- 33 -
U redovnoj glavnoj skupštini "Hrvat, ped.-književnog zbo-
ra" dne 31. prosinca 1878. izabran je Mijat zborovim predsjedni-
kom za godinu 1879., 1880. i 1881., a ujedno je bio i otpravnik
zborovih knjiga. Veli, da je lijepo ugodno i slatko služiti općem
napretku i dobru društva, koje svojski nastoji širiti strukovnu i
opću obrazovanost među pučkim učiteljstvom i korisne spise među
domaćom mladeži. Eto tako je on uživao u radu ne iz svoje ma-
terijalne koristi, nego radi općega dobra i napretka. Treba ovdje
istaći da u ono vrijeme nijesu funkcionari Zborovi dobivali na-
grade za svoj trud, kao što je danas ne dobiva ni predsjednik
Zbora, i da članci za Zborove časopise nijesu bili nagrađeni.
Od 21. lipnja 1881. do 12. srpnja t. g. putovao je po Ita-
liji i bio je u Rimu. Bilo mu je to posljednje njegovo putovanje.
Veli, da su mu na povratku otekle noge od mnogoga hoda, na-
pora i neizuvanja, pa nekoliko dana nije mogao izlaziti iz kuće,
nego se odmarao. To su mu posljednje riječi u njegovim "Sgoda-
ma i nesgodama". Nije mogao opisati taj put.
Bolestan je bio, kad se vratio s putovanja po Italiji i ho-
dočašća iz Rima. Od dana u dan sve je više slabio, jer mu
želudac nije podnio krepka jela. Umro je 18. rujna u 7 sati u
veče, 20. poslije podne u 5 sati bi njegovo mrtvo tijelo izneseno
iz kuće u Kukovićevoj ulici i u velikoj povorci otpraćeno na vječ-
ni pokoj. U povorci je bilo sveučilišnih profesora sa svojim rek-
torom, srednjoškolskih profesora i ravnatelja, predsjednika Jugosl.
akademije znanosti i umjetnosti i više akademika, više narodnih
zastupnika, školskih nadzornika i savjetnika zemaljske vlade, pred-
sjednik društva sv. Jeronima s više članova itd.
Nadgrobno slovo izrekao je profesor učiteljske škole To-
mislav Ivkanec. Između ostaloga rekao je ove riječi:
"O Mijate! Tko te ne bi ljubio, kad si nam bio tako do-
bar. Tko da za tobom ne tuguje i gorke suze da ne roni, kad si
nam bio svima i u svem pravi uzor, kad si nam svojom ljubavi i
svojim kriepostmi znao sve ogrievati! Ti nam ode, ali ne bez
traga, jer bo će tvoja uspomena ostati vječna u hrvatskom naro-
du. Ti si još za života postavio si sam svojimi djeli u našem srcu
cieloga nam roda najljepši spomenik - živi spomenik zahvalnosti."
Posljednji njegov rad za naš "Napredak" dokončan je u
14. broju g. 1881. Na prvoj strani "Napretka" od 1. listopada
1881., oglašuje taj časopis, miljenče Mijatovo, njegovu smrt. Tu se
veli: "A zakukat je "Napretku" tim žalobnije, što i sam gubi naj-
revnijega svoga suradnika, koji mu kod postanka kumovaše koji
prinašaše unj za svega mu obstanka poput marljive pčelice slađah-