Prije dva tjedna u Babinoj Gredi pokraj Rume dogodilo se jezivo ubojstvo. Jednom od imućnijih poljoprivrednika općine, Franji Kneževiću, nepoznati je napadač ukrao novac. Policija je odmah pokrenula najrigorozniju istragu misterioznog slučaja, koja je do subote ostala potpuno jalova. U policijsku postaju Babina Greda u subotu navečer došao je pijani muškarac koji je počeo pričati zbunjujuće priče o Kneževićevu ubojstvu. Žandar je odmah uhitio pijanog čovjeka, koji mu je sljedeće jutro rekao da se zove Adamčević Matijaš i da je on počinio ubojstvo.

U noći ubojstva pokucao je u Kneževićevu kuću i tražio da ga pusti unutra. Starac, seljak, srdačno ga je dočekao i ponudio rakijom, a potom i duhanom. Dugo su razgovarali, pritom je Adamčević izvukao nož i velikom snagom ubo starca u vrat. Ubod je bio toliko jak da je vlasniku nož gotovo u potpunosti rasjekao glavu. Knežević je uz stravičan krik pao na tlo, da bi se Adamčević bacio na njega i drvenom palicom potpuno smrskao farmeru glavu.
Čim je završio svoj jezivi posao, smjestio je Kneževića u krevet i odvezao mu vreću s vrata. Kada je otvorio torbu bio je prilično razočaran jer je u njoj našao samo 7.000 dinara. Adamčević je računao više jer su svi u selu govorili da starac ima oko 100.000 dinara u gotovini.

Nakon počinjenog zločina pobjegao je u Bosnu, gdje je sakrio ukradeni novac. Grižnja savjesti ga je navela da se vrati kući i natjera da prizna užasno djelo.

>>>

U sremskom selu, Babinoj Gredi, srez Županja, nađen je leš jednog sedamnaestogodišnjeg čobančeta. Leš je pronađen u jednom vrbaku izvan sela, sav izmrcvaren. U blizni toga vrbaka, kritičnog dana, čobanin je čuvao stoku. Utvrđeno je da je ovaj dječak rodom iz bosanskog sela Grebnice, općtine Domaljevačke, srez brčanski. On se još odavna nalazio u službi jednog tamošnjeg seljaka.

Istragu po ovom događaju poveo je g. Potočnjak, sreski načelnik. I pored nastojanja vlasti ubica još nije otkriven. Misli se da je ubojstvo izvršeno iz osvete.

>>>

Dne 22. 8.1933.g. bila je u Bab. Gredi strahovita tuča, kakvu ni najstariji ljudi ne pamte. Led je tako krupan padao da je uništio potpunoma sve usjeve, koji su još bili u polju, voćke sasvim okljaštrio i zeleno voće stresao, grane pokidao, a debla oguljio tako da će većina usahnuli.
Da bude nesreća još strahovitija-led nije poštedio ni krovova nad glavom. Za ilustraciju kakva je užasna elementarna nepogoda bila ističemo da je na samoj crkvi i župskom stanu razbio 13 700 crijepova. Mnogi seljaci su ostali potpuno bez krova, a ako se uzme da se u tom lijepom i najvećem našem selu baš ove godine obavlja komasacija i kanalizacija, da moraju ogromne svote plaćati za Bid-Bosutsku zadrugu koja dile nasip na Savi i regulira rječice naše podvodne Posavine pa uz to veliki državni i općinski porezi, upravo se moramo diviti onoj
dubokoj vjeri i potpunom pouzdanju u Bogu toga naroda.

Dekan i župnik njihov im je odmah poslije katastrofe rekao:Bič je to Božji koji nas kažnjava radi naših grijeha.
Narod je odgovorio: Bič je Božji-kajemo se. Župnik nastavlja: Sveta je ovo godina jer upravo slavimo muku Onoga koji je sav svijet spasio. Narod odgovara: Jednodušni smo, da svoj teški križ prikažemo kao zadovoljštinu za tešku muku kojom nas je On spasio. "Dobri njihov pastir je odmah načinio plan- Sveta je godina 1900 godišnjice muke Spasitelja, a mi ćemo taj tužni jubilej spojiti s tužnim događajem u našoj župi.

