- 22 -
Zagrebu, nego je išao, da mu to putovanje bude od koristi u
pogledu njegova književnoga rada, pa je zato nastojao, da se
upozna s ljudima, koji su u ono doba bili na glasu sa svoga
rodoljubnoga čuvstva i književnoga rada.
Rodoljubno Mijatovo čuvstvo pokazalo se u pravom svjet-
lu baš za burnih godina 1848. i 1849. da se držao onih ro-
doljuba, koji su pristajali uz bana Jelačića. Kad se bijaše pronio
glas, da nam hoće narinuti tuđi jezik, da nas žele skučiti pod
tuđu vlast i narinuti nam tuđu narodnost, da nam hoće tuđinac
da gospodari, a mi da mu budemo sluge; kad se pročulo, što ra-
de braća Hrvati i ban Jelačić, onda počnu njegovi seljani u Ba-
binu Gredu u velikomu broju dolaziti k njemu, da im čita no-
vine, da čuju, što se radi po svijetu i domovini i da ih pouči,
što treba da i oni čine u tom općem metežu.
God. 1848. bijaše pozvalo pukovnijsko zapovjedništvo brod-
ske pukovnijske općine, da po carskoj želji i naredbi izjave svoje
želje, koje je trebalo podastrijeti samom carskom prijestolju, onda
su njegovi seljani došli k njemu pa su u školskoj dvorani o tome
raspravljali. Skupština se držala 23. i 24. travnja t. g. u kojoj
njegovi seljani zaključiše, da ostaju vjerni svome cesaru, da traže
potpuno sjedinjenje sa braćom Hrvatima i Dalmatincima, da žele
imati vlastito nezavisno i odgovorno popečiteljstvo, ministarstvo, za
trojedinu kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, da ne žele
nikako potpasti pod madžarsko ministarstvo. Zapisnik su potpisala
72 skupštinara, a te njihove želje predane su odboru skupštine,
koja je držana u Vinkovcima 25. travnja 1848.
O tome sastanku u mjestu svoga službovanja, u Babinoj
Gredi, napisao je članak 27. travnja 1848., koji je štampan u
Gajevim "Novinama". Za tu skupštinu prozvaše ga smutljivcem i
buniteljem puka, a jedan mu kapetan poruči, da će ga kao ne-
mirnjaka poslati u "Stockhaus". On se toga nije bojao, nego je
rekao: "Ja sam pripravan za pravdu i istinu isti život položiti".
Svakom je prilikom opominjao, molio i zaklinjao svoje se-
ljane, neka se drže zakonitoga poretka i neka slušaju svoje po-
glavare. Njegova pouka i dobra namjera razglasi se brzo po cije-
lom pukovnijskom području, pa ga zato izabra narod iste pukov-
nije zastupnikom za sabor u Zagrebu. Bilo je to u skupštini u
Vinkovcima dne 27. svibnja 1848. On je dosad prvi učitelj iz biv-
še brodske Krajine, kojega je narod tako odlikovao, jer uistinu
bijaše pravi prijatelj svoga kraja i svoje domovine. O svome bo-