- 20 -

pravo. Uvijek se opirao krivomu načelu: "Starješina je propis (der
Vorgesetzte ist das Reglement)", nego se držao načela: "Zakon je
propis (das Gesetz ist das Reglement) i za starije i za mene".^

Da mogne postati njemačkim općinskim učiteljem ili učite-
ljem u trivijalnim i glavnim školama, pripravljao se za ispit, bez
kojega se nijesu mogla polučiti takva mjesta, i položio ga je s
dobrim uspjehom god. 1839. Kao samouk dosta se namučio, dok
je to postigao.

Kad je god. 1844. postao učiteljem glavne škole u Novoj
Gradiški županjski učitelj Mijat Riesel, onda je viša oblast pozna-
vajući dotle sposobnost i vrsnost školskoga pomoćnika Stojanovića
naredila bila, da on ide u Županju i da u tome mjestu vrši
službu njemačkoga općinskog učitelja i orguljaša s godišnjim beri-
vima u iznosu od 216 for. srebra imajući uz to 6 hvati drva za
ogrjev, onda stan i vrt. To je bio velik napredak za Mijata u
materijalnom pogledu.

God. 1844. isprazni se mjesto učitelja njemačke općinske
škole u Babinoj Gredi. Njegovi seljani izaberu njega za učitelja i
orguljaša. Pred Miholje preseli se on iz Županje u Babinu Gre-
du, a c. kr. glavno zapovjedništvo u Petrovaradinu potvrdilo je
njegov ugovor s općinom 12. prosinca 1844.

Radi svojih predšasnika imao je Mijat na početku svoje
službe u Babinoj Gredi dosta neugodnosti. Svatko živ dobro je
pazio, kako će on vršiti svoju službu u školi i u crkvi, kako će
postupati sa školskom djecom, kako će se vladati prema starijima,
prema svijetu, s kim će se družiti, koja će mjesta i koje će kuće
polaziti. Osobito ga je neprijazno dočekao župnik Bartol Smiloše-
vić, koji je dobro poznavao pređašnje učitelje i požalio, što je
općina bila dotle nesrećna i što se pri svakom izboru novoga uči-
telja prevarila. Župnik mu je u oči rekao, da ne vjeruje nikakvoj
riječi, nikakvu obećanju, ni uvjeravanju ni svjedodžbama, nego tra-
ži djela. Rekao mu je: "Učitelj treba da mi cijelim svojim živo-
tom pokaže i zasvjedoči, da je valjan, čestit i vrijedan svoga uzvi-
šenoga zvanja."

Sad se Mijat uvjerio, koliko škode svomu staležu i ugledu
svojih drugova oni ljudi, oni učitelji, koji se ne trse, da svojim
vladanjem pokažu narodu, da su doista zavrijedili, da se ponose
dičnim imenom učitelj. On je kratko vrijeme svojim radom i
vladanjem u školi i izvan škole uvjerio svoje seljane, svoga žup-
nika i svoje prve poglavare u mjestu kod kumpanije, da ne pri-
pada u kolo onih učitelja, koji su za svašta, a samo nijesu za

dalje>>>