Dne 2. o. mj. oko 7 sati na večer, dok se je sudac istražitelj Hanicky nalazio u službenom poslu u opć. uredu u Babinojgredi stajala mu je kočija (fijaker) vlasništvo J. Weinbergera iz Županje, pred zgradom opć poglavarstva. U taj momenat nepoznati zlikovac, popeo se je, takorekuć na očigled opć. straže, na bok od kola, ošinuo po konjima i odmaglio u mrak pravcem prema Vinkovcima.
Odmah bje izaslana za njim potjera, ali do sada bez uspjeha. Krasni konji i kočija vrijedni su do 3000 K, pa se je čuditi tolikoj drzovitosti zlikovca da se je usudio izvesti tu kradju na najprometnijem dielu sela, gdje se nalazi opć. ured, glavna trgovina i velika gostiona, dakle na mjestu koje je potpuno razsvjetljeno i prometno bilo.

>>>

Pišu iz Babine Grede: U utorak 1. o. mj. dogodio se je u 10 sati u noći kod nas grozan zločin.
Ratar Iva Šokčević, star 32 god. izbo je na ulici svog suseljana Šimu Kneževićas nožem tako da je na mjestu mrtav ostao. Čini seda se desilo ovako:
U krčmi Vjekoslava Hubera pili su Iva Šokčević, Šimo Knežević, Andrija Šokčević i Blaž Katušić. Tom zgodom posvadili su se ubojica i pokojni jer mu je ovaj rekao da je s njegovom ženom imao ljubavne odnošaje. Ta je prepirka sretno prošla i pokojni uputi se s Katušićem kući. Usput navrate se u krčmu Marije Ergović na pivo. Kada je pokojni drugi put izišao iz krčme na ulicu, čuju oni u krčmi neki tutanj. Istrčavši napolje opaze Kneževića na zemlji ležati. Zadnje su mu riječi bile, da je uboden u srce.
U to je došla oružnička obhodnja da obavi izvide.

Obć. liečnik gosp. dr. Bjelić pregledao je lešinu i ustanovio da je uboden u lijevo rame tako da je od zadobivene rane umrieti morao, i umro.

Ubojica priznaje svoje grozno djelo. Ubo ga je zato što mu je u krčmi rekao da je s njegovom ženom ljubakao. Veli nadalje da ga je pokojni, kada je izašao iz krčme, ćušio, a on mu rekao: „Ne ćeš više nikoga ćuškati", našto ga je nožem izbo.
Na upit ophodnje zašto je nosio sa sobom tako velik nož, odgovorio je da mu je to njegov brat i otac.

Ubojica Iva Šokčević je uhićen i predan sudu.

>>>

Na poticaj mjestne organizacije ii Županji obdržavala se je u Četvrtak dne 1. svibnja t. g. po podne u Babinojgredi u gostioni Šadeka, obrtnička skupština u svrhu ustrojenja mjesne organizacije. Na skupštini je bio pročelnik županjske organizacije g. Tomo Škender sa još 8 članova iste organizacije i tajnik vinkovačke organizacije g. Ante Rott. Skupština je bila dobro posjećena.

Gosp. Skender otvara kao sazivač skupštinu pozdravlja sve prisutne pročita dnevni red i razlaže svrhu skupštine, te preda tajniku županjske organizacije g. Aci Benakoviću riječ da izvjesti o predstojećim izborima za okružnu blagajnu, te o okružnim blagajnima uopće koje se predavanje uzima s odobranjem na znanje.
U istom predmetu govori još i tajnik vinkovačke organizacije, te se jednoglasno primaju postavljeni kandidati.
O svrhi i organizaciji saveza hrvatskih obrtnika u opšte, izvješćuje opširno g. Ante Rott koji ujedno rastumači i pravila saveza. Ovo se je izvješće, takodje je s odobravanjem na znanje uzelo.

