- 19 -
nejaka dječica, Jurja je othranio, školovao i na noge postavio, bio
je doktor Ijekarstva kod vojništva, a kćerku Mariju udao je za
državnoga učitelja Filipa Gjoića. U ime plaće dobivao je kao
školski pomoćnik pet for; a u ime stanarine forintu srebra, dakle
šest forinti srebra na mjesec, a za ogrjev tri hvata drva na go-
dinu besplatno. Premda je vidio, da nije dobro ženiti se, dok
čovjek ne može svojom plaćom i zaslugom izdržavati obitelj, ipak
se tješio, jer mu je ljuba bila krotka, blagoćudna, dobra i nježna
majka, skrbna domaćica, skromna i valjana žena. "Tko zna", veli
on, "kojom i kakvom purinom bio bi glede vladanja udario, da
se nijesam rano oženio uz žestoku ćud i vatrenu mečtu. Nu ože-
njen postao sam kućevnim, mirnim, radenim, urednim, razbori-
tijim, obzirnijim, skupljenim, brižljivim za obitelj i dom i za na-
predak i buduću sreću svoju i milih svojih. Kao otac obitelji do-
bio sam lijepu priliku djelovati, razviti duševne i tjelesne svoje
sile čestitim i plemenitim načinom. Poslom i naukom, razmi-
šljanjem, mozganjem dovijajući se ovom i onom, misleći, sudeći,
razmatrajući, izoštrio sam si razum, oplemenio srce, naobrazio
volju i ćućenje kao praktičan učitelj, a ko domaćin otac, kao pri-
jatelj, srodnik i rodoljub."
Kao školski pomoćnik pripravljao se za ispit za krajiško
trivijalne učitelje i položio ga je s veoma dobrim uspjehom. Na
osnovi toga ispita postao je poslije njemački učitelj i učitelj glav-
ne škole.
U Brodu je Mijat ostao od 15. studenoga 1837. do konca
travnja 1838. Tu je počeo poznavati građanski život s dobrih nje-
govih i zlih strana; tu je svaki dan općio s gospodom, polazio je
gospodske sastanke i društva gospodska, a to mu je poslije bilo
od hasne. U Brodu se upoznao sa slavonskim piscem i slovni-
čarom Ignjatom Vjekoslavom Brlićem (* 1795.-1855.) bivšim škol-
skim nadzirateljem, trgovcem i građaninom. Mnogo se okoristio
lijepom i bogatom knjižnicom toga rodoljuba. U Brodu je već či-
tao znanstvene knjige, a osobito one, koje su se ticale prirodnih
znanosti, zemljopisa i opće povijesti.
Kad je došao u Otok, nastani se kod krajišnika i starje-
šine seoskoga, a jeo je kod nekoga klobučara i plaćao je za jelo
4 for. u srebru na mjesec. U tome mjestu imao je neprilika s
dva časnika, od kojih je jedan bio barun i mislio je, da s ba-
runom počinje čovjek. Jednom ga je taj oholi barun nagrdio i
otjerao ispred sebe ne dopustivši mu, da se potuži na nepravdu.
On je odmah otišao u Vinkovce k pukovniku i dobio je svoje