Nakon 42 godine jedan je Babogredac, na veliko oduševljenje svojih sumještana, zaređen za svećenika! Na svetkovinu Petrova u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra po polaganju ruku đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića za prezbitera je, uz još trojicu mladića iz Zmajevca, Mrzovića i Donjeg Miholjca, zaređen i Ivan Lovrić iz Babine Grede. Prezbiter je onaj tko je primio drugi stupanj svetog reda. On slavi misu, ispovijeda, dijeli sakramente... Mladu misu slavit će u nedjelju, 10. srpnja, u Župi sv. Lovre, đakona i mučenika, u Babinoj Gredi. Mladomisničko slavlje počinje u 10.15 sati blagoslovom u obiteljskom domu, u Ulici braće Radić 172, a potom procesijom do župne crkve.
Za župljane je to velik i značajan događaj koji Babina Greda iščekuje već gotovo pola stoljeća. Općinski načelnik Josip Krnić ponosan je na svoga mladog sumještanina koji je zaređen za svećnika što je, kaže, velika čast i za njega osobno, ali i za cijelo selo.
- Danas-sutra imat ćemo lobiste Babine Grede i unutar crkvenih krugova. Jer svaki naš čovjek koji završi visoku školu potencijalni je lobist za ostvarenje raznih projekata i razvoj Babine Grede - kazao je Krnić.
Uputio je dopis i zamolbu svim poslodavcima, vlasnicima prodavaonica u Babinoj Gredi da u nedjelju u vrijeme procesije i mlade mise zatvore svoja vrata i omoguće djelatnicima da nazoče mladomisničkom slavlju. Napominje da će selo biti prebukirano automobilima, posebice u središtu, jer se očekuje dolazak velikog broja ljudi tako da se prodavaonicama neće moći ni prići, a sumnja da će u to vrijeme itko i svraćati u dućan.
- Inače sam stajališta da se nedjeljom ne treba raditi, nije se radilo ni u socijalizmu. Svi ti ljudi imaju obitelji, mi smo katolička država i svi oni imaju pravo nedjeljom otići na svetu misu i imati obiteljski ručak bar jednom u tjedan dana - zaključuje Krnić.
Za mladomisničko slavlje svoga sumještanina župljani će se duhovno pripremati trodnevnicom, odnosno večernjim svetim misama u 19 sati. Večeras će je predvoditi vlč. Anto Pavlović, a nakon mise mladi Župe Duha Svetoga iz Slavonskog Broda odigrat će predstavu “Razmetni sin”. Sutra će na misi propovijedati vlč. Josip Levaković, a u subotu vlč. Florijan Kvetek.
Životni put mladomisnika
Mladomisnik Ivan Lovrić rođen je 13. kolovoza 1991. godine u Slavonskom Brodu, od oca Ivana i majke Ane, r. Mutapčić. Nakon završene osnovne škole u Babinoj Gredi upisuje Opću gimnaziju u Županji, a potom se upisuje na Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu kao student laik. Nakon prve godine pristupa u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Za đakona je zaređen 11. listopada 2015. godine, a đakonski praktikum imao je u Župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Za mladomisničko geslo izabrao je redak iz Knjige izlaska: “Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin!” (Izl 15,2a).


