Na poziv zastupnice Biljane Borzan, predstavnici općina Babina Greda, Jagodnjak i Semeljci sudjelovali su u radu Odbora regija i posjetili Europski parlament u Bruxellesu

U protekla dva mjeseca zastupnica u Europskom parlamentu, Biljana Borzan, posjetila je nekoliko općina s područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, razgovarajući s predstavnicima lokalnih vlasti o njihovim planovima razvoja, za čiju se pomoć u realizaciji očekuje potpora sredstava iz fondova EU.

Kako bi se što kvalitetnije upoznali s funkcioniranjem odgovarajućih tijela Europskog parlamenta, ali i nekih drugih europskih institucija, zastupnica Borzan organizirala je dvodnevno studijsko putovanje u Bruxelles za čelnike i njihove suradnike iz općina Babina Greda, Jagodnjak i Semeljci.

Načelnici Josip Krnić (Babina Greda), Anđelko Balaban (Jagodnjak) i Grga Lončarević (Semeljci) su u utorak, 17. prosinca, nazočili sjednici Odbora regija i predstavnika Europske komisije, na kojoj se raspravljalo na temu "Kohezijska politika 2014-2020 - od programiranja do implementacije ". Načelnici općina i njihovi suradnici tom su prigodom mogli čuti raspravu o tome kako povećati apsorpciju sredstava iz strukturnih i razvojnih fondova.

U srijedu, 18. prosinca, nazočili su sjednici Odbora za regionalni razvoj Europskog parlamenta. Osim toga, predstavnici ovih općina upoznati su s načinom rada i odlučivanja u tijelima Europskog parlamenta.

Na kraju posjeta Europskom parlamentu, na sastanku sa zastupnicom Borzan, načelnici su se pohvalno izrazili o takvom neposrednom kontaktu europarlamentarne zastupnice, uz želju da se takva neposredna razmjena korisnih informacija o mogućnostima apliciranja na sredstva EU, kao i o pripremi i izradi konkretnih projekata, razvija u na domaćoj, državnoj razini. To je svakako najbolji način da Hrvatska u cjelini, a time i jedinice lokalne uprave i samouprave, što je moguće više iskoriste europska sredstva namijenjena upravo lokalnom i regionalnom razvoju.

- Stalno treba ponavljati i podsjećati na činjenicu kako Europski fond za regionalni razvoj raspolaže s 325 milijardi eura u razdoblju od 2014. do 2012. godine. To je najjači instrument kohezijske politike EU kojom se želi premostiti i smanjiti ogromne razlike među najbogatijim i najsiromašnijim regijama, što je dio sveobuhvatne europske strategije za prevladavanje ekonomske, socijalne i teritorijalne nejednakosti. Ogroman prirodni, tehnički i ljudski potencijal Slavonije i Baranje potrebno je iskoristiti i usmjeriti u razvoj, a to nije moguće bez dodatnog ulaganja. Bude li povlačenje sredstava iz ovog Fonda zadovoljavajuće, od nacionalne do lokalne razine, ne sumnjam da će naši ljudi vrlo brzo osjetiti i konkretne koristi članstva u Europskoj uniji – objasnila je zastupnica Borzan, zahvaljujući predstavnicima ovih općina, koji se dobili priliku neposredno se upoznati s funkcioniranjem Europskog parlamenta i Odbora regija.

>>>

U Babinoj je Gredi otvoreno gradilište najveće kongeneracijske elektrane kapaciteta 9,7 MW na drvnu sječku u Hrvatskoj, a u projektu sudjeluju Hrvatska, Turska i Finska. Početak radova presjecanjem vrpce označio je predsjednik Ivo Josipović.

Našalivši se da je Djed Mraz donio najbolji mogući dar - nova ulaganja i radna mjesta, predsjednik je ocijenio da je ta investicija znak optimizma i primjer drugim investitorima. Dodao je kako se nada da investitori ubuduće neće morati čekati tri godine za realizaciju projekta.

