-4-

svoga.   Svaki   svoj   rad   započeo   je   i   dovršio   je   molitvom   Bogu.
Lijepe su ove riječi iz njegovih "Uprava":

Što god imam i uživam,

Sve od Tebe to dobivam

Mili dobri Stvoritelju,

Svega dobra dahtelju!

Imam dušu neumrlu

U umrlom mome tijelu,

Razum, pamet, prostu volju

Imam srećku mnogo bolju,

Neg' na zemlji sve drugo stvorenje,

Tebi Bože! hvala i poštenje!

Iz Božjih djela učio je Boga poznavati, pa zato veli:
"Svaki cvijetak u livadi viče: Ne zaboravi dragog Boga, čovječe!"

Još i ove su riječi iz njegovih "Uprava" prekrasne, pa bi
trebali nastojati i roditelji i učitelji i svi stariji, da njima opleme-
ne srce dječije:

Dobri Bože, daj da  Te se bojim,
Vazda misleć,  da pred Tobom stojim,

Daj,  da se uvijek plašim sagriještiti,
Tebe dobrog oca uvrijediti,

Neg' daj,  da  Te vazda štujem, ljubim,

Daj,  da  Tvoju ljubav ne izgubim.

U današnje doba, gdje je velika čest mladeži krenula s
pravoga puta, uvelike je potrebno da se takvim riječima popravlja,
što se još, popraviti može i da se od stramputica sačuva ono, što
još korača pravim putem.

U djetinjstvu svome bio je dvaput u velikoj pogibli. U
četvrtoj svojoj godini vozio se s majkom i s bratom na stan
(salaš). Kad su došli do livade (livade su onda bile ogradom za-
tvorene), siđe mati s kola, da vratnice otvori, a kad se vrati i
htjede se popeti na kola, poplaše se konji, brat ispade iz kola, a
on ostane po nesreći na kolima, s kojima su trčali konji po liva-
di. Kola se rasklope, a konji trčahu dalje s prednja dva točka i s
lotrom, na kojoj je on visio, dok se ne zaustaviše u jednom
grmu. Svi su mislili, da je dijete već mrtvo, no Bog dragi ga je
sačuvao od smrti. Svoje spasenje pripisuje on anđelu čuvaru.

U petoj godini svojoj bio je kod oca na stanu. Otac mu
bijaše kupio malu sviralicu, a on jašeći na drvenom konju, na ša-

dalje>>>