Na poziv za upis u savez i ustrojenje mjesne organizacije i u Babinoj-gredi, koji predlog s lijepim i vrlo stvarnim govorom potkrepljujući i delegat i bivši narodni zastupnik velemožni gosp. Miško Kutuzović. Upisao se je odmah lijepi broj obrtnika iz Babinegrede i prisutni obrtnici iz Sl. Šamca.
Za povjerenike u Babinojgredi izabrani su g. Jakob Verič i Mijo Friedl, a za Sl. Šamac g. Jakob Sekulić i Tomo Jagić-

>>>

Pišu iz Babine Grede: u zadrugi Katušić kbr.242 u Babinoj gredi pojavio se je u 2 sličaja pjegavi tifus, od kojih dva smrtna slučaja.
Odredbom naše kotarske oblasti od 15. o. mj. preduzete su odmah sve zđravstveno-redarstvene mjere, te je obć. načelniku Šimi Gregoroviću naloženo, da se liješina od iste bolesti preminule Kate Katušić 
imade prevesti u mrtvačnicu, a svi koji su 6 njom u doticaju bili, staviti u izolaciju.

Kako je kod našeg naroda još uvijek običaj — kojega ni ovo ratno stanje nije iskorjenilo -— da se trače karmine, te se je u rečenoj kući oko pokojne pokupio i rod i pomoz-Bog, koji su se svi oprli uredovanju, a naročito nastojali prepriječiti da se pokojnica preveze u mrtvačnicu, jer da je to grdna sramota.
Suprug preminule, Ivan Katušić, tako se razgoropadio, da je zgrabio prepravljeni nadgrobni križ, pa s njime udri po načelniku i ovaj samo svo
jim brzim nogama imade zahvaliti da ga razgnjevnjeli Ivan Katušić nije 
križem utukao.

Stvar je oblasti prijavljena, te uredovanje uz oružničku asistenciju obavljeno.


>>>

U gostioni Vjekoslava Hubera u Babinojgredi bilo je prošle sriede dosta gostiju. Oko 3 sata po podne došao je pijan Marko Zolić izvadio nož i stao goste rastjerivati i cigana svirača Antuna Radosavljovića ubo u ledja. Sada je junačina počeo lupati čaše, flaše i prozore i nanio gostioničaru 30 kruna štete. U to došli opć. redari Mijo i Franjo Knežević, oteli mu nož, svezali ga konopom i poveli u opć. zatvor.
U to priskočio Antunov brat Tanasija Radosavljević i Zolića nožem dvaput ubo u trbuhte ga teško i životu pogibeljno ozliedio.
Drugi dan reče Zolić da ne zna, šta je radio, jer da je bio pijan. Cigo Tanasija Radosavljević veli, da mu je jedna žena u gostioni doviknula: Tanasija udri ga, majku mu njegovu on je tvog brata ubo, on daje časak oklievao, zatim izvadio iz džepa nož, Zolića dva put u trbuh ubo i kući pobjegao

>>>

U broju 97. »Novosti« od 8. travnja o. g. javio se već vaš dopisnik Iz Županje o jadnom gospodarskom stanju našega kotara. Vaš dopisnik je pravo naveo, da je voda najveći neprijatelj ovoga puka. Voda nas gnjavi, ona nas svake godine sve više uništuje. I ova nas godina nije poštedila. Cijelo proljeće voda nas topi tako da se kukuruzi na potopljenom zemljištu tek koncem lipnja mogoše sijati a veći dio zemljišta ostao je i ne posijan jer za kukuruz već prekasno, a prije radi vode nije bilo moguće sijati. Da li će i ovo malo zasijano do ruke doći — dozrijeti — vrlo je dvojbeno. Nastupi li kišovito vrijeme, izlije li Sava, eto nevolje gotove, otplavit će nam svu trud i muku. Sav narod ividja zato, da je uredjenje Save, a naročito kanalizacija vitalno pitanje naše.
Apel narodni našao je odziva. Naš narodni zastupnik Kutuzović zainteresovao je cijelu našu javnost, a naročito je stao u sporazumno djelovanje sa narodnim zastupnicima bošnjačkog, djakovačkog i garčinskog izbornog kotara, koji su zajedničkim narodnim potrebama odvodnje i kanalizacije interesirani stupili u zajedničku akciju, naročito zato, jer područjem tili izbornih kotareva teku pritoci Savini: Bosut, Bidj, Berava i Bitulja, koji narodu najviše štete poplavom nanašaju- Zato je zastupnik Kutuzović dne 28 lipnja održao u to ime u Babinoj gredi vrlo brojno posjećeni javni sastanak izbornika i posjednika ove okolice. Prisutno je bilo oko 500 interesenata uz živo sudjelovanje i svih okolnih sela i općina.