"Riječ je o vrlo značajnom ulaganju, ulaganju omogućenom sinergijskim djelovanje Vlade, Vukovarsko-srijemske županije i općine Babine Grede koje ukazuje da se zajedničkim radom mogu učiniti dobre stvari" izjavio je predsjednik Josipović, izražavajući zadovoljstvo činjenicom da je iza tog projekta i vizija mnogih drugih projekata. Ukupna vrijednost je 80 milijuna eura, a kapacitet od 9,7 megawatta bit će dostatan za opskrbu električnom energijom čak polovice Vukovarsko-srijemske županije. Kako je to poljoprivredni kraj osobito će važna biti i provedba druge faze projekta u sklopu koje će se izgraditi staklenici i hladnjača. Bit će zaposleno 200 ljudi.

Nositelj projekta je tvrtka Uni Wiridas u kojoj surađuju hrvatski i turski partneri, a izvođač radova finsko poduzeće MW Power. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora dugoročno će doprinijeti održivom razvoju cjelokupnog hrvatskog elektroenergetskog sustava, rekao je među ostalim turski partner Erhan Ozil te dodao: "Svi znamo koliko su važni obnovljivi izvori energije. Oni su jedino održivi, to je čista energija, energija koju si možemo priuštiti, nacionalno blago. Hrvatska je blagoslovljena suncem i biomasom, 50 posto hrvatskog teritorija prekriveno je šumama, što čini šansu za obnovljivu energiju još većom", rekao je Ozil.

Ovo postrojenje dobar je primjer finalizacije proizvodnje i pokazuje kako prirodni resurs možemo staviti u funkciju razvoja Babine Grede, ali i Vukovarsko srijemske županije te Hrvatske, izjavio je načelnik te općine Josip Krnić. Ponosan zbog realizacije projekta koji će značajno doprinijeti razvoju poljoprivrede u tom kraju je i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina koji će ovom prigodom i obećao kako će se stvaranjem povoljnijih uvjeta za poduzetnike otvarati mogućnosti za nove greenfield investicije u Hrvatskoj.

>>>

Vrlo je teško u Hrvatskoj danas biti poduzetnik i zapošljavati 20 ljudi kada iza tebe baš nitko ne stoji. U tako neuređenom društvu i sve većoj presiji koju je nemoguće izdržati očito je najbolje ne trošiti ni trud ni vrijeme ni ulagati novac jer od svega toga na kraju imate samo gomilu problema - razočaran je vlasnik mini mljekarne Družba iz Babine Grede, Pavo Barić. Prije 19 godina odlučio se vratiti iz Njemačke u svoje rodno selo i ušteđevinu uložiti u obiteljski pogon za preradu mlijeka i proizvodnju polutvrdog i tvrdog sira prema tradicionalnoj recepturi tog slavonskog kraja. Sirevi kao što su Kladavčanka, Pini, Baća, Bakin i Bakin dimljeni te svježi sir danas su poznati na policama trgovačkih lanaca diljem Hrvatske zbog svoje izvorne kvalitete, okusa i mirisa na izvorno domaće, bez konzervansa i raznih kemijskih dodataka. Od kooperanata dnevno otkupljuje i prerađuje šest tisuća litara mlijeka i godišnje proizvede 300 tona sira. Zbog skupe proizvodnje i neisplativosti odustalo se od proizvodnje jogurta i vrhnja. Za kilogram sira potroši oko deset litara mlijeka. Račun je, kaže, jasan, ali problem nastaje negdje na putu između proizvođača i krajnjeg potrošača. Primjerice, sir Pini Barić prodaje po cijeni od 33 kune za kilogram, a potrošači ga u trgovinama plaćaju gotovo sedamdeset kuna, iz čega proizlazi da proizvodnja mlijeka i prerada mliječnih proizvoda vrijede manje nego distribucija i stavljanje tih mliječnih proizvoda na police trgovina.

