- 10 -
lu, bio sam najzadnji učenik u cijeloj školi između 90 i nekoliko
drugova; nijesam se nikako učio, a zašto? Učitelj me svojom pre-
ćeranom strogosti mahom prvih dana tako zaplašio, i što se veli
u tikvu stjerao, zadao mi strah u kosti, da kad sam ga samo
vidio pred sobom, već sam strepio, kano da me trese groznica, i
štogod bi me kad zapitao, na ništa mu nijesam znao, ili valjda
od straha nijesam mogao odgovoriti, te štogod se je moj g. uči-
telj većma rad moje tupe glave i po svom mnijenju rad moje
lijenosti više i žešće ljutio, te me ćuškao, pljuskao, za uši i kosu
potezao, šibao, gurao itd., ja sam sve manje znao i tako me
prozvao glupavcem. On je bio potpuno osvjedočen, da nijesam ni
za šta, najmanje za školu i nauk."
Premda je već treću godinu polazio školu nije pred
učiteljem znao valjano ni čitati, ni računati, a rukopis mu bijaše
gadan i neuredan za čudo i pripovijest, sve same kuke i kvake.
E onda nije čudo, da je zbog toga bio u školi posljednji i da je
sjedio u klupi "Eselsbank". Nego Mijat ipak ne krivi i ne osvađa
baš uvelike toga svoga oštrog učitelja, što nije mogao u školi
dobro napredovati, nego misli, da su mu duševne sile i spo-
sobnosti dulje drijemale i ležale u povojima, nego što je to inače
bilo kod druge djece.
Učitelj Racz umro je 7. ožujka 1829., a Mijat veli u
svojim crticama: "Da je moj prvi učitelj dulje poživio, valjda bi
se stidio, što mi je odricao svaku sposobnost za školu i nauk. Ne
odsuđujte, pa ne ćete biti odsuđeni."
Sjećajući se u starim svojim godinama šiba u školi i
nespretnoga i nevaljaloga načina obučavanja, što je sve uzrokom
bilo, da je bivao polazeći školu kod učitelja Racza sve tuplji i
gluplji veli: "Moram spomenuti, da sam i dan danas nekako sam
svoje ćudi, ako se samnom što ne opravi dobrim i milom, zlim i
silom - nikad ništa! Još je tu staro tvrdoglavstvo, ne može me
barem ništa odvratiti od istine, koju poznam, od načela, koje s
razborom prihvatim, ne letim za svakim vjetrom, a ne znam ni
kabanice okretati za vjetrom, pak sam već češće u životu opuren,
al ni ja nijesam nikomu ostao dužan."
Poslije Racza došao je u Babinu Gredu za učitelja Kopa-
ničanin Vinko Filipović. Bio je oštar kao i učitelj Racz, ali je
bio vještiji, pomnjiviji i istrajniji u svome zvanju. Kod njega se
Mijat naučio čitati, pisati i računati. Obzirno postupanje njegova
učitelja s njime ohrabrilo ga je, te ugledavši se u primjer dobrih