Program je bio ovaj: Od nedjelje dne l./X. do petka dne 6./X. o.g. bila je svaki dan izajutra svečana sv. misa i propovijed, a predvečer obavljanje sv.križnog puta-molenje krunice i opet propovijed. Teme, o kojima preč. Dekan Josip Šimunović pripovijedao bile su divne i sav remene, tako da je kroz cijeli tjedan kako izajutra tako i pred večer crkva bila oduvijek dupkom puna. a sam g. dekan ispovijedao je preko l 200 osoba.

Kruna vjerskog slavlja je bila od petka na subotu t.j. 6./X. na 7./X. pa u samu subotu 7./X.
Premda radni dan, došle su velike procesije gotovo iz cijelog dekanata, a i iz susjednih dekanata. Pred noć je krenula ogromna procesija od preko 3000 osoba sa svijećama u groblje. Takve procesije Bab. Greda još nije vidjela. U groblju je svaki grob i grobić bio rasvjetiljen sa svijećama tako da je cijelo groblje izgledalo kao ogromni plamen čistilišta, a narod je na glas molio-pokoj vječni daruj im Gospodine.
Vrlo lijepu i potresnu propovijed je na groblju izrekao kruševački vlč. g. Stjepan Kokanović analizirajući žalosnu krunicu i ističući zasluge Muke Isusove za duše u čistilištu. Procesija se istim redom vratilu u crkvu, gdje je do pola 12 u noći bilo klanjanje Presvetom. V pola 12 izrekao je s punim žarom propovijed o Presv. Olt. Sakramentu i o
sv. Pričesti kao hrani naše duše preč. g. Dragašević dekan i župnik iz Cente.
Ujutro već u 4.s. Počele su sv. Ispovijedi, 6 svećenika ispovijedalo je do 9 s. preko 1000 pokornika. U 9 s.je bila pjevana sv. Misa na kojoj se silan narod pričeslio, a prekrasnu-pobudljivu i nježnu propovijed o Isusu spasitelju našem, izrekao je g.župnik iz Garčina Vludoje Holi. Premda je propovijed trajala preko jedan sat-narod je stajao kao ukopan, slušajući dirljivi predmet propovijedi.
U pola 11. bila je svečana misu pod vedrim nebom i može se mirne duše reći da je prisustvovalo preko 4 000 vjernika. Pod sv. misom je lijepo pjevao zborno kako ženski zbor seljačkih djevojaka tako i muški zbor naših dobrih Babogredaca.
Poslije svete mise krenula je ogromna procesija formirana po župama do mjesta gdje će se postaviti zavjetni križ.

Križ je ogroman iz hrastovog trajnog drvetu koje je nosilo oko 12 mladića obučenih u prekrasno narodno odijelo pred svećenicima.
Na postamentu gdje je križ postavljen stoji natipis:
Svete godine 1933. diže narod Babogredski prigodom strahovite nesreće od tuče dne 22. kolovoza 1933."

Poslije blagoslova križa koji je obavio župnik gundinački, narod je sa suznim očima i velikim ganućem prilazio križu i ljubio ga dok su seljačke djevojke nježno i tugaljivo pjevale Puče moj. Tom prigodom je snažnu i značajnu propovijed održao g. Živko Kalajdžić koja je vrlo djelovala na ogromni broj naroda koji je bio prisutan. Prikazao je lik Spasitelja.
Procesiju se u divnom redu vratila u crkvu gdje je otpjevan Tebe Boga hvalimo i dan blagoslov Presvetim. Po podne su se procesije vraćale kući uz brujanje krasnih babogredskih zvona.
Prisutni svećenici su se upravo zadiviti dubokoj vjeri našeg dobrog hrvatskog naroda
koji tako strpljivo podnaša križ Božji.

Članak iz Hrvatskog lista (br. 19.1933.)

>>>

Između brijačkog pomoćnika Ivice Himerlajha i deset seoskih momaka iz Babine Grede došlo je do tuče zbog djevojaka.
Tom prilikom je sluga Hasan Selimagić ubo Himerlajha nožem uglavu. Odmah su ga unesviještenog odvezli u bolnicu u Bosanski Šamac. Sumnja se da će ostati na životu.

>>>

Odgrizla je donju usnu ruskom emigrantu Danailu Malčevu, žena seljaka Martina Rupčića iz sela Babine Grede kod Slavonskog Broda, dok je njen muž tukao Malčeva jednom motkom. Do tuče je došlo zbog stare svađe između Malčeva i Rupčića.