– Država bi trebala tu uvesti reda i regulirati previsoke trgovačke marže jer kako je moguće da radnik u Njemačkoj košta pet puta više nego kod nas, a roba im je 40 posto jeftinija? Jake i uređene zemlje potiču svoju proizvodnju, a kod nas je sve više guše - upozorava Barić.

Prije dvije godine upustio se u posao s jednom poznatom slovenskom tvrtkom koja je otkupila cjelokupnu petogodišnju proizvodnju sira, ali je suradnja prekinuta. Zbog preuzete, a neplaćene robe, Družba je prisiljena svoja potraživanja od milijun kuna naplatiti sudskim putem. Kao najveći problem Barić ističe nelojalnu konkurenciju i dampinške cijene, koje opterećuju domaće prerađivače mlijeka.

- Najviše nas guši prevelik uvoz, a ako se on nastavi dosadašnjim intenzitetom, proizvodnja u Hrvatskoj bit će potpuno uništena i domaći proizvođači jednostavno će nestati – uvjeren je.

Upozorava da se europske zemlje rješavaju loše robe plasirajući je na hrvatsko tržište koje je, kaže, zatrpano tuđim smećem, a domaći i kvalitetni proizvodi bačeni su u drugi plan. Primjerice, kilogram sira prodaju za samo 2,10 eura, a i njima je, napominje, za proizvodnju kilograma sira potrebno također 10 litara mlijeka, ali zemlje iz kojih uvozimo daju poticaje svojim proizvođačima za izvoz takvih proizvoda.

Unatoč svim poteškoćama, ovaj babogredski poduzetnik ide naprijed, ne želi se predati ni odustati od posla u koji je dao sebe i svoju obitelj. Tijekom godina nailazio je, kaže, na brojne probleme, no uvijek je pronalazio izlaz i iz nekada naizgled nerješivih situacija. Otvorio je i nekoliko vlastitih prodavaonica, od kojih su dvije u Splitu. A odlučio se okušati i u proizvodnji mesa i mesnih prerađevine od autohtone crne slavonske pasmine svinja. Trenutačno u Babinoj Gredi ima 50 krmača i oko 300 svinja u ekouzgoju na otvorenom, a kulen, kulenova seka, kobasica, čvarci i mast kojima je obogatio ponudu u prodavaonicama u Zagrebu i Splitu vrlo su traženi i prepoznati po svojoj kvaliteti.

>>>

Babina Greda oprostila se od najdražeg sumještanina Željka Biškića (43), koji je sa 100 centimetara visine bio najniži u selu, ali i cijeloj Hrvatskoj.

- Posljednjih mjesec dana žalio se na bolove u prsima i završio je u bolnici. Nakon tri dana stalo mu je srce - rekla je uplakano njegova skrbnica Marija Džoić. No selo ga nikad neće zaboraviti, a ni mi.

Patuljasta rasta, ali velika srca, Željko je svojom vedrinom lako osvajao simpatije svih koji su ga upoznali. Nikad se nije žalio zbog svoje visine i uvijek se prilagođavao životu “velikih”.

- Moji pokojni roditelji bili su normalnog rasta, kao i dva brata i sestra. Samo sam ja rođen kao patuljak. Zapravo sam imao distrofiju kostiju, koja je zaustavila moj rast. Dok sam bio dijete, u selu je bilo još nekoliko ljudi patuljasta rasta, ali mi obično ne živimo dugo, pa sam ja ostao jedini - kazao nam je Željko kad smo posljednji put, prije dvije godine, razgovarali s njim. Tada je Željko gurao dječji bicikl s jednim pomoćnim kotačem, koji su mu prijatelji darovali da se lakše kreće selom, i pričao nam je o tome kako je biti patuljak.

Nije dočekao da mu vrate kolica

Imao je problema s nogama, koje su ga boljele, i zbog toga je od općine i raznih udruga dobio na dar električna kolica, no ona su se pokvarila, pa je Željko ostao bez prijevoznog sredstva. Molio je za pomoć, da mu kolica poprave i vrate, no to nije dočekao.

