-5-
renom štapiću, otide na livadu i stane piskati u sviralicu. Sad
dotrče k njemu njihovi stanarski psi, navale na njega i stanu ga
derati. Na njegovu kriku i viku dotrči otac i odbrani ga od pasa,
inače bi ga psi bili razderali. Posljedica te nesreće bila je ta, da
je 3-4 godine iza toga svaku noć trpio strah od pasa. U snu mu
se činilo, da psi na njega navaljuju, a on bi iza sna skočio i od
straha uzdrhtao kao šiba na vodi. Tek u devetoj godini izgubio
se njegov noćni strah.
Kao dijete othranjen je Mijat prostim jelom, ponajviše
bijelim smokom, kao mlijekom, sirom, sirutkom, vrhnjem, mašću,
pa zeljem, voćem, svinjetinom, ribom i kukuruznim hljebom (pro-
hom, provom, projom). Osim vode pio je samo kadšto šerbet
(kuhanu medenicu), širu ili mošt od jabuka ili krušaka, a samo
svakoga Božića po koju kap vina dao bi mu otac. Kao učenik
dobivao je za doručak komad kruha i po grudicu sira ili parče
suhe svinjetine; za ručak ili objed o podne kako kad: kupusa,
graha, kukuruzne kaše začinjene mlijekom ili tarane začinjene
vrhnjem, popare, cicvare, mandare, krompira, repe, rotkve, luka sa
sirom, ribe, salate s prženom slaninom, kuhana ošapa itd.; za ve-
čeru kruha i voća, jaje, mlijeka i sira.
Dok je bio malen, jeo je s ostalom djecom na malom
dječjem astalku uz peć, a kad je odrastao, kad je bio dječak, jeo
je sa starim ukućanima. Jeli su drvenim žlicama (kašikama), a sa-
mo otac i ostali odrasli ukućani imali su pri objedu pred sobom
drvene tanjire. Prsti su mu bili nož i vilica, a kriška kruha tanjir,
na kojima je štipao prstima meso i sir te jeo.
Odjeća mu je bila sasma prosta. Zimi je imao pletence
opanke i "vunene obojke, modre suknene hlače, kožuščić pršnjak,
kabančicu od debela sukna, surdumicu opšivenu crvenim suknom i
pletenu šubaricu; ljeti je nosio košulju od prosta platna, gaće
vezene ozdo pamučkom modrim ili ukrašene raspletom, prslučić
od modra sukna, vuneni pojas, opanke i platnene obojke i visoki
crni šeširić.
Za života svoje dobre majke spavao je na mekoj postelji
s mekanim uzglavljem, a poslije njezine smrti, (majka mu je
umrla god. 1829.) na samoj slami s tvrdim uzglavljem, a pokrivao
se oporim čebetom ili hrapavom hasurom (gubom) - ponjavom
spredenom i otkanom iz kučina. Često je poželio poslije smrti
svoje dobre majke odgodnju košulju, čiste obojke na nogu, čistu
maramicu na vrat, patio je mnogu patnju, mučio je mnogu muku,
nevoljio mnogu nevolju.