Na temelju stvarnog razlaganja zastupnika Kutuzovića stvorila je skupština jednoglasno slijedeći zaključak:-
»Umoljava se vis. kr. zemalj. vlada i visoki sabor, da se što skorije donese zakon o osušenju vodnoga područja uredjenjem i proširenjem kanala i potoka, naročito Bosuta, Bidja, Bltulje, Berave, Dorova itd. uz osiguranje potrebne glavnice iz zemaljsklh sredstava i brodske imovne opčine, koja će se svota naknadno, kad radnje budu gotove i osušeno tlo boljoj kulturi privedeno, a višegodišnljim obrocima razdijeljeno ubirati od interesenata u koliko će njih teretiti i to tako, da doprinos bude u razmjeru sa koristi osušenoga područja«.

Skupština usvaja nadalje predlog zast. Kutuzovića, da bi i općinska zastupstva upravnih općina: Babinagreda, Cerna, Retkovci, Ivankovo, Mikanovcl, Vodjnci, Gundinci, Sikirevci i Šamac u svojim općinskim sjednicama stvorili zaključke istoga smisla, te ih putem pretpostavljenih oblasti podastrli vis. kr. zem. vladi.

Kako i nar. zastupnici navedenih susjednih izbornih kotareva podupiraju analognu akciju, nade je da će im trud biti okrunjen i uspjehom, pa će i narodu ove okolice, bude li kanalizacija zaista provedena, gospodarstveno se pridići, a tim mu u velike i materijalno pomoženo.

>>>

Ovogodišnja žetva u Posavini je najslabije ruke. Što se samo zamisliti može. Žetva neće gdje-kojemu odbaciti niti zasijano sjeme, a mnogima se i ne isplati trud oko žetve. Uzrok je tomu mokro proljeće koje pogoduje svakovrsnom korovu koji preotme mah, a vodurine uguše žitarice.

Mi se možemo nadati samo onda dobroj ljetini, kada je sušno proljeće. Ni najjača suša našem podvodnom zemljištu ne može nahuditi, ali zato voda uništuje žitarice, a pogoduje korovu. Mnogi i mnogi od naših posiednika kosi svoje njive, dovozi na hrpe i zapaljuje ovogodišnji plod svoie muke jer mu se ne isplaćuje vršiti ga. Mnogi će, osobito siromašniji, ili čije je zemljište više vodi izvrženo, ostati ove godine bez kruha. Jedina su nada još kukuruzi, ako i ti do ruke dodje.

Voće, koga je ovdje u svakoj kući u izobilju, dobro jc urodilo, osobito kaisije, jabuke i kruške. I šljiva će biti dosta, jer im nijesu gusjenice nahudile.
U našoj Posavini rodi na pretek voća. da ga se mnogo svakegodine izvaža. Prekupci, osobito iz Bačke i Banata, hrle preko cijeloga lieta u naša sela. Cijele povorke i nizovi kola punih voćem, danomice preplavljuju naše putove i sela, izvažajuć dobro naše voće na ugarska i susjedna gradska tržišta. No ne samo Bačvani i muslimani susjedne Bosne prekupci su našega voća, koje na vagone izvažaju na velika tržišta. Ove je godine sve to posve izostalo, a tim i narod ovaj u veliko šttuje. Uzrok je tomu pošasno zavladala slinavka i šap u ciieloj okolici tako, da je takorekuć sav kolni promet spriječen u toliko, što se ništa u- kolima, a prema tomu ni voća, izvažati ne smije. Posebne stražo na najprometnijim cestama budno paze da se pošast ne bi razniela u nezaražene kraieve.