- Živim od male mirovine, pa mi ne ostane puno nakon što platim režije. O meni se brine skrbnica, koja mi kuha i pere. Braća i sestre žive u Njemačkoj i Australiji, no s njima nisam puno u kontaktu. Osim kolica, volio bih imati kadu i WC u kući, da ne moram izlaziti van noću. Osim toga, ne trebam posebne tretmane. Sve je u mojoj kući normalne veličine, nemam posebne stolce ni krevet. Ali baš mi nedostaje kupaonica - maštao je tad skromni Željko o svom malom luksuzu. Iako je bio zbrinut, Željko je cijeli život nešto radio. Hranio je kokoši, patke i svinje.

- Svinje i ja gledali smo se oči u oči, ali se uvijek znalo tko je gazda - šalio se. Nikad nije imao ženu.

- Volim ih pogledati, s njima razgovarati, ali nikad nisam našao neku s kojom bih ostao. Nije to ipak za mene - priznao nam je Željko. Nažalost, najveće želje nikad mu se nisu ispunile.

>>>

Iako se na prvi pogled ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka, šestogodišnja Vanesa Lučić iz Babine Grede ne primjećuje detalje i ne razumije stvari onako kako razumiju druga djeca. Dijagnosticiran joj je poremećaj senzorne integracije - živci i mišići funkcioniraju dobro, ali mozak ima teškoća sve to povezati. Ono što joj je jučer bilo ugodno i što je htjela ponavljati unedogled, danas joj se čini nepodnošljivo do boli. Kada je imala samo mjesec dana, odjednom je odbila dojenje i više ga nije mogla smisliti. Muke su krenule i s bočicom, nakon svaka dva tri gutljaja krenulo bi gušenje.

- Primijetila sam da nešto nije u redu, noću bi vrištala i plakala. Požalila sam se i pedijatrici, ali svi su me uvjeravali da su to prolazne faze - ispričala nam je majka Mihaela. A kada je imala dvije i pol godine Vanesi je noga zapela u “žbicu” na kotaču bicikla. Završila je u vinkovačkoj bolnici i od tada, kaže majka, kao da je netko stisnuo dugme i izbrisao sve ono što je Vanesa do tada znala.

– Sve se promijenilo, prestala je govoriti, do tada se obožavala kupati, a nakon toga u kadi je vrištala. Čak sam to povezivala i s cijepljenjem, jer se sve odigralo u nekoliko dana - prisjeća se. I tada su je svi uvjeravali da je to od šoka i da će doći na svoje. Do unazad dvije godine Vanesa je živjela na smokiju i Kinder Pingu šnitama i to je bila njena hrana. I zbog toga ju je majka vodila u Zagreb, ali liječnica ih je pitala što bi oni htjeli, jer djevojčica po kilaži ne zaostaje za svojim vršnjacima.

- Jednog dana naišla sam na članak o autizmu i u njemu prepoznala neke elemente. Otišli smo u Vinkovce, kod dr. Zobenice, a Vanesa je ta dva sata u hodniku dok smo čekali red prevrištala. Preko nje smo došli do ABA terapeutkinje Marije Klarić u Zagreb i ona nam je rekla da je riječ o poremećaju senzorne integracije kojemu je nesreća s biciklom zapravo bila samo okidač.

- Ona vjeruje da Vanesa može biti potpuno zdrava i da se do devete godine može uspješno utjecati na poremećaj. Svaki dan s njom redovno radim dva do tri sata. I bojanje i držanje olovke joj je jako bolno i predstavlja veliki problem. Jako slabo govori. Dvije godine je trebalo da nauči reći kako se zove i preziva i ime mjesta gdje živimo. Sada zna reći kada je gladna ili žedna, kada mora u WC, ali dijalog ne može voditi - ističe majka.