>>>

Babina Greda nadaleko je poznata po uzgoju konja lipicanske pasmine. Stihovi stare narodne pjesme “Konji bijelci, konji bijelci, to su Babogredci” imaju pokriće i kod današnje generacije Babogredaca, jer tradicija koju su davno započeli tadašnji konjogojci uspješno se nastavlja. A svoju ljubav prema tim plemenitim životinjama Općina je odlučila dići na višu razinu, pretvoriti je u prepoznatljivi turistički proizvod i u Babinu Gredu privući brojne posjetitelje. I omogućiti im cjelodnevni boravak i druženje s konjima, uz bogate i atraktivne popratne sadržaje. A njihov trud prepoznalo je i Ministarstvo turizma koje s nešto više od 6,5 milijuna kuna sufinancira 19 razvojnih projekata centara za posjetitelje na više lokacija u Hrvatskoj. Cilj programa razvoja javne turističke infrastrukture je poticanje konkurentnosti hrvatskog turizma uz afirmaciju Hrvatske kao jedne od vodećih međunarodnih turističkih destinacija. Riječ je o nepovratnim sredstvima namijenjenim za izradu projektne dokumentacije i kapitalna ulaganja (izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju ili adaptaciju i opremanje) centara za posjetitelje.
Među njima je i Interpretacijski centar konjogojstva “Konji bijelci” u Babinoj Gredi, za koji je odobreno 300 tisuća kuna. Općina će uložiti 500.000 kuna vlastitih sredstava, a projekt obuhvaća multimedijalnu dvoranu s velikim LED ekranima, suvenirnicu, interaktivni pult, ugostiteljski objekt na hipodromu... Ondje će vikendima moći dolaziti obitelji s djecom, vidjeti mali zoopark domaćih životinja, jahati konje i ponije, kušati desetak babogredskih autohtonih jela. Babogredci su odlučili oživjeti i ljudima približiti bogati dio kulturne i gastronomske ponude svoga kraja... Interpretacijski centar bit će sagrađen na hipodromu, a obuhvatit će čitaonicu Ritić i objekte konjogojske udruge.
- Novac je osiguran i krenuli smo u realizaciju tog vrlo zanimljivog i prije svega korisnog projekta, koji će posjetiteljima približiti konjogojstvo i pružati brojne mogućnosti. Neiskorišteni kapital koji imamo u selu želimo aktivirati i staviti u funkciju i ponuditi ga na korištenje, prije svega djeci iz cijele Slavonije za školu u prirodi. Ondje će doista moći uživati u brojnim sadržajima, puno toga naučiti, informirati se, u edukativnim radionicama poticati svoju kreativnost - kaže babogredski načelnik Josip Krnić.

Načelnik dodaje da se pri izradi projekta vodilo računa i o zdravstvenom dijelu, pa će djeci s posebnim potrebama biti omogućeno terapijsko jahanje. Radovi su se zahuktali, a Centar bi trebao biti završen do početka studenoga.



>>>

U babogredskom naselju Kladavac, sedam kilometara udaljenom od općinskog središta, smještenom uz šumu, na pola puta između Babine Grede i Prkovaca u općini Ivankovo, vrijeme kao da je odavno stalo. Ondje živi 80-ak stanovnika koji se kruhom i namirnicama opskrbljuju u prodavaonici na kotačima, koju se ondje s nestrpljenjem iščekuje. Jer, u suprotnome, treba prevaliti dalek put do sela, a najteže je onima koji nemaju automobil jer valja sjesti na bicikl i kilometrima voziti prašnom makadamskom cestom.
Ne žele nikamo
Iako za Kladavac mnogi kažu da je Bogu iza nogu i nevjerojatno im je da ondje netko živi, jer to je naselje, smatraju, primjereno za vikendice i stanove, Kladavčani su nas dočekali zadovoljni i s osmijehom na licu. Priznaju da i ne razmišljaju o tome da napuste svoje naselje, jer ondje je, kažu, njihov dom i njihov život! Na upit što im najviše nedostaje, jednoglasno odgovaraju: asfalt!
- To je jedino što tražimo i pitamo se je li u 21. stoljeću asfalt luksuz? Nevjerojatno je da nama koji ovdje živimo otkako znamo za sebe nikada nitko nije mogao asfaltirati ni kilometar ceste. Ovdje je makadam još donekle i dobar, trebate se provozati do Prkovaca i vidjeti u kakvom je stanju, to je katastrofa - kaže nam Anto Nikić, koji je s članovima obitelji uživao u igri s četverogodišnjom unukom Anelom.
Anto i sin zaposleni su u Vinkovačkom vodovodu, a na putu do Vinkovaca svakodnevno prevaljuju i 12 kilometara truskajući se po dotrajaloj makadamskoj cesti punoj udarnih rupa.
– Svakih nekoliko mjeseci na automobilu moram mijenjati amortizere, eto kako nam je - dobacuje sin.
- Teško je kad ostaneš sam, ali zahvaljujući Severu iz Vrpolja, svaki dan nam dolazi pokretna trgovina, i to nam je spas. Živim od socijalne pomoći i pružam se toliko koliko mogu - kazao nam je Josip Markanović. S 84-godišnjim stricem Antom sjedio je na klupi i kratio vrijeme.
- Od 25 Markanovića, koliko nas je živjelo na Kladavcu, ostali smo samo nas dvojica, svi ostali su umrli. Bliži se 90. i ja još nikada u životu nisam bio u bolnici. Ali moram priznati da mi je jako žao što se nisam oženio i što nemam djecu. Nemam koga iščekivati ni čemu se radovati - uzdahnuo je starac.
Do asfalta preko EU-a
A život u prirodi, bez vreve i gužve, inspiracija je pjesniku Đuri Pavičiću, koji u Kladavcu živi samozatajno i skromno. Dosad je izdao četiri zbirke poezije i uskoro će u Zagrebu promovirati petu pod nazivom Hologrami sjećanja.
Roditelji 20-ak kladavačkih učenika upozoravaju da zbog loše ceste najviše ispaštaju upravo njihova djeca. Kažu da nakon svake obilnije kiše i snijega proživljavaju pravu kalvariju jer se cesta pretvara u kaljužu i njome se samo traktorom može proći. Učenici nastavu pohađaju u susjednim Prkovcima i Retkovcima, a srednjoškolci u Vinkovcima. Za izrazito loših vremenskih prilika autobus jednostavno ne može doći do Kladavaca pokupiti učenike i događalo se da djeca izbivaju s nastave. Sve dok se blato ne osuši i cesta ne postane prohodna.
- Pa iako smo sirotinja, i naša djeca imaju pravo na obrazovanje, da završe školu i pokušaju u životu nešto postići. Pa zar im Županija ne može osigurati ni siguran put do škole? Ovo je sramota za Hrvatsku, koja se voli nazivati zemljom znanja - poručuju ogorčeni roditelji.
Načelnik Josip Krnić pojašnjava da je sporna cesta u nadležnosti Županijske uprave za ceste VSŽ-a.
- Izrađena je projektna dokumentacija, ali očito nema sredstava za asfaltiranje ceste od Babine Grede do Prkovaca. Vjerujem da će Županija pokazati razumijevanje i kandidirati ovu cestu na Mjeru 7.4. koja se otvara i povući sredstva iz fondova EU-a jer sada je prava prilika da se ovaj veliki problem riješi - kaže Krnić.
Riječ je o projektu vrijednom 20-ak milijuna kuna, jer riječ je o cesti dugoj više od 13 kilometara, a koja bi i mještanima okolnih sela bila izlaz na autocestu kod Babine Grede.

