- 21 -

učitelje i odgojitelje mladeži, jer nemaju za učiteljsko zvanje ni
prave volje ni ljubavi, a bez tih svojstava nema pravih učitelja.

Župnik je na njega oštro pazio i pratio je njegov rad, pa
kad se uvjerio u njegovu značaju i kad ga je potpuno izmjerio,
prigrlio ga je i bio mu je učitelj, prijatelj, pokrovitelj, zaštitnik i
dobrotvor. Rekao mu je: "Vidim u Vama nesamo pomnjiva uči-
telja i odgojitelja mladeži, nego i čovjeka, koji bi mogao danas
sutra i našoj pučkoj knjizi mnogo koristiti. Ostanite, dragi moj
prijatelju, svagda kod ovih načela u cijelom životu svojem, što ih
sad gojite u svojim rodoljubnim grudima, ne odstupajte ni za dla-
ku nikad sa staze vrline i valjanoga vladanja, kojim hodite, pa
vjerujte meni, ne ćete se nigda pokajati, a uvjeren sam, da ćete
uz to milom rodu našem puno koristiti."

Lijepe su ove Mijatove riječi: "Dao Bog svakomu grad-
skom i seoskom učitelju onakva župnika, prijatelja, savjetnika i
dobrotvora, pak će između župnika i učitelja, između crkve i uči-
onice svagda vladati sloga, sklad i mir, i Božji će blagoslov po-
kazivati se u obćini, gdje crkva učionicu, učionica crkvu svojski
podpomažu postižuć jednu veliku svrhu, opću izobraženost cijeloga
naroda. Ta znademo, da je velika svrha crkve, da učini iz udah
svojih ljude krjepostne i srećne, blažene do vieka, a zar je druga
svrha učionice, nego ta ista?"

U Babinoj Gredi obučavao je gluhonijemoga učenika Ža-
veriju Kneževića po udžbi: "Versinnlichte Denk-und Sprach-lehre
mit Anwendung auf die Religions-und Sittenlehre und auf das
Leben", što je bijaše^ napisao profesor bečkoga zavoda za glu-
honijeme Franje H. Čech. Veli, da se mnogo namučio, dok je
dječaka ukrotio i oči mu razumom malo otvorio.

Dok je bio u Babinoj Gredi, vodio je svakdašnji dnevnik
o svemu, što je mislio, želio i radio. Svaki je dan učio sam pri-
rodoslovlje, zemljopis, opću povjesnicu i našu i njemačku slovnicu.
Cesto je do neko doba noći sjedio nad knjigom ili nad krajo-
brazom (mapom). Veli: "Težak je posao biti sam sebi učitelj."

Kao što je u svakom mjestu, gdje je služio, imao dobrih
prijatelja, tako je imao i u Babinoj Gredi, sve ih poimence ističe.

Godine 1846. prvi put je putovao u Zagreb, pa je tu
upoznao ove naše rodoljube i narodnjake: Dra. Ljudevita Gaja,
dra. Demetra, Babukića, Antuna Mažuranića, Rakovca,
Užarevića i Stanka Vraza. Poznanstvo tih plemenitih rodoljuba
bijaše mu poslije od velike koristi u poslu književnom. Kao mlad
školnik nije išao u Zagreb, da samo mogne reći, da je bio u

dalje>>>