- Terapeutkinja nam je pojasnila da kod Vanese podražaji ne dolaze u centar u mozgu gdje bi trebali. Oči su joj zdrave, ali ona ne vidi. Njoj zapravo mozak ne vidi. Tu ne pomažu naočale. Terapeutkinja kaže da je uz ABA terapiju, koja ima za cilj naučiti dijete ponašanju koje će mu pomoći u svakodnevnom funkcioniranju, i Bowen masažu moguće da se u drugom dijelu mozga taj centar aktivira - pojašnjava. A rad s Vanesom daje rezultate, naučila je slova, brojeve, boje… Do prije godinu, dvije nije znala apsolutno ništa. S pet godina imala sam doslovce bebu, sada je to situacija neuporedivo bolja, napredak je očigledan. Da smo protekle dvije godine mogle biti konstatno u Zagrebu i svakodnevno odlaziti na terapije, ona bi vjerojatno sada bila bez ikakvih problema, uvjerena je majka.

Ali zbog nezavidne financijske situacije do sada su u Zagrebu bile dva puta po mjesec dana, posljednji put prije gotovo godinu dana. Samo za troškove tretmana i masaže dnevno im je potrebno oko 400 kuna, bez smještaja i hrane. Obitelj Lučić živi od suprugove plaće, stariji sin uskoro će napuniti 18 godina, a s njima živi i Mihaelina baka o kojoj skrbe.

– Vrijeme neumoljivo teče i zahtijeva hitnu reakciju, deveta godina se bliži, a poražavajuće je i bolno kada je čovjek nemoćan i kada ga novac priječi na putu prema ozdravljenju djeteta. Da smo znali da će nam se Vanesa razboljeti, ne bismo dizali kredite, ali kako čovjek može znati što život nosi - očajna je majka.

>>>

Iako su, prema do sada nekoliko puta izrečenim obećanjima učenici već trebali dobiti školsku sportsku dvoranu, na to će pričekati još dvije godine. Vlada RH jučer je dala suglasnost Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta za preuzimanje obveza na teret sredstava iz državnog proračuna za kapitalni projekt dogradnje sportske dvorane uz OŠ Mijata Stojanovića u sljedeće dvije godine. I to u iznosu od 9,5 milijuna kuna u 2015. i 5,86 milijuna kuna u 2016. godini. U postupku javnog nadmetanja, kao najpovoljniji ponuditelj odabrana je tvrtka Građevinarstvo iz Svetog Ivana Zeline, čija vrijednost ponude za gradnju dvorane iznosi 20,309.558,23 kune (s PDV-om). Predviđeno trajanje radova je 24 mjeseca. U ovoj je godini u državnom proračunu u tu svrhu osigurano približno pet milijuna kuna.

Načelnik Josip Krnić nam je za 23. travnja, kada slave Dan općine, najavio svečano obilježavanje početka radova. Gradnja objekta već je nekoliko puta prolongirana. Najprije zbog legalizacije bespravno sagrađenih objekata i brojnih zahtjeva kojima su građani prebukirali djelatnike nadležnih službi, koje su Babogredcima trebale izdati građevinsku dozvolu. A bilo je, napominje Krnić, i peripetija oko dokumentacije, dva puta su morali plaćati izradu projekta, pa je jesenas poništavan natječaj za izvođača radova...

- Ovo je za selo iznimno vrijedna investicija i nitko se nema pravo ljutiti što se procedura odužila. Na gradnju dvorane u Babinoj Gredi čeka se desetljećima. Najvažnije je da su sve pretpostavke sada stvorene i kreću građevinski radovi, što je za Babinu Gredu povijesni događaj - ističe Krnić.

Više od 400 učenika napokon će dobiti primjereno mjesto za održavanje tjelesnog odgoja, i neće se više morati patiti po učionicama i predvorju škole.