Ekoturističko naselje i olimpijska streljana
Općina ima u planu poraditi na turističkom otvaranju Kladavca i osnivanju ekoturističkog naselja koje će posjetiteljima pružati mogućnost aktivnog odmora u prirodi i korištenje postojećih resursa. A Lovačka udruga iz Babine Grede na Kladavcu će otvoriti olimpijsku streljanu.

20 milijuna kuna stajala bi cesta duga više od 13 kilometara

>>>

Isred Osnovne škole Mijata Strojanovića u Babinoj Gredi danas je skupina od stotinjak roditelja i učenika održala mirni prosvjed s kojim su zatražili odgovore od mjerodavnih u svezi daljeg nastavka rada škole.

- Želimo odgovor je li škola sigurna za nastavak nastave i boravak djece u njoj. Isto tako želimo i da nam se kaže koji su dalji planovi i što će biti s izgradnjom školske sportske dvorane. Škola treba krenuti za deset dana, a mi ne znamo ništa. Znamo samo da je škola nesigurna za održavanje nastave, da se rupa iskopana za izgradnju školske sportske dvorane urušava i dalje, sve više se širi smrad, a i okolne kuće su ugrožene, rekla je organizatorica prosvjeda Marijana Breškić Bušić.

U okviru prosvjeda učenici su nosili razne transparente s kojima su mjerodavne željeli upozoriti na situaciju oko ove OŠ. Na transparentima je pisalo: "Je li škola sigurna", "JA želim dvoranu", "Nećemo predizborne neistine", "Babogredska djeca su građani drugoga reda", "Gdje ćemo u školu"...

Breškić Bušić kaže kako roditelji nisu protiv mogućnosti da im djeca idu u školu u Županju ali i da im netko mora reći to ali i orga nizirati prijevoz. Ako do toga i dođe traže da se nastavi s projektom izgradnje školske sportske dvorane koji stoji dvije godine.

Ravnateljica škole Đurđica Babić kaže kako za sada nemaju nikakve službene informacije je li škola sigurna ili ne ali i da je prošle godine Građevinska inspekcija zabranila dalje radove u rupi za dvoranu radi sigurnosti.

- Od tada je naočigled počela zemlja da se urušava tako da je situacija još teža, rekla je Babić.

Najavila je i da će prvoga dana početka nastave, ako do tada ne dođe nikakva obavijest, u školi s nastavnicima sačekati djecu, a da je na roditeljima da odluče hoće li ih pustiti na nastavu ili ne.

U isto vrijeme roditelji, kako najavljuju, najvjerojatnije neće dozvoliti svojoj djeci da icu u školu u Babinu Gredu. Strahuju od sigurnosti te ukazuju da su se pukotine unutar škole odavno pokazale,ma da je situacija sada još i gora.