Kako ali naš seljak ne ima sposobnosti, da sam želieznicom svoj urod voća eksportira i da tržištima unovčuje, štetva usliied toga vrlo nnogo. Kaisije, koje se svake godine na jagmu i po 40 fil. po kilogram na licu mjesta od prekupaca plaćale, danas se bacaju u rakiju. što još dosele nije bivalo.

Vašari su u svim okolnim kotarevima uslijed pošasno zavladale slinavke i šapa za sva goveda svinje (i ostale papkare) posve obustavljeni, pa nije moći i ono malo svinja i goveda, što je od metilja poštedjeno ostalo, unovčiti. Kad seljak nema vašara i ne kupuje ništa, pa tako ni trgovac ni obrtnik ništa ne prodate tako da je nastao, uz vrlo lošu žetvu, i potpuni zastoj na svim tržištima ma ove okolice. Takovo je eto gospodarsko stanje ove okolice.

>>>

Odbor za nabavu zvona naručio je dva zvona kod zvonarne u Ljubljani, teška 1053 i 550 kg. Zvona su s ostalim priborom stigla na stanicu Sl. Šamac 16. kolovoza u posebnom vagonu.
18. kolovoza u 8 sati na glas starih zvona i mužara krenulo je dvadeset iskićenih kola s konjanicima u Sl. Šamac. Zvona su dovezena s kolodvora svako zasebno na iskićenim kolima. Zvono veliko vozila su četiri zelenka, a manje zvono četiri vranca od iste matere. Topovi su oglasili dolazak zvona spram groblja, gdje ih je dočekala vatrogasna glazba, vatrogasno društvo, obrtnička zadruga, hrv. kat. prosvjetno društvo „Stojanović“ i sijaset muškaraca i ženskinja. Tu je domaći g. župnik pozdravio zvona i prisutne i progovorio im o važnosti zvona: žive zovu, mrtve oplakuju, oblake rastjeruju. Pred župskom crkvom smještena su zvona, da čekaju na posvetu, koja je imala biti u nedjelju 23. kolovoza.

U subotu na večer u 6 sati došao je autom presvijetli g biskup Msgr. Atun Akšamoviću pratnji bogosl. profesora Dr. Zvonka Markovića u Babinu Gredu. Dočekali ga konjanici, mnogo naroda kolima, a pred župskim dvorom organizacije s narodom. U večer je bila podoknica: vatrogasno društvo i hrv. kat. prosvjetno društvo „Stojanović“, svako sa svojom glazbom, pjevanjem i pozdravom. Presvijetli je zahvalio i izdašnom se potporom sjetio pojedinih društava, a s narodom se ugodno pozabavio još neko vrijeme.

Sutra u 9 sati skupilo se veliko mnoštvo domaćega svijeta i raznih procesija iz susjednih župa. Pri svečanosti sudjelovalo je i okolišno svećenstvo. Kod posvete svirala je vatrogasna glazba i pjevao naizmjence zbor djevojaka rednjača i ženski odsjek hrv. kat. prosvjetnog društva .Stojanović“ pod vodstvom organiste domaćega sina seljaka Josipa Djaković. Nakon posvete stupi na govornicu pred crkvom presvijetli g. biskup, da prozbori narodu o značenju zvona. Narod ga je suznim očima i radosnim srcem saslušao. Po tom je g. župnik ustao i zahvalio svima dobročiniteljima, napose presvij. g. biskupu na izdašnom daru, preč. g. kanoniku Sencu, bivšem župniku u
Babinoj Gredi, a napose odboru za nabavu zvona, od kojih se najviše narodu zadužio stari iskusni i radini muž Đuro Verić i Adam Verić. Njima rame uz rame redovito su radili mnogo dana Đuro Stojanović, Lovro Lešić, Filip Petričević. Ilija Kedačić, Lovro Kopić, Šimo Đaković, Franjo Vuković i Ilija Stivaničević.