- Generacije naše djece nisu se upoznale s pravim sportskim aktivnostima, ne znaju što je kozlić, što su ruče i vjerujemo kako će se sve napokon promijeniti nabolje - zaključuje Krnić, koji zahvaljuje i županu Boži Galiću na potpori u pripremama za realizaciju projekta.

Riječ je o trovalentnoj sportskoj dvorani od 2.150 četvornih metara korisnog prostora koja će moći primiti 480 posjetitelja, od čega će 380 biti smješteno na sjedećim mjestima teleskopskog gledališta. Uz igralište rukometnih dimenzija, u sastavu objekta bit će i manja dvorana za treniranje borilačkih sportova i ritmičke gimnastike. Osim svlačionica, bit će uređeni i opremljeni i svi ostali potrebni prateći sadržaji.

>>>

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović danas je u Babinoj Gredi, nedaleko od Županje, na Dan škole i Dan općine, položio kamen temeljac za izgradnju sportske dvorane Osnovne škole "Mijat Stojanović".

Projekt vrijedan približno 20 milijuna kuna bit će u potpunosti financiran iz državnog proračuna, a njegov je završetak predviđen za dvije godine. Prema riječima ministra Jovanovića, škola je mjesto gdje se stječe znanje, ali i najvrjednija vještina - kako postati bolji čovjek. Inače, ovu osnovnu školu pohađa oko 400 učenika raspoređenih u 17 razrednih odjeljenja koji pohađaju nastavu u dvije smjene.

>>>

Diplomirani inženjer strojarstva Mato Đurković iz Babine Grede u Njemačku je otišao prije 43 godine, nakon završenog zanata, i ondje je, kaže, još uvijek na privremenom radu. Naporno je radio, u Njemačkoj završio fakultet i otvorio svoju tvrtku. Zasnovao je obitelj i danas je otac četvero djece. I on je bio jedan od mnogih Hrvata koji su u tom valu emigracije napustili domovinu i otišli trbuhom za kruhom. A to je, uvjeren je, bio i cilj tadašnje vlasti koja se, smatra, vodila po načelu: Idite preko granice, zaradite novac i pošaljite ga nama, a mi ćemo znati kako ga rastrajbati.

- Prošlost se ponavlja, a i aktualnoj vlasti to sada odgovara jer im je cilj rastereti državu i smanjiti pritisak prevelikog broja nezaposlenih i spriječiti revoluciju. I žalosno je što ispada da im je ulazak u EU zapravo poslužio za zbrinjavanje viška. Ali u novom valu emigracije nije riječ o običnim radnicima nego mladim i visokoobrazovanim ljudima koji su trebali postati nositelji razvoja, što je veliki gubitak - ustvrdio je. Kaže da je teško uspoređivati Njemačku i Hrvatsku jer svijest, savjest i odgovornost ondje na svim područjima drugačije funkcioniraju.

- A mi nikako da se riješimo starih navika, da shvatimo da su bivša vremena daleko iza nas i još uvijek razmišljamo kao Jugovići. Prije nekoliko dana dođem u Babinu Gredu, na svečanost u povodu Dana općine i od visokih dužnosnika čujem da će nam netko nešto osigurati i takvu retoriku… Ova vlast nikako da se otrgne od tih vremena koja i dalje s nostalgijom prizivaju - ustvrdio je Đurković.

- U nas jedini problem smo sami mi kada ne želimo izaći iz prošlosti i suočiti se s činjenicom da smo donijeli neke odluke koje sada valja poštovati jer i sami želimo biti dio uređenog svijeta. Promjene su nužne i napokon ih prihvatimo - apelira.

Đurković je jedan od osnivača Hrvatskog nacionalnog vijeća, krovne organizacije Hrvata u iseljeništvu koja želi pomoći u izlasku iz krize i hrvatskome narodu vratiti dostojanstvo, vjeru u budućnost i egzistencijalnu sigurnost. Bogato radno i životno iskustvo stečeno u Njemačkoj Đurković je odlučio prenijeti i u svoju domovinu, svoje rodno selo, promijeniti i poboljšati neke stvari. Na prošlogodišnjim lokalnim izborima kandidirao se za načelnika Općine.