Izgradnja dvorane u Babinoj Gredi započela je prije dvije godine. Prema najavama danas će Babinu Gredu, u poslijepodnevnim satima, posjetiti i pomoćnik ministra obrazovanja Predraga Šustara. On će razgovarati s čelmnicima općine, ravnateljicom i roditeljima.

Kako nam je rečeno Šustar je školu posjetio u travnju ove godine poslije čega ništa se nije napravilo. Iskopana je rupa dubine oko šest metara koja se nalazi uz samu školu koja se sada urušava. Počelo je i postzavljanje temelja, a iz betona vire i željezne šipke.

Radovi su procijenjeno na oko 22 milijuna kuna. Procjenjuje se da je za potrebe završetka radova potrebno izdvojiti sada 17 milijuna kuna.

>>>

Prosvjed roditelja i učenika Osnovne škole Mijata Stojanovića u Babinoj Gredi očigledno je dao rezultata. Naime, na sastanku načelnika općine Josipa Krnića, ravnateljice škole Đurđice Babić i predstavnika roditelja s nadležnima iz Ministarstva obrazovanja, do kojega je došlo nekoliko sati nakon prosvjeda, dogovoreno kako će se i gdje odvijati nastava u idućoj školskoj godini.

- Nastava od 1-4 razreda odvijat će se u Babinoj Gredi u knjižnici, Vatrogasnom domu, općini, odnosno, u prostorijama gdje je moguće organizirati nastavu. Imamo oko 150 učenika tih razreda i na ovaj način željeli smo omogućiti da ne putuju svakodnevno. Predmetna nastava, od 5 do 8 razreda, odvijat će se u Županji u OŠ Mate Lovraka, rekla je Babić.

Takav prijedlog poslan je Ministarstvu obrazovanja od kojeg očekuju da se on i potvrdi. Načelnik Općine dodaje kako će troškove prijevoza podmiriti ministarstvo ili županija kao osnivač.

- Kao načelnik Općine zahtijevam od ministarstva da već idućega tjedna nastave se radovi na gradilištu jer sada više nea nikakvih zapreka za to. Prvo treba krenuti u sanaciju prostora oko škole, što bi potrajalo oko mjesec dana, a onda u izgradnju dvorane. Vjerujem da bi radovi mogli biti gotovi za godinu dana, rekao je Krnić.

Dodaje i kako je primjer izgradnje školske sportske dvorane u Babinoj Gredi primjer da što prije treba mijenjati Zakon o javnoj nabavi.

- Najjeftinija ponuda nije uvijek i najbolja pa samim tim niti najjeftinija. Neke tvrtke idu s niskim cijenama koje nisu realne samo kako bi dobile posao ne razmišljajući o posljedicama. To se dogodilo i u Babinoj Gredi i zato imamo ovaj problem, rekao je Krnić.