Najveće je zvono posvećeno sv. Lovri. patronu crkve i nosi natpis: .Spomen tisuć godišnjice kralja Tomislava i svete Godine“. Drugo zvono s natpisom župnika i crkvenih starih tutora posvećeno je sv. Iliji Kumovao je obima zvonima naš župnik i dekan Josip Š i m u n o v i ć darovavši svotu od 10.000 Dinara. Prikumak velikog zvona bio je Stjepan M i š k o v i ć s darom od 2.500 Dinara, a prikumka drugog zvona gospoda Borčić s darom od 2.100 Dinara. Bila im od Boga nagrada! Tvrtka je isplaćena sa svotom od 92.546 Din , kojoj priznanje, a g. direktoru i monteru svaka čast od sviju nas. Zvukovi zvona Es i G, sa starim zvonom Ais izvrsno harmoniraju.

Poslije svečanoga objeda i nakon večernjice hrv. kat. prosvj. društvo .Stojanović“ u ime svoje i naroda zahvalilo je presvijetlom g. biskupu igrokazom .Na Duvanjskom polju,- tamburicama, deklamacijom i pjesmom. Na polasku biskupovom odigralo se narodno kolo. Presvijetli je razdragan blagoslovio narod i uz klicanje naroda otišao.

>>>

U dekanatu Vel. Kopaničkom bile su U travnja tri svečanosti: dvije mlade sv. mise i to vlč. g. Stanka Divića u Andrijcvcima i našeg domaćeg sina Stjepana Bäuerleina u Babinoj Gredi. Osim toga je svjetli g. biskup posvećivao zvona u novoj župi.
Naše je selo unazad 27 godina dalo crkvi i domovini, a napose našoj biskupiji tri mladomisnika: g. Fabu Stojanovića (+ 1924 ), Lovru Kneževića i Stjepana Bäuerleina.

Vet u ranu zoru 14. travnja navješćivali su muškarci veliku radost našega sela i okolice. Došlo je u selo sila naroda, a na slavi bilo je 10 svećenika, koji su ispovijedali dok je mladomisnik od 7 sati do 9 sati svijet pričešćivao. Na đačkoj je misi podijelio sv. prvoprićesnicima i mnogoj drugoj djeci, a pričestilo se toga dana do 500 vjernika.
U 10 je sati mladomisnik otišao kući da se obuče u svečano misničko ruho. a po njega je išla duga procesija sa lijepim brojem svećenika, koji su ga pred rodnom mu kućom i u kući bratski pozdravili.
Mladomisnik je uvijek bio veseo i sabran, a rukovodio ga kod svečane službe božje preč. g. opat brodski Antun Les-kovac, dočim je lijepu propovijed izrekao brodski kateheta vlč. g. Ivan Šalovac. Pod misom je bila pričest roditelja i sestara mladomisnikovih te bližnje i daljnje rodbine, a poslije mise mladomisnik je dijelio mladomisnički blagoslov. Čestitamo mladomisniku i roditeljima svi u selu !


>>>

Stravična nesreća dogodila se u utorak navečer u kući kovača Josipa Leningera iz Babine Grede.
U jednoj sobi boravili su pomoćnici Iija Lalić, Nikola Marjanović i šegrt Jakob Knežević. Navečer su trojica mladića zagrijala peć na drveni ugljen, a kako toplina ne bi izlazila, cijev peći prekrili su krpama.

Sljedećeg jutra kovaču se učini da mladići nisu ustali. Kada je otvorio sobu sobu, Lalića i Marijanovića zatekao je mrtvim, dok je Jakob Knežević bio živ. Knežević je izbjegao smrt jer je ležao tik uz vrata, pa dotok zraka ublažio učinak zagušljivog ugljenog plina.

Policija je pokrenula istragu o tragičnoj nesreći.

>>>