– Bio sam spreman doći u Babinu Gredu i četiri godine zapeti i raditi, ali lokalni ljudi, nažalost, nisu spremni na promjene i prihvaćanje novog načina razmišljanja, rada i funkcioniranja. Ponuda za suradnju, na žalost, nije naišla na plodno tlo, rekao je.

– Ogorčen sam kada vidim kako se radi i upravlja novcem poreznih obveznika i da su osobni interesi iznad zakona. Općina ulaže novac u uređenje stare zgrade bivše ambulante koja u prostornom planu više ne postoji jer je odavno trebala biti srušena. Zgrožen je, kaže, i načinom gradnje kružnog toka u selu čija je opravdanost, potreba, a prije svega kvaliteta obavljenih radova upitna.

– Najvažnije je bilo da se odradi pred izbore. Nije se radilo prema pravilima struke, asfalt je već ispucao, a izravno postavljanje plinske cijevi na vodovodnu strogo je zabranjeno i to me zgrozilo - kaže Đurković.

Mato Đurković je prije nekoliko godina vlastitim novcem stipendirao i petero studenata iz Babine Grede, s iznosom od po 1.200 kuna mjesečno.

>>>

Mljekar Zoran Zrakić iz Babine Grede odlučio je postaviti prvi mljekomat na području županjske Posavine. Razmišljao je dići ruke od farme i rasprodati stoku jer uz sadašnju otkupnu cijenu mlijeka može samo životariti. U staji ima 30-ak grla, od kojih 11 krava, a ostalo junice i telad. Obrađuje 20-ak hektara. Svaki dan iz dvorišta Zrakićevih cisterna lokalne minimljekare odveze oko 150 litara mlijeka.

– Plaćanje je redovito, ali problem je u tome što je cijena niska. Kada bi otkupna cijena mlijeka bila 3,5 ili 4 kune, tada bih pokrivao troškove, a s 2,5 kune to nije moguće jer samo kilogram smjese košta oko 4 kune, a gdje su ostali troškovi, struja, vraćanje kredita… - objašnjava. Mljekarima, tvrdi, nikada nije bilo teže, bore se i pokušavaju na sve načine spasiti proizvodnju i očuvati bar minimalan broj grla, jer drugog izlaza nemaju, osim završiti na socijali.

– Bio sam na sajmu u Gudovcu i naišao na tvrtku koja proizvodi mljekomate. Ponudili su mi mljekomat tri mjeseca na probu i da potom odlučim hoću li ga kupiti. Vrijedan je 11.000 eura, što je poprilična investicija. A hoću li se odlučiti na taj korak, presudit će kupci, odnosno iskazano zanimanje mojih sumještana - ističe Zrakić.

Ponudio im je prvoklasno mlijeko svojih krava na najbrži, najkvalitetniji i moderan način. Iako je mnoge začudila njegova odluka da mljekomat instalira u selu, i to u Babinoj Gredi, koja je poznata po bogatom stočnom fondu, a ne, primjerice, u Županji, on u tome vidi prednost.

– Mi u selu veliki smo potrošači domaćeg mlijeka i trošimo ga više nego stanovnici gradova, koji su naučili na tetrapak i pasterizirano mlijeko. A razlika u kvaliteti domaćeg i kupovnog mlijeka je ogromna. Netko si hoće napraviti svježeg sira i kajmaka, a to se može samo od kvalitetnog domaćeg mlijeka - zaključuje. Dodaje kako je samo u njegovoj ulici nekada bilo 40-ak obitelji koje su imale krave i bavile se govedarstvom, a danas ih je ostalo samo pet ili šest. – Moja je pretpostavka da će interesa biti i da će se mljekomat pokazati dobrim potezom, no vrijeme će pokazati. Nisam se odlučio za Županju ili Vinkovce upravo zato kako bih eliminirao troškove odvoženja mlijeka i zato sam to napravio u selu - objašnjava, dodajući da je riječ o pokušaju stjecanja dnevnih prihoda za OPG, ali i afirmiranju ruralnih vrijednosti, jer litru mlijeka izravno dopremljenu s jutarnje mužnje kupci plaćaju 5 kuna.