>>>

Na nekoliko mjesta u okolini pojavili su se bijesni psi, koji su izujedali nekoliko ljudi. Najjeziviji je bio nalet jednog velikog vučjaka koji je napao bogatog posjednika Franju Feldera iz Rokovaca. Dok se iznenađeni Felder otimao, pas mu je odgrizao obadvije usne. Neki seljaci su uspjeli da ga rastave i ubiju.

Drugi slučaj, gdje je bijesni pas progrizao čovjeku trbuh, dogodio se u Babinoj Gredi. Mijo Bojanić također se nalazio na ulici, kada je nailazio jedan veliki bijesan pas, koji je ga je ugrizao ga za trbuh tako da su mu crijeva izašla napolje. Isto tako ugrižen je u Starim Mikanovcima Mato Gašparović.

>>>

U selu Babinoj Gredi kod Županje došlo je između dječaka koji su se igrali do teškog slučaja, u kome je nastradao 14-godišnji Ivan Vidaković.

Na salašu seljaka Antuna Kovačevića igrali su se 16-godišnji Ivan Terzić i njegov drug Ivan Vidaković. Poslije igre počeli su se svađati i tući. Terzić je izvukaonož i udario Vidakovića u srce, tako da je ovaj poslije nekoliko trenautaka izdahnio.

Terzić je na saslušanju izjavio da je znao da je njegov drug mrtav, on bi skočio u Savu.

>>>

Đuro Kopić, seljak iz Babine Grede, nedaleko od Vinkovaca, ozbiljno je nastradao. Odmah poslije ženidbe, prije tri godine, nastale su bračne razmirice između njega i njegove žene Mande. Te razmirice često su se završavale tučama, a u četiri slučaja imale su teških posljedica, jer Manda je u tim sukobima pribjegavala debeloj oklagiji za tijesto, kojom je rukovala tako vješto da muž nije mogao parirati udarce, već je doživio da mu tri puta slomi jednu ruku i jednom drugu.
I ovog puta supružnici su se ponovo posvađali. Znajući za najopasnije oružje, koga se prihvata žena kada se posvađaju, Đuro je zgrabio oklagiju i izgledalo je da će se sukob svršiti povoljnije nego oni raniji. Ali žena je za tren oka istrgla iz muželjvevih ruku oklagiju, kojom ga je udarila tako snažno da mu je i peti put slomila jednu ruku.
Kopić je peti put prenijet u bolnicu.

>>>

Već dogo očekivani dan došao je. Još u rano jutro počeli su dolaziti ogranci Seljačke Sloge kotari Županjskog i Vinkovačkog, jedni na kolima; a drugi na velikim teretnim i prostranim automobilima.


Redatelji ogranka Seljačke sloge u Babinoj Gredi, koji su bili po ulicama svuda rasporedjeni, upućivali su pojedine zborove ogranaka kuda da se smjeste i upućivali ih u odredjene sa njih prostorle te da se nekoji preobuku i općinu od duljega puta, a koji je bio mučan uslijed velike prašine i vrućine. Ograncima su ustupljene prostorije u školskim zgradama za pripremu na smotru i preoblačenje tako, da su se svi ogranci mogli dobro pripremiti svaki u svojim prostorijama.
Pred općinskom zgradom I školom u ˝Dudicama˝ podignuta je masivno izgradjena pozornica sa okićenom pozadinom narodnim ponjavama. Pozornica je bila tako prostrana da je bilo poslije komotno kretanje i izvadjanje kola jer je zauzimala 64 pr. m. površine. Pozornica je bila iskićena velikim i lijepim zastavama kao i u sredini u luku opet malim zastavama, te je tako bila ista ukusno izrađena, da je samo mjesto i oprema svega davala dubok utisak Hrvatake seljačke kulture, još prije samog nastupa ogranaka.

Točno u 10 sati i 10 minuta otvorio je smotru pretsjednik ogranka Seljačke sloge u Babinoj Gredi seljak Antun Vuković, ta nakon pozdravnih riječi predao je riječ Petru Čiviću seljaku iz Babine Grede, koji je takodjer pozdravio sve prisutne kako zborove ogranaka tako i sakupljeni narod i predstavio sve ogranke Seljačke sloge kojim će redom nastupiti a bilo ih je devet i to: iz Gundinaca, Babine Grede, Štitara, Županje, Gradišta, Pos.Podgajaca, Šiškovaca, Retkovaca I Ivankova.
Svi su ogranci prema rasporedu izaslanika S. S Iz Zagreba g. profesora Bratanića imali nastupiti sa dvije pjesme i sa jednim kolom.

