- 18 -
dobru glasu u brodskoj pukovniji, od kojega je Mijat mogao
dosta naučiti. U Otoku je ostao do konca mjeseca travnja 1839.,
a onda opet bude premješten u Kopanicu, gdje je ostao u službi
uz izvrsnoga učitelja brodske pukovnije spomenutoga Josipa Fili-
povića od mjeseca svibnja 1839. do travnja 1844.
Dok je služio u V. Kopanici, stekao je dosta dobrih pri-
jatelja, a među tima bijaše i gimnazijalac Ivan Filipović, o koje-
mu je Mijat napisao ove riječi: "U Kopanici sprijateljio sam se
sa gimnazijalnim onda učenikom, a sad učiteljem i piscem našim
u Zagrebu g. Ivanom Filipovićem. I sad traje naše pobratimstvo i
vjerno prijateljstvo. Ivan je moj pobratim plemenita duša, iskren
rodoljub i domorodac, plemenito srdce, bistra glava, pun značaja,
prijatelj svega, što je lijepo, plemenito, uzvišeno, opće polezno;
zauzet vatrenom svom dušom za rod i dom, za narod i domo-
vinu, rađen je i valjan poslenik na školskom pedagogičkom i
književnom polju."
Rijetki su ljudi na svijetu, koji osim prijatelja ne bi imali
i neprijatelja. Tako je to bilo i u Mijatovu životu. U Kopanici je
imao neprilika od strane trojice svojih starješina, od kojih mu se
jedan grozio "Conduit-Listom", a u takvu spisku moglo se štošta
napisati, što čovjeku, kojemu je čista savjest, da svoje dužnosti
ozbiljno shvaća i zdušno vrši, ne prija i ne potiče na daljnji
istrajan rad, nego ubija u njemu svaku volju i želju za radom.
Godine 1836. umro je njegov otac od kolere pa usprkos
tome, što mu je otac na smrtnoj postelji usmenom oporukom
ostavio nešto od svoga imutka, nijesu mu htjeli ukućani ništa da-
ti. On se nije s njima za to parbio, nego je samo rekao, da oni
poradi toga nijesu stekli bijele pčele, a on opet nije morao poći
u prosjake. Vidi se, da je bio dobra duša.
U Kopanici se upoznao s gospođicom Anom Perčeviće-
vom, kćerkom natporučnika od uprave Perčevića, koja je uza svo-
ju majku udovicu živjela u svojoj kući. U ono doba bilo je teško
s ženidbom c. kr. pomoćnika, jer su više oblasti s važnih razloga
bile protiv ženidbe. Samo u onomu slučaju, gdje su se roditelji
djevojke pismeno obvezali, da će izdašno pomagati kćerku i zeta,
moglo se dobiti dopuštenje za ženidbu. Tako je Mijat poslije du-
goga moljakanja, kako on veli, dobio dopuštenje, da može stupiti
u brak s tom gospođicom, pa se tek 18. kolovoza 1838. vjenča s
njome u V. Kopanici, a služio je u to vrijeme u Otoku kao
školski pomoćnik. Supruga mu je rodila u Kopanici tri sina: Iva-
na, Mijata i Jurja pa kćerku Mariju. Prva dva sina umriješe kao