- 13 -
isprva nije znao, što je to "Grundsatze", šta li "Untenveissung".
"Dalek je i okolišan put samouka, kano put odavle preko Kine u
Ameriku", tako veli Mijat.
Dne 1. siječnja 1831. otvorena je po drugi put škola u
Samcu, ali sada to nije bila njemačka škola kao god. 1765., nego
je bila narodna škola, u kojoj su djeca obučavana svojim materin-
skim jezikom, koji se u ono vrijeme zvao slavonski jezik. Prvi
učitelj te škole bio je šamački kramar Ilija Uzjak. Nego on nije
dugo učiteljevao, pa je sad trebalo naći drugoga meštra. Na pre-
poruku učitelja Filipovića izabrala je šamačka općina njegova škol-
skoga pomoćnika Mijata Stojanovića za svoga narodnog učitelja
"Nationallehrer". Dali su mu u gotovu 30 for. srebra na godinu,
32 mjerova kukuruza u klipovima i četiri hvata drva za ogrjev.
Poslije su mu povisili plaću na 60 for. u srebru na godinu i dali
su mu drva kao i prije.
Mijat je počeo raditi u školi 17. veljače 1832. U školi je
imao učenika i učenica svega skupa 28. Veli, da je rado učite-
ljovao i učio djecu, ali sam nije znao do čitati, pisati i računati.
Sve je to bila kukavština, veća dobra volja nego sposobnost. Uče-
ći djecu i sam je sebe svaki dan učio, a to je jako unapređivalo
njegovu daljnju obrazovanost. Dan i noć je čitao svaku knjigu,
koja bi mu došla u ruku. To su bile hrvatske, slavonske, srpske i
njemačke knjige bez ikakva izbora. Sad je čitao "Methodenbuch",
sad njemački roman "Der Junge Sargines", sad Relkovićev "Sa-
tir", sad Brlićevu "Krstovku", sad Kačićev "Ugodni razgovor" (to
mu je bila prva hrvatska slovnica), sad Kanižlićev "Molitvenik",
sad "Basne" Dositeja Obradovića, sad "Berliner Sekretar" itd. Sto
nije razumio, pitao je gospodina kapetana, mjesnoga trgovca, umi-
rovljene časnike i latove itd. držeći se valjda pri tome rečenice:
"Tko pita, ne zalazi". Teško je u ono doba bilo doći do zgodnih
i poučnih knjiga, jer ih je bilo vrlo malo.
Kao šamački učitelj počeo je već god. 1833. skupljati na-
rodno blago: poslovice narodne, fraze i riječi, skaske i priče, za-
gonetke, narodne pripovijetke i pjesme, popisivao je narodne obi-
čaje i crtice iz života naroda. Mnogo je toga narodnoga blaga
dao štampati za života svoga a dosta toga ostalo je u rukopisima
i čeka na zgodno vrijeme, da se odštampa u korist hrvatskoga
naroda. Bog dragi zna, hoće li, i kad će doći to vrijeme! Evo
krasna primjera za mlade učitelje, kako lijepo mogu zanimljivim i
ugodnim radom ispuniti nekoje časove svoga odmora i kako mo-
gu naći priznanje i dobar glas kod svoga naroda.
U Samcu naučio se poznavati gospodska jela i pića: kavu,