>>>

Kako se nekada živjelo na šokačkim stanovima, imali su priliku vidjeti, okusiti tradiciju i starinski način života, svi oni koji su jučer posjetili Babinu Gredu. U organizaciji Udruge za promicanje i očuvanje šokačke baštine Šokadija, na farmi zadruge Salić održani su 15. Stanarski susreti radi očuvanja stanova, starih običaja, načina života, čobanskih igara, narodnih jela i govora. Od nekadašnjih 350 stanova u babogredskom ataru danas je ostalo samo dvadesetak, ali nisu svi u funkciji.
- Svaki posljednji vikend u kolovozu prikazujemo život na stanu, želimo ga sačuvati od zaborava jer stanovi su oduvijek bili bogatstvo Šokadije i Babine Grede. Organiziramo programe u kojima prezentiramo što se sve na stanu radilo - kaže predsjednik udruge Ilija Babić.
“Pravi” paprikaš
Stanari su vrsni kosci, orači, stolari, kolari, pčelari i govedari, a stanarice su bile prelje, vezilje i tkalje, ali ponajprije vrsne kuharice, što su pokazale i jučer. Devet ekipa stanarica kuvačica iz Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije pokazalo je svoje umijeće u pripremanju starinskih jela. Kuhale su ručak za četiri osobe i posluživale ga u starovinskim tanjurima i uz starovinski escajg.
Kata Vuković iz Babine Grede pripremala je paprikaš po receptu svojih baka i štrudle od sira i jabuke, koje je pekla u krušnoj peći.
- U današnji paprikaš stavljaju i vegete i mrkve, a onda toga nije bilo. Ako je pileći, onda se prodinsta luk i na luku pile, a potom se dodaje krompir i sve se zajedno dinsta. I tek se onda stavlja voda i na kraju začini s brašnom i vodom. I u štrudlu se nekada metalo više sira, a danas se stavlja manje jer nekako svi više volimo hrskavo - kaže.
Marija Karavidović iz Gundinaca odlučila se za supu od povrća i prženo meso, koje se nekada pravilo na svinjokoljama umjesto gulaša, žgance kao prilog, a za desert palačinke sa sirom, pekmezom i orasima te šape i savijanu piškotu. Pomagala joj je 78-godišnja Kata Kadić, koja nam se pohvalila da je redoviti sudionik Stanarskih susreta.
Tajna krofne
– Nakon 14 godina u kojima sam bila kuvarica, ove sam godine prvi put pomoćnica. I sve dok me noge budu služile, dolazit ću na Stanarske susrete - kazala je.
Marijana Radovanović i Marija Malnar iz Babine Grede pripremale su krofne. “Tajna dobre krofne je da se moraš dobro oznojiti dok je izradiš”, otkriva Marijana. Jadranka Petričević iz Babine Grede prvi se put natjecala, pripremivši pileći paprikaš.
A Babogretkinja Ljubica Sastić na svome je štandu nudila i - Šokačku viagru. “Poznato je da su med i orasi muška snaga, ali u kombinaciji sa suhom šljivom onda je to pun pogodak. Probaj!” stoji na etiketi malog pakiranja. A Ljubica priznaje da je ni jedan muški nije došao kupiti, valjda im je, kaže, nelagodno.
Babogredski načelnik Josip Krnić izrazio je zadovoljstvo velikim brojem sudionika i posjetitelja na 15. Stanarskim susretima.
- Malo tko zna da je prema analizama Babina Greda treća općina u Hrvatskoj po kulturnim tradicijskim manifestacijama koje se organiziraju. Biti treći u Hrvatskoj i ulagati u kulturnu tradicijsku baštinu, mislim da je nama u Babinoj Gredi posebna čast i veliko priznanje - kazao je Krnić.

Dubili kulake, cipali oblice
Stanari su se okušali u đelanju vinca, dubljenju i pravljenju kulaka, zađelivanju kolića za jabučice, cipanju jasenovih oblica maljem, sikerom i drvenim klinom te prirezivanju drva za šporet. U ranim zanimljivim disciplinama natjecali su se i čobani i čobanice. A posjetitelji su uživali i u nastupu kandžijaša iz Kruševice.

>>>

Inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nakon pregleda prostorija u vlasništvu Općine Babina Greda koje su roditelji predložili kao alternativne lokacije za održavanje nastave za učenike nižih razreda osnovne škole, ipak nije dala suglasnost da se one privremeno koriste kao učionice jer ne udovoljavaju propisanim uvjetima.
Ravnateljica škole Đurđica Babić za danas (petak) sazvala je zajednički informativni roditeljski sastanak koji će se u 10 sati održati u Hrvatskom domu kulture “Franjo Delić” u Babinoj Gredi. Odlučeno je, naime, da će učenici od 1. do 4. razreda nastavu pohađati u susjednoj Cerni, a učenici viših razreda putovat će u OŠ Mate Lovraka u Županji dok se školska zgrada u Babinoj Gredi ne dovede u stanje sigurnosti.
Učenicima će u ponedjeljak biti podijeljeni raspored sati, raspored i red vožnje do škola, a učenici su dužni razrednicima donijeti aktivne brojeve telefona i/ili mobitela na koje se može kontaktirati njihove roditelje.

>>>

Kada treba potrošiti novac na izgradnju, a gradnju ne dovršiti, Hrvatska je, čini se, odlikaš. Upravo se to događa u Babinoj Gredi

Više od dvije godine u Babinoj gredi, tik uz školu, umjesto sportske dvorane - rupa, žabokrečina i komarci. A čini se, dvorane neće ni biti.

Zadnja odluka koju će donijeti ministar u odlasku, ministar Predrag Šustar, mogla bi biti o zatrpavanju sportske dvorane u Babinoj gredi. Nekako sumnjamo da će upravo taj podatak ministar staviti u svoj novi životopis.

A zatrpavanje rupe, umjesto izgradnje dvorane, govori načelnik općine, nije ni po propisima.

"Ministar Šustar je poticao zagrtanje, a ovdje je projektant izgradnje tvrtka Capital inc. navela kako zatrpavanje nema projektnu dokumentaciju", rekao je načelnik općine Josip Krnić.

