- 34 -
na mu stečena znanja i iskustva. I tako bi i Tebi zviezdo sjajna
na nebištu hrvatskoga pučkoga školstva prerano potamnjeti; ali
ako i Tebe nestade, osta sjaj Tvoga umornoga života, Tvoga ne-
umornoga rada, Tvoje velike ljubavi za Boga i narod i sjati će,
dok bude hrvatskoga naroda, kojemu si živio do zadnjega daha."
Sažalnice za milim pokojnikom primio je Zbor s mnogo
strana. Vrijedno je, da se ovdje istaknu riječi, koje je o Mijatu
izrekao sada pokojni profesor učiteljske škole u Petrinji Pechan
prigodom učiteljske skupštine u Glini dne 27. rujna 1881. Evo tih
riječi iz "Napretka" od g. 1881. str. 494.:
"Nezaboravni Mijat bijaše do smrti svoje čovjek idealan
vanredno revan tako u službi kao i izvan nje, oduševljen za sve,
što je smjerao na probit mladeži i naroda našega. To je on
dokazao i zborom i tvorom. On je svaku zgodu i nezgodu u
svom životu znao upotrijebiti u svrhu svoje naobrazbe, u svrhu
svoga školskoga i književnoga rada. On je bio autodidakt u
najstrožem smislu, što je postigao, to zahvaljuje obćenju s izobra-
ženim ljudmi a najpače samu sebi; on je bio sam svoj vlastiti
odgojitelj i učitelj. Svojim neumornim marom došao je do sve-
obćega ugleda u hrvatskom narodu, kao što su to ovih dana sve
novine priznale. Poviest književnosti i poviest pedagogije uviek će
pohvalno spominjati njegovo ime i dok bude hrvatske književnosti
i hrvatskoga učiteljstva, dotle će i živiti Mijat Stojanović."
U 32. broju "Napretka" g. 1881. nalazi se na prvom listu
pjesma tužaljka, što ju je spjevao Mijatu Stojanoviću posinak mu
Ljuboje Dlustuš.
Posljednja kitica te pjesme glasi:
"Nije tebe smrt nam ugrabila,
Već ti žiješ svima nam u grudi
I učiš nas i svjetuješ tuđi;
A rodu ti spomen bit će mila,
Doklegod će cijeniti si znati
Pregalce Hrvati!"
Iz pjesme tužaljke, što ju je spjevao Ljudevit Varjačić
Mijatu Stojanoviću čujmo ove riječi:
"Oj divni slavče, kad te zborit slušah
0 slavi roda ponosnijem glasom,
Uzavri srcem krv mu onim časom
1 domoljubljem mlada planu duša!