oberlieutenant, u Štitaru Lieutenant. Svaki je imao službeni kvatir. Oblt. Vojvodić i Fahnrich Jerković pred dolazak Reljkovićev iskazuju da imaju po 1 Uniform Rock, Uber Rock, prsluk, po par njemačkih i par ugarskih hlača, Portirten Hut nebst Quasten und Masche, Ordinari Hut nebst Quasten und Maschen, Halsbindel, par čizama, Portdepee, gutes Spanisches Rohr nebst dem Band, Paar Hirschhundene Handschuh, sablje i zapone. To je onakova odjeća u kojoj je prikazan i kapetan Reljković na portretu. Svaki je imao 2 - 3 konja i par krava.

(izvor: http://sokacgranicar.bloger.hr/)