Na izgradnju nepostojeće dvorane utrošeno je već preko šest milijuna kuna. Zatrpavanje rupe također će koštati, kao i odvoženje 350 djece autobusima u druge škole, jer na početku školske godine, poruku dobrodošlice u školi, djeca u Babinoj gredi nisu ni vidjela.

Školske klupe u Babinoj gredi zjape prazne, đaka ovdje nema. Oni se odvoze u Cernu Županju. Jer škola zbog rupe nema uporabnu dozvolu. Djeca se bude u 4 ujutro kako bi stigli na prvi sat pa su i roditelji ogorčeni.

"Svi se kunu pred izbore, evo sad su izbori za boljitak. Ja vas pitam kakav boljitak. Evo čujete pumu kako ispumpava vodu. Radi 24 sata na dan evo sad već dvije godine", rekao je Marko, jedan od roditelja.

Stoga je i telefonska linija sa ministarstvom - užarena.

"Ne javljaju se ljudi na telefon jer vjerojatno ni sami nisu svjesni šta su zakomplicirali i šta su napravili", kaže Krnić.

Dok đaci autobusima idu za duge škole, njihovi roditelji sve češće razmišljaju o odlasku autobusima iz Babine grede. S kartom u jednom smjeru.

>>>

"Nijemaca ima svakakvih, kao i svuda, dobrih i loših, hladnih i toplih. Uglavnom su zatvoreniji od naših ljudi. Ovdje se ne priča tko koliko zarađuje, tko što ima, ne pokazuju toliko osjećaje kao mi, ali su društveni, fer i jako tolerantni. Većina njih posao shvaća ozbiljno, točni su, precizni i korektni kao radne kolege, tu im se stvarno gotovo ne može pronaći mane. Svatko tko želi i hoće raditi cijenjen je i poštovan", govori nam Davor Omazić, 28-godišnjak iz Babine Grede, koji je kao prvostupnik fizioterapije svoj posao u struci pronašao u Munchenu.

- U Hrvatskoj sam odradio samo pripravnički staž od godinu dana, u Lipiku. Položio sam državni ispit i odmah poslije toga sam se počeo pripremati za odlazak kod tadašnje djevojke, a današnje supruge Slavice. Tako da mogu reći da nisam ja odabrao München i Njemačku nego je on odabrao mene. Otišao sam prije više od 3 godine, a supruga mi je bila jedini razlog za odlazak iz Hrvatske jer da nisam nju upoznao, teško bih ikada otišao iz svoje zemlje. Naravno, o tome je sada teško pričati jer se stanje u zadnjih nekoliko godina nije ništa promijenilo, čak štoviše, još je više mladih ljudi otišlo izvan granica Lijepe naše.

- Ja sam imao tu sreću da mi je supruga odmah pronašla posao tako da sam odmah po dolasku počeo raditi kod našeg čovjeka u praksi za fizioterapiju. Sam početak posla je bio jako težak za mene zbog jezika jer sam puno radio s Nijemcima, a s jezikom sam bio na samom početku pa je to bio moj najveći problem. Moram priznati da su Nijemci bili jako tolerantni prema meni zbog toga, tako da se nekako ipak funkcioniralo. S gradom kao gradom nisam imao previše problema jer je javni prijevoz u Münchenu jako dobar i vrlo lako se dolazi s jednog dijela grada na drugi, ali evo, opet moram spomenuti suprugu koja mi je sve ovdje jakooo jakoo olakšala i uvela me u svijet Nijemaca i Münchena pa je moja prilagodba uz nju bila laka i jednostavna.

- Za mene osobno je Munchen veliki grad iako sam često od ljudi koji ovdje žive čuo da to i nije baš tako, no dobro. Ako ga usporedimo s ostalim hrvatskim gradovima velik je, u njemu živi otprilike 1,5 milijuna ljudi, sad možda čak već i oko 1,6 milijuna svih svjetskih nacija. Zaista ne znam postoji li neka nacija, a da je nema u Münchenu. Najviše izbjeglica ima u centru grada i tamo ih se zaista u zadnje vrijeme može puno vidjeti, gotovo da više nema Nijemaca nego su sve oni. München kao grad ima sve što je potrebno i teško se ovdje nešto ne može pronaći, a da čovjeku treba. Posao može svatko imati, tko god želi može raditi. Ako hoćeš, možeš raditi dan i noć i to je ono dobro u Münchenu, ali nažalost postoji i ružna strana grada, a to su stanovi!!! Dobiti stan, odnosno pronaći stan je kao dobiti na lutriji. To je stvarno katastrofa i druga stvar, strašno su skupi. München je statistički najskuplji grad Njemačke i jedan od najskupljih gradova Europe, ali je pun posla, industrija mu je jaka, pun je zelenila i prekrasnih parkova i to je razlog takvih cijena.