Iz Zagreba je bio izaslanik S S. i stručnjak sa narodne pjesme, plesove i nošnje g profesor Branimir Bratanić.
Smotri prisustvovao je narodni zastupnik g. Antun Babić Iz Gradišta, Mato Mandić iz Gradišta potpredsjednik S. S. i mnogi drugi.

Narod je ispunio sve prostorije ˝Dudica˝ tako da je bilo mnoštvo naroda iza Dudica na cesti gdje je već tako udaljeno da se nisu
čuli dobro zborovi kod nastupa u pjesmi ali bliže nije bilo mjesta.

Prvi je nastupio ogranak S. S. u Babinoj Gredi kao domaći i to sa 40 članova, a prvu je pjesmu otpjevao ˝OJ, Ivo ore careve drumove˝, a druga je: ˝Imam konja sa hiljadu˝ koju je vodila jedna od starijih, ali najživljih Babogredskih žena, strina Marija, te su obje plesne dobro otpjevane i po jačini glasova i po skladnosti, zatim je povela kolo, te je pokazala, da je kako dobra pjevačica i odlična igračica, te je uz seljačke tamburice ogranak S. S. Iz Babine Grede najbolje odigrao kolo uz popjevke iz narodnih običaja.
Zatim su se redali ogranci po ustanovljenom redu iako, da je bilo slušanje i gledanje njihovog nastupanja sa velikim interesom.
Bilo je kod ocjene i kod svakog ogranka po koja pogrješka, ali je bilo mnogo toga i iznad očekivanja. Tako su na primjer Gundinci imali dotjeranu najbolju nošnju, Županja pjesamu, a Babina Greda kolo i tako je bilo kod nekih ogranaka nešto istaknuto, ali i manjkavosti na koje je upozoreno. Ali kada se uzme, da je ova smotra održana prvi puta u ovom kraju i da je više od polovine ogranaka po prvi puta nastupilo na smotri i kakav je utisak ostavljen na sakupljenih oko 5.000 naroda, onda možemo sa punim pravom zaključiti, da je smotra potpuno uspjela i da možemo sa sigurnošću ustvrditi, da će za kratko vrijeme biti na smotrama izneseno sve pravo Hrvatsko i seljačko originalno blago i bez primjedaba, te ćemo samo ocjeniti čije je bolje, dok će sve biti naše, jer se sada tek otkriva i analizira što je zapravo naše, a što tudje, te kada budemo imali samo naše čisto bez tudje primjese, onda će Hrvatske seljačke smotre postići cilj za kojim se ide.

Nakon nastupa svih devet ogranaka uzeo je riječ narodni zastupnik g. Antun Babić te prikazao prisutnima od kolike je i kakve vrijednosti ovakva smotra, te poziva prisutne da ne samo vidu i čuju već da i u svojim srcima ponesu ove lijepe dojmove seljačke kulture te da se povrate, gdje je to moguće, na ono što možemo i sami i to da ne tražimo od drugih. Dalje naglašuje, da se mi danas borimo da narodu omogućimo, da on sam sebi može spremiti i načiniti naročito, što se tiče narodne nošnje, te kada ta borba bude okončana, onda će biti i našim domaćicama omogućeno, da obnove našu Hrvatsku seljačku kulturu.

Potom je smotra završena i narod se razišao u najvećem miru i redu.

>>>

U selu Babina Greda nevrijeme je bilo toliko snažno da je uništilo nekoliko objekata.

Seljanka Marija Garić pobjegla je od oluje u štalu na imanju, gdje je vezala svoje volove. Ubrzo nakon što je došla pod zaklon, oluja je srušila zgradu, a seljani koji su boravili u blizini pronašli su ju tek nakon nekoliko sati mukotrpnog otkopavanja među ruševinama. Garićka je zadobila ozljede opasne po život i prebačena je u bolnicu.

Dok su ljudi spašavali Garićku, grom udario u susjednu seosku kuću, kuća se zapalila i unatoč gašenju mještana izgorjela je do temelja.

>>>