– Ako dnevno budem prodavao 50 ili čak i 30 litara dnevno, bit ću zadovoljan, jer ću si time osigurati svakodnevni priljev novca što u današnjoj situaciji puno znači. Mljekomatom ću pokrivati dio troškova, jer ipak je razlika kada prodam litru mlijeka po 2,5 kune ili po pet kuna - ustvrdio je Zoran. Uređaj je postavljen na lokaciji prekoputa pošte, u uporabi je 24 sata, a za kupnju mlijeka potrebno je donijeti vlastitu bocu.

>>>

Roditelji učenika iz Babine Grede koji žive i do sedam kilometara udaljeni od središta sela već dvije godine uzaludno od mjerodavnih zahtijevaju da im se sagrade natkrivena autobusna stajališta. Ogorčeni su jer im djeca kisnu, a zimi se smrzavaju na snijegu i studeni čekajući školski autobus. Natkrivena autobusna stajališta postavljena su 2008. godine, ali ih je, pojašnjavaju naši sugovornici, nova općinska vlast prije dvije godina uklonila jer za njih navodno nisu ishođene potrebne suglasnosti i dozvole. Unatoč apelima mještana i obećanjima, do danas nisu vraćena.

– Srce me boli dok gledam djecu kako kisnu. Proteklih dana, za velikih kiša, bila su potpuno mokra. Šibao ih je snažan vjetar, ni kišobrani nisu pomagali, ali djeca nisu imala izbora. Stajala su skupljena uz vrlo prometnu cestu pod otvorenim nebom i čekala autobus - požalio nam se Babogredac Josip Miličić.

S obitelji Josip živi prema kraju sela u smjru Cerne i njegovih četvero djece, koja pohađaju 1., 3. i 5. razred Osnovne škole Mijata Stojanovića, svakodnevno je izloženo opasnosti i prepušteno na milost i nemilost vremenskim prilikama i pažnji vozača.

– Na ovom je potezu 25 učenika koje autobus odvozi do škole. Brinemo se za njihovu sigurnost jer i po magli, kiši, kada je vidljivost osjetno smanjena, stoje uz cestu kojom prometuju brojna vozila i tegljači - ogorčen je Miličić.

Dodaje da će roditelji organizirati potpisivanje peticije, a kako bi zaštitili svoju djecu spremni su, kaže, ako treba, ići i do Zagreba.

– Na naša negodovanja načelnik nam je govorio da se trebamo strpjeti jer im je sada prioritet sportska dvorana i sve aktivnosti Općine usmjerene su prema tom projektu. Ali nama su sigurnost i zdravlje naše djece na prvom mjestu. Dvorana je i te kako potrebna, o tome nitko ne dvoji, ali nju će financirati država, pa zar Općina iz svoga proračuna ne može osigurati novac za nekoliko autobusnih stajališta? - pitaju se razočarani roditelji.

Kažu da selom kruži priča kako su uklonjena stajališta završila u dvorištima pojedinaca kojima su poslužila za slaganje drva.

Načelnik Babine Grede Josip Krnić lopticu prebacuje na bivšu općinsku vlast. Tvrdi da su stajališta postavili nelegalno, a s obzirom na to da je riječ o županijskoj cesti, dobiven je naputak o njihovu obveznom uklanjanju dok se ne provede propisana procedura za njihovu legalizaciju. A na upit zbog čega to do danas nije učinjeno odgovorio nam je da je 'u gužvi' i da više ne može razgovarati.

Nelegalna stajališta su uklonjena, dvije godine se čeka na nova.

>>>