- Za noćni život, München je pun kafića i restorana. U ljetu, kad je vrijeme lijepo Biergarteni (pivski vrtovi) su puni. Noćnih klubova također ima tako da onaj tko želi partijati i izlaziti ima stvarno jako puno mogućnosti.

- Do posla se relativno lako dolazi, ali ne do svih naravno. Konkretno, naše struke (medicinari) se puno traži, ali je uvjet jezik koji se mora jako dobro poznavati kako bi se moglo komunicirati s pacijentima. Priznanje diplome se mora napraviti ovdje u Njemačkoj jer naša s fakulteta nije priznata. To je stvarno bilo teško i tu sam se dosta napatio, ali eto, Bogu hvala, uspio sam nakon dvije godine i to riješiti i sada sam bez brige osim što mi titula nije priznata, degradirali su me na srednju školu što me malo ljuti, ali dobro, nadam se da ću i to uspjeti riješiti kroz izvjesno vrijeme.



- O birokraciji mogu reći da je ovdje sve uređenije nego kod nas, ali to zaista i nije teško jer je kod nas trenutno i oduvijek bio kaos. Iako sam i ovdje nekoliko puta naišao na ljude koji rade po uredima i nisu super ljubazni, ne znaju svoj posao i znali su biti neugodni, ali bilo je i drugačijih slučajeva kad si pomisliš "hvala Bogu da sam ovdje, a ne u Hrvatskoj". Neke stvari se puno brže rješavaju nego kod nas, ali evo lošeg primjera. To je priznavanje diplome koje je bilo čisto katastrofi, trajalo je predugo, nitko ništa nije znao što i kako trebam, ali i to je iza mene i završeno je nekako.

- Porezni sustav funkcionira vrlo dobro, puno se uzima na plaći, ali zato i funkcionira sve kako treba i gotovo svake godine budu neke olakšice jer je nezaposlenost relativno mala, tako da s moje strane je to ok, samo neka ovako ostane. Postoje i klase u poreznom sustavu tako da tu igra ulogu jesi li samac, oženjen, razveden itd.

- Nije mi žao što sam otišao jer si ovdje s mojom plaćom koja dolazi s mojim zanimanjem mogu puno više priuštiti nego u Hrvatskoj. Jednostavno se lagodnije i ugodnije živi kad znaš da ćeš biti plaćen za ono što radiš i što se ne moraš bojati za posao jer ga ovdje ima na pretek. Trenutno se ovdje vidim i u budućnosti, ali što će život donijeti, to nitko ne zna. Naravno da me ponekad pati nostalgija, ipak sam proveo prve 24 godine života u Hrvatskoj. Ondje su mi ostali roditelji, brat, stari prijatelji i sjećanja, ali ovdje sam osnovao svoju novu obitelj, imam nove prijatelje, radne kolege i sretan sam zbog toga. Ja, hvala Bogu, nisam daleko od doma (800 km) tako da često i "zapalim" kući, napunim baterije i vratim se nazad. Sve u svemu sam zadovoljan i sretan odlaskom i svima koji žele doći i pokušati mogu reći - samo naprijed, upornost se isplati!

>>>

Ima završenu srednju poljoprivrednu školu, ali u poljoprivredu i stočarstvo je ušao posve slučajno i to u vrijeme kada je otkupna cijena mlijeka bila puno prihvatljivija nego je to danas.
Nije imao ništa i kupio prvi traktor, a polako i ostale strojeve i mehanizaciju i sada kada je to sve otplatio misli da je njegovu bavljenju poljoprivredom i proizvodnjom mlijeka došao kraj jer se jednostavno, kako ističe, više ne isplati proizvoditi mlijeko.
Priča u kojoj se mnogi prepoznaju mnogi stočari
Priča je to u kojoj bi se zacijelo mogli prepoznati mnogi mali hrvatski proizvođači mlijeka. Glavi akter ove pripovjesti o još jednom hrvatskom proizvođaču koji je spreman staviti ključ u bravu vlastitog OPG-a je Nenad Iljazović, vlasnik istoimenog OPG-a u Babinoj Gredi. A priča je posve jednostavna. Nešto proizvedete po jednoj cijeni, a prisiljeni ste proizvod prodati ispod cijene. Jedno vrijeme gurate, ali kad tad shvatite da imate omču oko vrata koja vas sve više guši.

