Župa

Stara Babina Greda podpadala je pod župu Šamac.

Sa seljavanjem dolazi do povećanja sela, pa i do gradnje nove crkve. U vezi nove lokacije Babina Greda je bila udaljena od Šamca 8 km. Zemljište između tih sela bilo je puno vodotoka, a i blizina Save i poljski putovi stvarali su velike teškoće u prometu. Ovo je bila velika otežavajuća okolnost u dodiru župnika iz Šamca i župljana u Babinoj Gredi.

Prvi župnik (1785.-1791.) je bio Ivan Lipjanić. Navodno je već ranije prebjegao iz Lukačevog Šamca gdje su ga zvali Ivan Lopužić (?).
- 1791 - 1807 - Ivan Pervis
- 1819 - 1851 - Bartol Milošević
- 1852 - 1863 - dr.Pavo Obrovac
- 1863 - 1875 - Petar Domaćinović
- 1876 - 1890 - Đuro Gamperl
- 1890 - 1913 - Mijat Senc
- 1914 - 1935 - Josip Šimunović
- 1936 - 1984 - Josip Blažeković
- 1985 - 1990 - Alojzije Asić
- 1990 - 2000 - Vjenćeslav Hošček
- 2001 - 2007 - Anto Pavlović
- 2007 - - Ivan Tunjić

U vojno-feudalnom društvu suradnja crkve i države bila je velika. Vojna vlast je ubirala novac kao dio lukna za crkvu, opominjala, i za slučaj neplaćanja kažnjavala graničare rabotom, gradila crkve, stanove za svećenike, vodila brigu o sječi i dovozu drva svećenicima itd. Iz svega ovoga slijedi da sjedišta župe i kompanije moraju biti u istom mjestu. Prema tome, potrebe puka, vjersko-crkvene i državne nametale su osnivanje župe u Babinoj Gredi. Tako je došlo do osnivanja župe 10. kolovoza 1785. god. Župni stan izgrađen je od hrastovih brvana rabotom graničara.

Po nalogu zagrebačkog biskupa Franje Thauszvja došao je početkom siječnja godine 1758. u Slavoniju zagrebački kanonik Ivan Krstitelj Paxy, da kao biskupov vikar obavi kanonsku vizitaciju. Pakxy je 4. siječnja 1758. pohodio Babinu Gredu, gdje je pregledao staru kapelu sv. Lovre, koju u svome službenom izvještaju opisuje ovako:
Kapela je tako stara, da s njenih stijena već otpada žbuka. Duga je oko 6 hvati, a široka 2 i po hvata. Nema stropa, ali je krov dobar. Kapela ima dvoja vrata: jedna na pročelju, a druga na strani epistole. Oba se vrata mogu valjano zatvoriti. U kapeli je samo jedan oltar, koji ima drveni stol, a nad njim sliku sv. Lovre. naslikanu na platnu i stavljenu u priprost okvir. Sakristije nema, zato se crkveno posude i ruho čuva u škrinji, koja se dade dobro zatvoriti.
Nikakvih nekretnina ne posjeduje kapela sv. Lovre. No. zato je opskrbljena svima stvarima, što ih svećenik treba za obavljanje službe božje. Poimence ima kapela i pozlaćen kalež s putenom, i misal, i portatile ( t.j. kamen, u kome se nalazi relikvija nekoga sveca), i križ, 2 drvena svijećnjaka, i svilenu još novu kazulu s manipulom, stolom i velom, raznu potrebitu rubeninu. te zastavu od lana crvene boje sa slikom sv. Lovre na Jednoj strani, dok je na drugoj strani slika sv. Antuna.
Mjesto zvonika ima kapela pred glavnim ulazom I na pročelju dva drvena stupa, koji su pokriti drvenim krovom. Sa stupova visi zvono teško oko 40 funti Oko kapele nalazi se valjana ograda. U kapeli se sveta misa služi svake druge nedjelje, izuzev mlade nedjelje i velikih blagdana, kada se misa služi u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Šamcu, pod koju spada i Babinagreda. Na svetkovinu sv. Filipa i Jakova (l. svibnja) izlazi procesija iz kapele sv. Lovre, te obilazi oko cijelog sela. ako je pogodno vrijeme i suhi put. pa ulazi opet u istu kapelu.
Kako nema kapela svojih nekretnina, uzdržaje se milostinjom, koju pobožni ljudi, stavljaju u škrabicu prigodom sv. mise. Račune vodi starješina kapele Blaž Čivić. On je po svome sinu iskazao, da kapela ima 28 forinti i 56 krajcara u tekucem novcu, a 40 krajcara u novcu, koji vise ne vrijede. Osim toga ima kapela 10 oka lana, sto ga davaše pobožne žene. Žitelji Babinegrede rekoše kanoniku, da namjeravaju graditi novu crkvu. Oni bi to već i započeli, da nije godine 1756. započeo velik (t. zv. sedmogodisnji) rat s Pruskom, u kome ratu sudjeluju svi graničari, pa i Babogreci.