-3-
nesreća u životu. "Ustrpljivost i stalnost u nesreći znamenje je
velikoga duha", veli Mijat u svojim "Upravama".
Na jednom mjestu opet veli: "Majka me je milovala i
nježno gojila sve u strahu, eda li će me othraniti; rječju mi je i
svojim primjerom ulijevala u mlađano srce strah Gospodnji i
pobožnost. Pripovijedala mi je o dragom Bogu, o svetom mome
andelku čuvaru, o mojoj dušici, kojom dišem, vidim, čujem i osje-
ćam, mirišem i kušam; o nebu gore, gdje sunašce, mjesec i zvjez-
dice sjaju i gdje dragi Bog prebiva, kamo ćemo svi doći poslije
smrti, ako budemo poslušni ocu i majci i svakomu starijem, ako
ne psujemo, ne kunemo, ne lažemo i ne činimo nikakvo zlo.
Ako ima štogod u meni straha Gospodnjega i prignuća k dobro-
djetelji, na tom imam zahvaliti skrbi i blagosti majčinoj i strogosti
očevoj; ako sam ikad u mome životu štogod dobra učinio, ili
zabasavši tuđim zločestim društvenim primjerom zaveden na stazu
opasnosti i zloće žacnio se, pokajao i povratio na stazu dobra i
kreposti, to je djelo moje mile majke, koja je položila dobar
temelj u moje mlađano srce. Oca moga slušao sam iz straha,
jerbo sam znao, kako je strog, da će me tući, ako ne poslušam
ili ako pogriješim u čemu god i ne budem mogao sakriti pred
njim svoju pogrješku; ali majci mojoj dragoj poslušan sam bio iz
čiste ljubavi i tako sam se pouzdao u nju, da pred njom nijesam
mogao ništa tajiti. i sakrivati. Oca strogog plašio sam se kao žive
vatre, a majku sam ljubio žarkom ljubavi. Pretjerana strogost i
stega roditeljska kao i učiteljska čine djecu podmuklom i luka-
vom, a treba da je srce dječije uvijek otvoreno roditeljima i uči-
teljima".
Eto nam lijepih riječi Mijatovih nesamo za roditelje, nego
i za učitelje, kao i za odgojitelje mladeži. S velikim ushitom i
dubokim poštovanjem prema roditeljima napisao ih je Mijat u
svojoj 48. godini, davno poslije smrti svoje mile majke i svoga
oštrog oca, a to nam je i danas najbolji dokaz, kako mu je du-
boko u srce bila usađena ljubav prema roditeljima. Srećni su i
blaženi roditelji, čija se djeca svakom prilikom sjećaju roditelja
svojih s poštovanjem. Lijepo on veli u svojim "Upravama":
"Dijete! ne zaboravi trude i bole majke tvoje i poštuj oca tvoga,
jer po njemu život imadeš".
Najljepša krepost čovjekova jest ona, koja ga izdiže nad
sva ostala bića ovoga svijeta, a to je poznavanje Boga kao stvo-
ritelja svega svijeta. Tu mu je krepost usadila u srce njegova mi-
la majka. On se tim dičio od nježne mladosti, pa sve do groba