Ulazni troškovi tri puta veći, a cijena manja
"Kada sam počeo, cijena mlijeka s državnom premijom je bila gotovo 4 kune, a ulazni troškovi po hektaru su bili i tri puta manji nego danas. Cijena mlijeka je danas 2 kune. Kada gledate, da bi proizveli hektar kukuruza za ishranu krava treba vam 7 do 8 tisuća kuna, a nekad je to bilo da ste mogli proći i za 2 tisuće kuna. Proizvodna cijena mlijeka je veća od prodajne i nema su tu šta reći", kaže ovaj OPG-ovac, otac četvero djece od kojih još dvoje mora izvesti na životni put.

Prema njegovim riječima, stanje u poljoprivredi i stočarstvu općenito je teško. Neto cijena mlijeka je ispod dvije kune, živu stoku ne možete prodati ni približno po povoljnoj cijeni tako da se dobit koja se očekuje svela na minimum, tek da se tek preživi, priča dodajući kako nema smisla prozvodnja u kojoj je cijena mlijeka manja nego ulazni troškovi.

Pokušali živjeti od proizvodnje mlijeka
"Supruga i ja smo pokušali živjeti od proizvodnje mlijeka, ali više ne ide. Možete zaraditi za hranu i piće, ali za sve drugo nema. Ja sam prošli mjesec dobio 2,06 lipa s PDV-om. Kada izbijem PDV to je 1,95 i dok platim državi i knjigovođi ne ostane mi puno. Prošle godine sam imao 2,90 kuna po litri i funkcionirao sam bez problema. Realna otkupna cijena mlijeka bi trebala biti 3 kune i kada bi tako bilo male farme se sigurno ne bi gasile", mišljena je Iljazović dok prolazimo njegovim OPG-om u Savskoj ulici, s onu stranu Babine Grede odvojene autocestom od ostatka sela.
Razmišlja o odlasku preko granice
Kako bi što bolje ilustrirao svoj gubitak navodi kako je prošle godine za mlijeko dobivao oko 19.000, sada tek oko 12.000 kuna, a uvjeti proizvodnje su mu isti. "Još uvijek rastežem i pokušavam da sve ne zatvorim ali ako ovako i dalje ostane bojim se da nam u Babinoj Gredi u budućnosti neće trebati niti škola, niti vrtić, niti učitelji", zaključuje ogorčeno.
Nenad radi 20 hektara zemlje od koje polovicu u zakupu. Trenutačno u staji ima 10 krava koje mjesečno daju između 5 i 7 tisuća litara mlijeka, a znao ih je imati i više od 20, ali unazad godinu dana, priznaje, sve mu je teže održati i ovu proizvodnju. Stoga sve više, kako kaže, razmišlja o odlasku trbuhom za kruhom preko granice, pa što dragi Bog da.
Ratari prolaze bolje od stočara
"I poticaji su sve manji. Koliko sam ja razumio priče o poticajima bilo je da su poticaj po litri mlijeka koji su morali ukinuti zbog EU prebacili u osnovna plaćanja po hektaru pa ta osnovna plaćanja se do 2020. moraju svesti na nivo EU, što je nekih 170 eura po hektaru tako da ćemo u biti, kada se sve zbroji i oduzme, izgubiti poticaj koji je bio po litri mlijeka. Ne znam kako će se opstati. Možda se prebacim samo na ratarstvo jer se pokazalo da bolje prolaze ratari od stočara.
Sve što smo proizveli na 20 hektara trošili smo za proizvodnju mlijeka. Cijena ječma i kukuruza u proljeće i ljeto dosegne 1,50 do 1,70 kuna po kilogramu. Ako ga možete sačuvati do tada, imate dobru cijenu žitarica, a cijena mlijeka je stalno, sada već skoro godinu dana, 2 kune", navodi.
Od nečega moramo živjeti
Na pitanje, kako žive ostali Babogredci koji se bave proizvodnjom mlijeka, odgovara kako ljudi uglavnom preživljavaju i misle da će biti bolje i ne žele otići od svoje kuće. "To želim i ja, ali od nečega moram živjeti. Da biste radili ono što volite morate od nečega živjeti, a ako nemate od čega živjeti onda ne možete raditi ono što volite već ono što morate", zaključuje Nenad Iljazović.

>>>